Iz tiska je izišla najnovija, stojedanaesta knjiga po redu, zbirka pjesama

Naslovnica zbirke pjesama Vrt Tomislava Marijana  Bilosnića

Krajem 2014. godine iz tiska je izišla najnovija, stojedanaesta knjiga po redu, zbirka pjesama Vrt Tomislava Marijana Bilosnića. Kao i obično, kada je riječ o izdanjima ovog autora, za izdavača se potpisuje zadarska nakladnička kuća 3000 godina Za dar

Riječ je o zbirci s preko sto i sedamdeset stranica, podijeljenoj u šest zasebnih ciklusa: Uvod u vrt, Knjiga o vrtu, Geometrija vrta, Vrt prelazi stvarnost, Vrt sjećanja i Edenski vrt. Dakle, sve pjesme u knjizi s tematikom su vrta, slično konceptu provedenom u zbirkama naslovljenim Tigar, Kuća, Ogledalo, Odisej, i druge, gdje Bilosnić pjesnički iscrpljuje do kraja jednu unaprijed zadanu temu.

U bilješći o knjizi stoji: „Motiv vrta u Bilosnićevu prostoru pjesme komunicira kao mitsko mjesto – od biblijske Knjige postanka, mjesta budističkog opuštanja i meditacije u dalekoistočnim kulturama, do zapadnjačke filozofije umijeća kreacije perivoja do intimističkih zavičajnih đardina i povrtnjaka. Za Bilosnića je vrt eliadovsko središte u kojem se harmonično susreću nebeske i zemaljske sile, smrt i obnovljen život, čovjek i Bog. Služeći se već arhetipskim motivima iz svjetskih književnosti, religija i kultura, ali i bogatom tradicijom vlastite, nacionalne književnosti i umjetnosti, Bilosnić u svojim pjesmama stvara i oživljuje prostor čovjekove intime, prostor u kojem duša u potpunom smirenju i suživljenju s prirodom crpi sokove energije svjetla, života i obnove, te tako zadire u temeljena pitanja univerzuma. Prašina zemlje, plodne crnice na rukama poljodjelca u Bilosnićevu pjesničkom tekstu prerasta u zrcalnu sliku astralne, svemirske prašine. U središtu svega stoji Apsolut, stoga je meditativno pjesničko putovanje dodira zemlje, cvijeta i ploda, put kojim pjesnik želi doseći žuđeno središte božanskog utočišta. Transcendentalno traganje za Apsolutom Bilosnić ne sažima slučajno svojim simboličkim jezikom u motiv zemlje – simbol stvaranja, životne žrtve i posljednjega tjelesnog utočišta.

Tomislav Marijan Bilosnić

Temeljena misao ove Bilosnićeve zbirke sadržana je u tajni ljudske kreacije i kontakta sa zemljom, u ostvarivanju svoga božanskog dijela karaktera, jer zemlja postaje plodna samo onda kada je dodirne ljudska ruka, pa se tako u svakom novom dodiru zemlje i čovjeka obnavlja Božja gesta kada je On u beživotnu glinu udahnuo život, i stvorio čovjeka. Tu se nameće misao kako autor pozivu pjesnika, zemaljskom kreatoru uglazbljene i oslikane misli, determinira i određenu demijuršku poziciju – alkemičara riječi, koji u svom intimnom prostoru vrta kao prostora pisanja, ispisuje ideju o temeljnoj obnovi čovjeka. U svojoj panteističkoj razigranosti i refleksivnoj dubini obnovu čovjeka on očito prepoznaje u povratku prirodi kao onotološkom temelju.”

Leave a Reply

Your email address will not be published.