Skip to content

Vjera zlih duhova

Vjera zlih duhova

Vjera zlih duhova
ili ateizam koji je premašen
Fabrice Hadjadj

Ova knjiga nije tek dio traktata iz demonologije. Ona pokušava potaknuti na razmišljanje o samom ishodištu logike zla, kako bismo se s njime spremnije hvatali u koštac izvan samih sebe i usred, ili unutar sebe. Knjiga je, dakle, mali časoslov o borbi (i ranjivosti), da tako kažemo, ona je poduka iz ka(ra)tekizma kako bismo se naučili trčati poput sv. Pavla – da uprazno ne mlatimo vjetar (1 Kor 9,27). Da naša borba sa zlom ne bude promašena. Jer nismo spoznali kako nam je pravi Neprijatelj – blizu, kako vjerujemo – njegovom vjerom.
Hadjadj se trudi opisati tip vjere koja je sušta suprotnost vjeri zlih duhova. Kao što je napisao sjajnu knjigu o značenju i dubini spolova, na sličan način on se u ovom djelu bavi pitanjem istinske, evanđeoske vjere. U svome stilu, osjećajem filozofa, ulazi u hermeneutiku i egzegezu, koristi dobra književna djela u kojima se raspreda razapetost čovjeka između naslućene mogućnosti nutarnje cjelovitosti i smisla ljudskog bića okrenutog drugome i njegova nemira u pogubnome sebičnom okretanju sebi i vlastitoj samodostatnosti. »Hvala ti, Bože, što nisam kao drugi …«

U ovoj knjizi autor se ne bavi izravno teologalnom vjerom, nego – vjerom vragova, vražjom ili đavoljom vjerom. Kao polazište uzima slabo poznatu Jakovljevu poslanicu i nadugo razmatra iz nje redak: Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću (Jak 2,19). Zatim se pita u čemu je oštra razdjelnica između vjere Isusove, odnosno istinske vjere i vjere vragova? Iz svih raščlambi i razmatranja proizlazi da je istinska vjera bezuvjetno povjerenje u Boga. Da ona, za razliku od vjere zloduha, nije samodostatna i ohola, nego ponizna i puna dobrote, uvijek potrebna drugoga i otvorena mogućem dobru u sebi i u drugome, trajno i ustrajno obilježena plodovima ljubavi i milosrđa. To nije vjera oholih farizeja i pismoznanaca, nego vjera poniznog carinika i raskajanih grešnika, bludnica … Suprotno tomu, vjera vragova je samodostatna i ohola, nemilosrdna. Ona je zla jer stvorenje lišava bitka. Ona osiromašuje onoga koji je ima, a osiromašuje i druge jednostavno zato što nema ljubavi. Vjera vragova, kako glasi podnaslov knjige, premašeni je i stoga prevladani ateizam. No zapravo je nešto mnogo gore i pogibeljnije od samog ateizma. Tragično stanje u kojem mirno žive mnogi vjernici »pravednici«.

(dr. sc. J. Balabanić)