Dr. John Taylor o Tigru Tomislava Marijana Bilosnića u američkom časopisu Seawall

04 Tomislav Marijan Bilosniu0107

Nad ovim sjajnim pjesničkim djelom doista bi trebalo i meditirati i raspravljati!

Tigre, tigre svijetli plame
U dubini šumske tame

04 Tomislav Marijan Bilosniu0107Kad smo se u školi prvi put susreli sa stihovima Williama Blakea, nisu li nam se učinili poznatima?

Odmah nas je privukla metrika stiha, rima te dojmljivi noćni prizori. Dakako, izvan prozodije, zapravo izvan poezije, nisu li ti stihovi, iznad svega potvrdili univerzalnost sličnih spektara (ili njihove ustrajne nagovještaje) koji nas salijeću još od ranijih razdoblja. Tigar omogućuje Blakeu živopisnu prisutnost svih onih drukčijih od nas. To je čovjekova ontološka neprilika da licem (en face) ostane nasuprot stalnom odmicanju od tigra.

Ono s čim se suočavamo promalja se u formi ili obliku svega što mi nismo. Zvali mi tigra Bogom, Materijom, Prirodom, Svemirom, Smrću, čovjekovom animalnošću, svojom srodnom dušom, Ljubavlju, ili štoviše Životom- ono Drugo čeka, ono je uvijek nasuprot nas. Ta očigledno nedohvatljiva drugost ipak leži u nama (i ostaje nedohvatljiva kao što jest): drugost koju osjećamo formuliramo pomoću jezika. Pa je nemoguće ne misliti o Blakeu kada čitamo „Tigar je prva riječ”, kao što to piše hrvatski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić (r. 1947.) u djelu Tigar je svijet, poticajnoj zbirci od 96 pjesama i pjesama u prozi posvećenih tigru i njegovom bogatom filozofskom odjeku. Prvobitno je objavljena u hrvatskom izdanju pod naslovom Tigar (2004.). Knjigu su tečno i ritmički otvoreno preveli Karl Kvitko i Đurđa Vukelić-Rožić.

Pjesma u prozi Tigar je prva riječ iskazuje da pjesniku riječ tigar (tigrovska riječ) pomaže napustiti „iščupane” lirske pjesme kojima je započeo svoj književni opus, kako bi tražio dublju i izvornu inspiraciju, „i opet se vratio u prvu riječ” otvaravši se novooj tigrovskoj poeziji. U knjizi se tigar fokusira u različitim aspektima činjenične i simbolične zvijeri. Za Bilosnića tigar je „svijet”, on je sve što pjesnik nije, ili pak paradoksalno, ono što on želi biti ili u stvarnosti već jest. Nad nekim Bilosnićevim pjesmama možemo promišljati Nietzscheov imperativ o „postajanju onoga što jesmo” (Ecce Homo), ili štoviše misao njegova prethodnika Pindara – „Možeš postati ono što jesi učeći što je to (što si).”

Podijeljen na pet ciklusa, pjesnička knjiga The Tiger is the World nagovještava osobne izvore i traganja. Prepoznatljiva je ta čežnja čak i onda kada pjesnik govori o sudbini tigra unutar njegove fizičke i metaforičke životinjske biti.

01 Naslovnica knjige Johna TayloraU uvodnom dijelu knjige pjesma „Plišani tigar” svjedoči alegoričnu preobrazbu. Naime, pjesnik opaža „plišanog tigra” kao odrasla osoba, nakon djetinjstva u kojem nije dobio ni jednu jedinu igračku. Plišana životinja u njemu budi asocijativni stihovani slijed:

„…zaboravljeno sunce javilo se iz njegovih šara
Odmah sam znao da ću još jednom
sve ponovno proživjeti u ljubavi
Tigar mi je donio utjehu i vratio optimizam
Konačno sam mogao urlikati i pjevati
krenuti za svojim čoporom
hraneći u krvi svoju dušu i svoje tijelo”

Odabrani stihovi odaju tigrovu autobiografsku značajku ali i povremeno prepoznatljivu ironiju u pjesmama dublje tematike. Sjedinjenje s tigrovim bićem, sa „svijetom” koji više nije neprijateljska stepa ili prijeteća džungla nego „skrovište”, pjesniku omogućuje da bar na tren bude svoj. Umanjujući uz tigra svoja vlastita odvajanja, ova se lirika čita i kao neka vrsta inicijacijskog obreda prema samoostvarenju. Također, Bilosnić otkriva sve aspekate tigrovih psiholoških i kreativnih utjecaja, uključujući pritom i svoju bespomoćnost u vrijeme tigrove odsutnosti. Drugi dio, „Tigar četiri puta izlazi iz šume” značajno problematizira odvajanje tigra i pjesnika, sada možda i zauvijek. Aludirajući na kreativnost iznjedrenu gornjom „prvom rječju”, Bilosnić primjećuje:

Gledajući za njim
jezik mi ispada
Ni srca više nemam
ono je žuti list u snijegu
Slučajno sam se našao
gurnut u ovaj tunel
u noć
prekriven sitnim četkicama sna
kroz koju je prošao tigar
kao dijete što vrišti
poslije buđenja

Tigar je dakle pjesnikova intimna veza sa životom i pisanjem.
Tigrova implikaciju za specifičnim sobom prepoznatljiva je kao njegov mitski, svemirski i transcendentni lik. Temeljen na simbolici različitih duhovnih i filozofskih tradicija, uključujući kršćanstvo, Bilosnić ocrtava različite metafizičke tigrove, kao primjerice u pjesmi „Tigar na prijestolju od snijega.”

Tigar dolazi s one strane sebe
Tigar liježe na sjenu svoje ljubavi
Tigar opčarava injem svojih brkova
Tigar gleda kroz krunu od naranče
Tigar je sudac koji svjež dosuđuje
Tigar je svijet s jednom jedinom riječju
Tigar je zasjeo prijestolje snijega
Tigar je vjernost nacrtane zvijezde
Tigar ljubi i izmišlja sreću
Tigar živi da utješi vrijeme

Staviti sve to u jednu riječ, Tigar je svijet.

Ostale pjesme naglašavaju različite metafizičke zadaće ili odgovornosti tigra. Životinja uzima dodatna, ponekad međusobno kontradiktorna svojstva u svakoj novoj pjesmi ili lirskoj prozi do stupnja dok njezin složen portret nije kaleidoskopski zaokružen – što opet ukazuje na prepoznavanje Drugoga. Tigar ne može biti zarobljen kao jednokratan subjekt (kolikogod bio složen) i držan u kavezu. Po svoj prilici ne može ga se zarobiti bilo kako, osim na uobičajen način. U tom kontekstu neke pjesme ipak evociraju tigrove u njihovom zemaljskom animlnom obličju, u njihovoj nečovječnosti:

Ne zanimaju ga bezlične stvari
On se predaje tijelu
On se predaje igri
u kojoj ne misli ni na što
Za njega ništa ne traje dulje od trenutka
u kojemu je svaki oblik obmana
u kojemu je svaki utisak privid
u kojemu je sve kao pahuljica na dlanu
zanosna i stvarna

Komparacija u prvom stihu i usporedba u pretposljednjem ukazuju da sam čin opisivanja tigra-u–sebi govori u kojoj mjeri zamišljamo životinju i kakva ona uistinu može biti; a ova i druge pjesme sugeriraju da je tigar u svojoj biti objekt naših iščekivanja i čežnji. Tigar nas odaje, izlaže, kao u zoološkom vrtu gdje pjesnik vidi tigra i „nije oduševljen”. Zamršenost subjektivnog i objektivnog temelj je Bilosnićevih provocirajućih refleksija koje prikazuju opću tigrovsku priču: u našem stvarnom svijetu čovječanstvo tigra smatra „nečim što (on) nikad nije bio” stoga životinja na kraju nestaje. „Mi trebamo tigra”, predzadnja lirska proza, otvara problematiku nestajanja „tigrova”:

Zato što nema tigra
o njemu postoji priča.

I konačno, nad ovim sjajnim pjesničkim djelom doista bi trebalo i meditirati i raspravljati!

02 Svjetska recepcija Bilosniu0107eva tigra