U izdanju Leykam internationala, Zagreb, 2014. godine izašla je knjiga Daniela Premerla Bolonjske slike hrvatske povijesti. To je ikonografska studija o nepoznatom ciklusu svodnih i zidnih slika koje su nastale na samome izmaku 17. stoljeća u refektoriju Ilirsko-ugarskog kolegija u Bolonji
Ilirsko-ugarski kolegij u Bolonji bio je nacionalna visokoškolska ustanova Stolnog kaptola zagrebačkog pri najstarijem i prestižnom europskom sveučilištu, Sveučilištu u Bolonji. Kolegij je djelovao od 1553. do 1781. godine. Zgrada Kolegija i danas je dobro sačuvana, a od 1820-ih godina zove se po novom vlasniku: Collegio Venturoli. U refektoriju Kolegija dobro su sačuvane zidne slike koje je oko 1700. godine naslikao bolonjski slikar Gioacchino Pizzoli, po narudžbi rektora Kolegija i zagrebačkoga kanonika Petra Črnkovića, a zahvaljujući donaciji zagrebačkog biskupa Stjepana Želiščevića. Slike prikazuju događaje i osobe iz hrvatske povijesti ‒ riječ je o historijskom slikarstvu hrvatske ikonografije, za koje smo mislili da nije postojalo prije 19. stoljeća. Historijsko slikarstvo inače je bilo prestižan slikarski žanr, snažnoga reprezentacijskoga političkog naboja, koji je obilježio enterijere europskih dvorova i palača.
U lijepo oblikovanoj knjizi s kvalitetnim fotografijama i nacrtima, Daniel Premerl tumači ikonografiju dvanaest sačuvanih i dvije uništene slike, te nas upućuje u njihove hrvatske narativne izvore i ikonografske uzore, objašnjavajući pri tom motive zagrebačkog naručitelja i autora ikonografskog programa. Bolonjske slike imaju jedinstven i složen povijesno-politički ikonografski program koji nam pruža dragocjen uvid u nastojanja za vizualnim artikuliranjem državno-pravnog i nacionalnog identiteta koji se oblikovao među intelektualnom elitom zagrebačke biskupije tijekom 17. stoljeća.
Daniel Premerl (1972.) znanstveni je suradnik u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Istražuje hrvatsku i talijansku umjetničku baštinu 17. i 18. stoljeća (hrvatske narudžbe u Italiji, kontekste narudžbi, ikonografiju, donatore, naručitelje). Doktorirao je s temom »Drveni oltari 17. stoljeća u Dalmaciji« (2009.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prošle godine surađivao je na izložbi »Stjepan, sveti kralj« u Székesfehérváru (s poglavljem o zagrebačkom relikvijaru sv. Stjepana izrađenom u Rimu), te na monografiji »Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku« (s poglavljem o oltarima izrađenim u Napulju i Carrari). Usavršavao se na sveučilištima u Oxfordu, Veneciji, Bolonji, te na Harvardu.
Nives Gajdobranski
