Danas točno u podne, nakon oglašavanja zvona s katedrale, započelo je na zadnji dan pokladnih običaja u ime korčulanske karnevalskog kluba KKK “Bonkolovići” proglašenje krivca za sve što je ovaj grad pogodilo u kraće vrijeme

Njihova ljubav vjeaito plamti

I odmah iznenađenje, na popularnom trgu Plokata nije bio vidljiv očekivani krnoval krivac svom nezadovoljnom pučanstvu, nego je u zagrljaju držao svoju krnovalicu. Veliki maskirani likovi su ponosito stajali zagrljeni ,lako prepoznatljivi po dosadašnjem gradonačelniku i predsjednici Gradskog vijeća Korčule, čija je netrpeljivost i prouzročila prekid mandata. Čuvali su ih mališani iz Dječjeg vrtića i nižih razreda OŠ, dok je kratkotrajno suđenje odlučilo, da je on više kriv, jer je rastom manji od krnovalice. Uz zvuke pjesme “Zagrljeni” časni je sud započeo suđenje minutom šutnje, zbog svega što je okrivljeni krnoval učinio.

Tradicionalno optužen krnoval nije bio sam, jer časni sud nije kriv što je bila dioba vlasti, podijelili su krivnju. On je kriv za sve što se događa u gradu, nakon uvodnih optužujućih riječi predsjednice maškaranog suda, tužitelj je sve krivnje svalio na njega krnovala, dok je njegov branitelj htio dio krivice svaliti i na nju krnovalicu. Po kratkome postupku neumoljiv tužitelj je svalio krivnju na njega, zato što se glavna lokadijera preselila na trajektno pristanište, Dom staraca postao dom mladosti, svi leže, imaju pelene i svi su na ćući i kašicama, što švabo još ne može akoštat aeroplane, mladi više ne znaju činit ljubav nego to čine po stranicama 50 nijansi sive, kriv je što policija i dalje u istražnim radnjama traži policajce po kafićima, srećom stanica seli u izvangradsko područje u kotar sv. Antun. Nakon nabrajanja krivnji tužitelj je tražio smaknuće za krivce, na koje odbrana nije mogla puno utjecati, iako je tvrdila da on nije kriv što on stoji, a ona kleči u trenutku izvođenja felacija kada njoj ne mogu nikako biti servirana jaja na oko, zli jezici su govorili da oni idu lokat na trajektno pristanište,a ne znaju da je tamo besplatno parkiralište za ukrcaj na trajekt. Nije kriv što su muška dica na jednu bandu a ženska na drugu, i svako malo je poneka noseća.

Krnoval nije mogao primiti svu krivnju pa mu je časni sud udovoljio da se čuje barem njegova ostavinska oporuka, u kojoj je tražio da se Marka Pola vrati po pola u Kinu i Veneciju jer grad ne zna što bi s njime. KTD “Hober” je ostavio ukidanje plaćanja kanalizacije i pomagala za očistit kaniželu. Policiji kad nemaju pametnijeg i važnijeg posla i kad nemaju što činit ostavio im je priručnik zaštite mularije koja je navečer vanka. Za otočane je ostavio razne vinjete kako bi im se olakšao život: vinjetu za činit punjetu, za veliku i malu nuždu, za poć u spenzu i peškariju, vinjetu za umiranje, iako je naknadno uz suglasnost predsjednice suda ovu vinjetu ukinuo, jer će im prethodne biti dovoljne za brzo umiranje. KPK je ostavio zvonjarin radi buđenja trenera kad se ide na put, brodogradilištu Leda ostavlja u zadatak izradu novog broad igračke Baunty, ali od prokroma, jer se neće moći pilati kao prethodni drveni, jeftiniji za održavati. Radio Postaji Korčula je ostavio staru iskušanu programsku shemu uz nebrojene mogućnosti ponavljanja starih emisija i melodija, uz mogućnost po koju nagradnu igricu. Ne daj Bože da se štogod promini, naglasio je krnoval u svojem testamentu, dodavši da će se njegova cjelokupna ostavština objaviti u elektronskim medijima, ili će se vrtit po internetu i to po pseudonimima.

Nakon suđenja i odluke časnog suda krivnja je bila obostrana, iako dijelom olakšavajuća jer su se volili, grlili, ljubili, sve na dobrobit grada, oni su činili sve da građanima bude ljepše, a ispalo je da je njima dvojici bilo najljepše, iako se je pojavio komentar pratitelja suđenja, da se kroz krnovalovu osudu pronalaze i moguće njegove ljubavnice. Srce im je kucalo ko jedno, dobro je kucalo da je prokucalo i propucalo kao i njihova ljubav, rečeno je uz osudu da im se izvrši smaknuće. Nakon osude zajedničke krivice, krnova i krnovalica su uz pratnju časnog suda, djece i starijih prošetali do Trga pomirenja, čiji naziv nije mogao ništa pomiriti ili promjeniti. Zapaljeni su u pozi zagrljaja, izgorili su, i činilo se kao da će njihova ljubav i u pepelu i paklu vječito plamtiti. Tekst i foto : Nikola Perić/DV

Leave a Reply

Your email address will not be published.