bigth1 

BESKRAJNA LJUBAV

Stojim u društvu mjesečevih sjena,
A ti se skrivaš iza koprene samoće,
Kao i mnogi divni san,
Koji je toliko nebrojeno puta umro,
Na dlanu čeznutljive noći.

Mnoge su noći odjenule tirkiznu haljinu,
I otišle u daleke južne krajeve,
A ti se još nisi pojavila;

Stojim u društvu mjesečevih sjena,
A tebe opet nema,
Možda bih i prestao te tražiti,
Da moji snovi nisu tako sigurni u sebe,
Ljudi bez snova kažu,
Da te pjesnikova bujna mašta šalje,
Da bi ga otela samoći,
Što ju je do samog središta duše priroda poslala,
Ipak, ja sam siguran da ćeš se pojaviti,
Tako siguran u sebe,
Kao neki spokojni čovjek usred noći,
Što ga je na cestu snova poslala ljubav;

Stojim u društvu mjesečevih sjena,
Ljubim te više nego jučer,
Ta ljubav tako samotna,
Tako krhka,
Tako plaha,
Tako čeznutljiva,
Ta ljubav nesretna,
Meni je mila u tom strašnom vrtlogu očaja;

Stojim u društvu mjesečevih sjena,
Čak i kad mislim da te mašta šalje,
Strpljivo čekam da se pojaviš,
Kao žena u mraku,
Da svijetli sve do onih viših svetih sfera;
Ta ljubav tako beskrajna,
Što ju je do neba već poslalo srce jednog sanjara.

©Walter William Safar

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.