Ji-hyun Park ispričala je u intervjuu za Amnesty International svoju potresnu ispovijest o životu u radničkom kampu u Sjevernoj Koreji

Ji-hyun Park

Domovinu je napustila krajem ’90-ih kada je zbog velike gladi pomrlo oko 4 milijuna ljudi. I danas se sjeća tog trenutka, kada je u potrazi za boljim životom, napustila oca na samrti. Ostavila ga je u hladnom sobičku, uz zdjelicu riže i nešto odjeće koju će promijeniti.

Zajedno s bratom i ostalim izbjeglicama otišla je u Kinu. Nakon dva tjedna, bila je prisiljena udati se za Kineza jer su zaprijetili da će joj deportirati brata. Prodana je za 5000 juana ( oko 5100 kuna). U međuvremenu je zatrudnjela i rodila sina. Šest godina kasnije, vlasti su doznale da je ilegalno u zemlji i deportirale je natrag u Sjevernu Koreju. Sina je morala ostaviti.

“Cijela Sjeverna Koreja je jedan veliki zatvor. Ljudi žive u stalnom strahu. Izrabljuju ih u kampovima, izgladnjuju, tuku sve dok ne umru”, rekla je Park.

Park su nakon nekog vremena dijagnosticirali tetanus, a stanje joj se toliko pogoršalo da više nije mogla hodati ni pričati. Režimu je bila beskorisna pa su je otpustili iz kampa. Bolesna i napuštena, vratila se u Kinu po sina. Odlučili su prebjeći u Mongoliju.

“Svi su uspjeli prijeći granicu osim mene i mog sina. Učinilo mi se da su iza nas vozila kineske policije i da će nas ponovno uhvatiti. No u tom trenutku se stvorio nepoznati muškarac. Stavio je mog sina na rame i uhvatio me za ruku, počeli smo trčati. Uspio je prerezati žicu i ušli smo u Mongoliju”, kazala je, piše 24sata.hr. foto: Amenesty International

{youtube}DMn2_2TxiSw|500|400|0{/youtube}

Leave a Reply

Your email address will not be published.