Liječnik i profesorica iz Čakovca smisao života pronašli u Švedskoj

cak

Bili smo puni ideja i željni napredovanja, no razočaranja su se gomilala, kao i frustracije zbog borbe s mašinerijom kojoj nisu na prvome mjestu bili ni učenici ni pacijenti, a razina stresa bila je sve veća

cak– Dok smo se školovali, nismo pomišljali otići iz Hrvatske jer smo vjerovali da ćemo s našim zanimanjima moći pristojno živjeti. Kad smo se zaposlili, bili smo puni ideja i željni napredovanja, no razočaranja su se gomilala, kao i frustracije zbog borbe s mašinerijom kojoj nisu na prvome mjestu bili ni učenici ni pacijenti, a razina stresa bila je sve veća – kaže Diana Krtanjek (31), koja se s nevjenčanim suprugom Krunoslavom Sabolom (33) preselila u švedski grad Jönköping. Ondje su pet mjeseci i još se, kažu, prilagođavaju.

– No, kad imate punu podršku, kad 90 posto stvari o kojima ste sanjali imate priliku napraviti od samog početka, i kad se osjećate dobrodošlo, prilagodba nije problem – ističe Diana. Rođena je u Koprivnici, a posljednjih sedam godina živjela je u Čakovcu, gdje je i upoznala Krunoslava. Ona je profesorica biologije i kemije, a on liječnik, spec. ginekologije i porodništva. Krunoslav kaže da radi u odličnim uvjetima i zadovoljan je odnosima s kolegama u gradskoj bolnici.

– Najveći je problem bio tečno govoriti na švedskom jer sam stalno u kontaktu s ljudima, ali i to mi svaki dan ide sve bolje – dodaje.

Platili im tečaj jezika

Diana se odlučila više posvetiti usavršavanju jezika pa je upisala školu švedskog. Dva dana u tjednu radi kao učiteljica hrvatskog i bosanskog jezika za djecu iz Hrvatske i BiH.

– U Hrvatskoj smo osjećali da nisu bitni znanje i stručnost. Naše ideje i napori da nešto poboljšamo nisu nailazili na podršku. Mogućnost napredovanja u struci gotovo da i nije postojala, a uvjeti rada i primanja bili su takvi da ih se ne želimo ni prisjećati. Nakon sedam godina provedenih u obrazovnom, a suprug osam u zdravstvenom sustavu, zaključili smo da uzalud trošimo vrijeme i energiju i da su šanse da se nešto u Hrvatskoj promijeni nabolje minimalne – ističe Diana.

Čekali su ulazak u EU i odabrali Švedsku. Krunoslav se preko interneta javio agenciji koja regrutira liječnike za Skandinaviju. Obavio je s agenticom razgovor preko Skypea i već nakon mjesec dana dobio ponudu za intervju. Organizirali su im besplatni posjet gradu u kojemu je bolnica. Nakon tjedan dana dobio je ponudu za posao, a Kraljevina Švedska platila im je i tromjesečni tečaj jezika.

– Najteže je bilo zatvoriti posljednji put vrata našeg stana u Čakovcu jer su susjedi plakali kad smo odlazili – prisjećaju se.

U Švedskoj je, kažu, usavršavanje obavezno, poželjno i plaćeno unutar radnog vremena. Krunoslav ima besplatnu teretanu u bolnici, dnevni boravak s kuhinjom u kojoj može boraviti za vrijeme pauze, a osigurano je i voće za sve zaposlenike. On ne radi više od 40 sati tjedno. Plaće im omogućavaju pristojan život. Ako ste veći stručnjak, bolje ste plaćeni.

– Ja radim 22 posto radnog vremena i ne znam kako stvari funkcioniraju kad je čovjek u školstvu zaposlen na puno radno vrijeme. O točnom iznosu ne mogu govoriti, ali mogu reći da su ovdje plaće najmanje četiri puta više od onih u Hrvatskoj, a troškovi života otprilike dvostruko veći. Ako ste stručnjak i ako vas ustanova u kojoj radite želi zadržati, onda se izravno pogađate i za veću plaću – ističe Diana.

Ritual pljuvanja

Počeli su uočavati i razlike u mentalitetu i kulturi.

– Postoje dvije vrste Šveđana. Jedni su iznimno pristupačni, ljubazni i društveni, a drugi baš i nisu raspoloženi za komunikaciju. Petak navečer im je svetinja jer imaju nešto što zovu “fredagsmys”, kad se druže s prijateljima i opuštaju. Gotovo svi se bave sportom i važan im je zdrav način života. Jako puno borave u prirodi i putuju. Nemaju zavjese ni rolete na prozorima, a vole hodati goli. Pljuju oko sebe kad hodaju po gradu. Ne svi, ali nije rijetkost da vrlo dotjerani gospodin ili gospođa naprave taj ritual. Obožavaju sunce i Božić. Švedska je multikulturalna zemlja u kojoj su ljudska prava svetinja – kaže Diana.

Planiraju li ostati ondje, pitamo.

– Da, svaki dan sve nam je ljepše. Na ljudima na ulici vidite da nemaju brige koje imaju prosječni građani Hrvatske. To bi trebalo biti normalno. Svatko ima priliku za život dostojan čovjeka i bezbroj mogućnosti na raspolaganju. Ovdje ne ovisite o poznanstvu ili nečijoj dobroj volji, nego o svojim željama i spremnosti da ih ostvarite – zaključuju.

Vecernji.hr, Foto: Privatna arhiva