Spomen na poginule branitelje pleterničkog kraja

32722

Vjernik ne može zaboraviti prošlost, napose nedužne žrtve, kako iz Domovinskog rata tako iz vremena II. svjetskog rata i nakon njega, jer one imaju pravo na dostojanstvo koje smo im dužni iskazivati svojom molitvom, zahvalnošću i poštovanjem, poručio biskup Škvorčević

32722

Pleternica – Na prvu korizmenu nedjelju 22. veljače požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa i svetištu Gospe od suza u Pleternici euharistijsko slavlje tijekom kojega se spomenuo poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz pleterničkog kraja. Uvodeći u sveta otajstva, biskup je protumačio kako prvu korizmenu nedjelju slave u Godini sv. Terezije Avilske pod geslom “Samo je Bog dostatan” te da žele “u svim župama pa tako i u Pleternici provjeravati sebe što nam se događa u dimenzijama duha i srca, pročistiti se i poput sv. Terezije posvema otvoriti Bogu da ih on ispuni svojim smislom”. “U to korizmeno nastojanje uključujemo poginule i nestale branitelje pleterničkoga i požeškog kraja koji su ugradili sebe i svoje živote u naše današnje dostojanstvo, želimo svoje sjećanje i osloboditi od mogućih prljavih pogleda na njih, pamtiti ih čistoćom Božje ljubavi”, ustvrdio je biskup. Pozvao je da upravo tako mole za sve poginule. Potaknuo je ujedno na molitvu za stopostotne invalide Domovinskog rata koji se i ovaj dan na Savskoj cesti u Zagrebu bore za svoje dostojanstvo, a koji su – kako svjedoče i događaji dan ranije – u opasnosti biti žrtvama određenih manipuliranja.

Biskup se u homiliji ponajprije pozdravom obratio roditeljima i obiteljima poginulih branitelja, zahvalio im što posebnom ljubavlju u srcima čuvaju spomen na svoje poginule, na ljepotu i smisao njihove žrtve za našu slobodu. Pozdravio je i brojnu djecu kojoj je pojasnio kako otvorenost za Božju riječ i njezino prihvaćanje srcem unosi u njih duhovnu toplinu po kojoj su jači od hladnoće u crkvi. Rekao je nazočnima “da nas s obzirom na prošlost mogu zbuniti oprečni stavovi što ih čujemo kod nas u javnosti, a koji s jedne strane uvjeravaju da se ne treba vraćati unatrag nego gledati u budućnost, dok drugi tako govore o prošlosti da ostaju njezinim zarobljenicima”. Istaknuo je da vjernik ne može zaboraviti prošlost, napose nedužne žrtve, kako iz Domovinskog rata tako iz vremena II. svjetskog rata i nakon njega, “jer one imaju pravo na dostojanstvo koje smo im dužni iskazivati svojom molitvom, zahvalnošću i poštovanjem”.

Na temelju naviještene Božje riječi o općem potopu, osvrnuo se na mnoga zla koja se događaju u suvremenom svijetu i zapitao ima li u njima neki smisao ili nas ona jednostavno potvrđuju u nemoći pred razornom sudbinom koju nam dodjeljuju. Spomenuo je da se i Isus našao u pustinji napastovan od Zloga, ali da ga je nadvladao snagom svoje vjernosti Ocu koja je išla dokraja, do u smrt na križu. Istaknuo je kako sveti pisac izvještajem o općem potopu i Isusovoj osudi na smrt uvjerava da je u svakoj prirodnoj katastrofi i tragediji koju stvara čovjek svojim opredjeljenjima za zlo moguće otkriti Božju inicijativu kojom nam svjedoči da zlo i smrt nemaju posljenju riječ nego da on u tim stanjima započinje svojom ljubavlju ostvarivati novi svijet i kako usred svakog događaja treba imati otvorene oči da bismo to vidjeli. Podsjetio je kako sv. Petar u svojoj Poslanici “povezuje vode potopa s krsnom vodom koja snagom Isusove krvi čisti naše grijehe, daruje novi život u Duhu Svetom te da tako Božja inicijativa nakon potopa dobiva spasenjsko ostvarenje”.

Primijenio je to i na poginule hrvatske branitelje, rekavši da je njihovu ljubav za domovinu i spremnost na žrtvu radi naše slobode potrebno povezati s Božjom inicijativom ljubavi u Isusu Kristu te se obnoviti u uvjerenju da smisao njihovoj smrti ne daje mržnja koja ih je fizički ubila, nego ljubav koja pobjeđuje smrt. Ustvrdio je da ljudski pozivi na optimizam koji i u najtežim događajima ljudske povijesti ne prepoznaju Boga na djelu, ostaju čista zavaravanja. Samo kada kao vjernici shvaćamo da Bog daje konačni smisao povijesti i svim njezinim zbivanjima, imamo istinski temelj za optimizam s pokrićem, rekao je biskup. Podsjetio je nazočne kako im njihovo srce nepogrešivo govori da nisu stvoreni za zlo i smrt, da je u njih duboko upisano opiranje smrti kao Božji trag u kojem je sv. Terezija otkrila da joj je “Samo Bog dostatan”. Spomenuo je da je vrijeme korizme posebna prigoda načiniti nove korake u Hrvatskoj “i to tako ako da ispitamo koliko uistinu u svom životu računamo s Bogom, da pročistimo naša opredjeljenja za njega i čvršće životom svjedočimo kako nam je samo on dostatan”.

Na misi su među brojnim vjernicima bili i saborski zastupnik Franjo Lucić, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević te pleternička gradonačelnica Antonija Jozić. (IKA)