Udbaška hobotnica na HRT-u

Nakon što smo jučer objavili tekst o Elizabeti Gojan, HTV-ovoj urednici koja je samo prošli mjesec na putnim nalozima zaradila 50 tisuća kuna, piše portal Dnevno, u redakciju su nam se javili brojni djelatnici državne televizije, inzistirajući da se posvetimo “liku i djelu” jedne mnogo poznatije i uglednije vanjsko-političke komentatorice, koja je dugi niz godina bila strah i trepet Informativnoga programa državne televizije.

Mirjana Rakić izvještaje Jugoslaviji slala i iz Daytona!

Riječ je o Mirjani Rakić, nekadašnjoj urednici redakcije Vanjske politike, potom urednice Informativnog programa, a danas predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Iako je davno navršila 65 godina, i prema važećem Zakonu o radu prije dvije godine je morala po sili zakona otići u mirovinu, s više od 40 godina staža koliko je prikupila na HRT-u, to se nije dogodilo. Upravo je Ivo Josipović naredio da je se smjesti u zgradu pokraj državne televizije, popularnu Kockicu, gdje se nalazi njezin novi ured, kako bi i dalje vedrila i oblačila po HRT-u.

“Svaki dan vam je ona u zgradi HRT-a na Prisavlju. Ništa se nije promijenilo. Dolazi i špijunira, daje informacije svojim provjerenim urednicima, poput Stipe Alfiera i Morane Kasapović. Hoda hodnicima u skupocjenim bundama i Louis Vuitton torbicama, sve kupljenima na račun dnevnica ukradenih od putnih naloga. Nitko je ne smije ni pitati šta radi ovdje, iako već dvije godine nije u stalnom radnom odnosu na televiziji”, prepričava nam njezin bivši kolega iz redakcije.

Kako je moguće da Mirjana Rakić i dalje svakodnevno dolazi na televiziju? I zašto? Što ondje ima za raditi? Naši izvori tvrde da i dalje u potpunosti kontrolira Informativni program, te da niti jedna informacija koja izađe u Vijestima ili Dnevniku nije usuglašena s njom.

Početak zvjezdane karijere na televiziji Zagreb

Ova rođena Ličanka srpskog podrijetla u Zagreb je stigla na studij novinarstva na tadašnjem Fakultetu političkih nauka. Ljudi koji je poznaju iz onih dana uvjeravaju nas kako je već onda počela raditi za zloglasnu UDBA-u, a sve u cilju da se što prije dočepa radnog mjesta na tadašnjoj televiziji Zagreb. Dobila je i kodno ime – LAURA, a redovito je izvještavala i špijunirala brojne kolege u redakciji. Svi su je izbjegavali jer je bila zločesta, pokvarena i željna uspjeha.

“Udala se za Ivana Starčevića, finog gradskog dečka iz Draškovićeve, no nakon tri mjeseca taj brak je pukao. Navodno ga je pronašla s dečkom u krevetu. Mislila je da će u braku s njim dobiti profinjenost, jer je bila simbol ružnoće i neukusa, s 20-tak kilograma viška i krivim zubima”, prepričava nam prijateljica njezina bivšeg supruga.

Vrlo brzo je postala novinarka vanjskopolitičke redakcije na televiziji i dobila gradski stan na Remetinačkoj cesti. Ondje je dovela i majku, koja je do tada živjela u selu u Lici u kući bez tekuće vode. Shvatila je kako je novac u iznozemnim putovanjima, pa je zatražila od Udbaša da joj pomognu promovirati je na radno mjesto reporterke.

“E to vam je bio strelovit uspon. Skoro svaki mjesec bila bi na tri putna naloga. Bila je nedodirljiva, a račune koje bi donosila za torbice, kostime, cipele, kapute samo bi se potpisivali i plaćali bez pogovora. Uvijek je bila slaba na krpice, valjda jer je bila toliko siromašna i kruha gladna. Nikada joj nije bilo dosta. Prva je izmislila krađu novca na televiziji preko famoznih taxi računa u inozemstvu i lažnih računa za hotelske sobe. Dala bi taksistu 20 dolara i on bi joj dao 20 bianco računa koje bi sama ispisivala. Sličnu je metodu koristila i za hotele – daš napojnicu, i u hotelu dobiješ račun za sobu za tri puta veću cijenu od stvarne”, objašnjava nam jedan snimatelj, koji je, razumljivo, želio ostati anoniman.

Kolege iz redakcije još su oštriji prema njoj.

“Doma vam ona ima preko 300 Armanijevih odijela i 100 različitih markiranih torbica. Odakle? Kako je to mogla zaraditi? Svi smo znali što radi, a putne naloge su joj svi potpisivali bez riječi, iako su bili skandalozni. Znala je na jednom putovanju u Dayton primjerice, potrošiti i do 35 tisuća američkih dolara!”

Da je i u vrijeme izvještavanja iz Daytona aktivno radila za UDBA-u, potvrđuje nam i bivši djelatnik SOA-e, koji je u to vrijeme radio u službi.

“Jednom su dečki presreli njezin izvještaj koji je slala u Beograd, nakon što je izvještavala za Hrvatsku televiziju. Odmah smo alarmirali Tuđmana o tome, i osobno je on sve stopirao. Bili smo u šoku da jedna poznata novinarka Hrvatske televizije šalje tajne izvještaje neprijateljskoj strani, ali koliko sam upoznat, nije joj ni dlaka pala s glave.

I nije. Nakon promjene vlasti 2000. postaje urednica Informativnoga programa, osobno zadužena za čistke prohrvatskih novinara i urednika. Posmicala je više od 70 novinara i urednika, koji su preko noći nestali s malih ekrana i godinama besposleno sjedili u redakciji. Kako je uvijek prezirala pametnije, inteligentije i obrazovanije od sebe, na njima se posebno iživljavala.”

“Odabrala je Moranu Kasapović kao svoju nasljednicu, ali ta cura niti ima inteligencije niti pokvarenosti kao njezina mentorica. Bila je oduševljena njome, jer je također došla u Zagreb iz malog mjesta, neobrazovana, neuglađena, bez znanja i jednog stranog jezika, što je uopće bio preduvjet za raditi u vanjsko-političkoj redakciji – u njoj je prepoznala sebe”, prepričava nam jedna djelatnica Informativnoga programa.

I doista je bilo tako – Morana Kasapović naslijedila ju je na mjesto urednice redakcije Vanjske politike, a zahvaljujući Mirjani Rakić usavršavala se u Berlinu i Washingtonu. Kasapovićka i dan danas svoju mentoricu izvještava o svim tračevima na televiziji, odrađuje sve što se od nje traži, kao i brojni drugi novinari i urednici koje je Mirjana Rakić dovela na televiziju.

Trenutačno Mirjana Rakić prima plaću oko 18 tisuća kuna, a na mjesto šefice Vijeća ostat će još tri godine, do 69 godine života. Hoće li joj draga UDBA nakon toga osigurati još neko radno mjesto, možda diplomatsko, kako bi joj zahvalila za sve što je za njih odrađivala dugi niz godina? Jednu od najmoćnijih žena u medijima biti će svakako vrlo teško maknuti s pozornice i uskratiti beneficije, na koje je navikla tijekom života. Poznato je kako se Udbaši uvijek pobrinu za svoje, pa tako ne sumnjamo da će se i za Rakićku naći neko mjesto nakon isteka mandata u Vijeću za elektroničke medije. Ona je prije svega osoba od potpunog povjerenja, pa tako upravo zahvaljujući njoj danas rijetko ili gotovo nikako na državnoj televiziji dobivamo izvještaje sa suda u Muenchenu na kojem se za ubojstvo Stjepana Đurekovića sudi njezinom bivšem šefu Josipu Perkoviću. Onda i dalje redovito brine za imidž svojih Udbaša, bez kojih uostalom ni ne bi postigla sve ovo u životu. (IB/Dnevno.hr)