Ekskluzivno – Izlaganje biskupa Pozaića s okruglog stola “Priziv savjesti”

Biskup Valentin Pozaić istaknuo je da se u bučnoj raspravi oko pobačaja prešućuju prava djeteta: “Iluzorno je govoriti o ovim i onim pravima, kad je pogaženo temeljno pravo na život”

biskup valentin pozaic hks 1

Prenosimo u cijelosti izlaganje zagrebačkoga biskupa mons. Valentina Pozaića s okruglog stola “Priziv savjesti” u organizaciji Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta

Okrugli stol HKS: Priziv savjesti
27. 11. 2014.
prof.dr.sc. Valentin Pozaić

Uvod

Opet je pokrenuto pitanje priziva savjesti
– i to liječnika – ginekologa, – gdje: u državi Hrvatskoj

Temeljno je pitanje:

Treba li čovjek – konačno – slijediti svoju savjest ili neki zakon: nemoralan?
U društvu očekuje se osoba moralno integralna ili shizofrena?
Očekuje se da osoba ima dobro formiranu savjest.
Čovjeka se ne smije siliti da radi protiv svoje savjesti, ni priječiti da radi po svojoj savjesti (DH 3,3);
Ako osoba slijedi svoju savjest treba li snositi loše zakonske posljedice?
totalitarnom režimu: mora; u demokraciji uživa slobodu.

Dvije su temeljne vrednote dovedene u pitanje:

1. Pitanje slobode savjesti;
2. Pitanje vrednote ljudskog života.

Od svih nama poznatih bića na zemlji samo čovjek-osoba-slika Božja ima savjest:

– sposobnost razlikovati dobro i zlo, – sposobnost odabirati dobro
– imperativ savjesti: dobro činiti a zlo izbjegavati
– savjest može biti laksna: guta sve
– ideal je nježna savjest: jasno i budno razlikuje dobro od zla: odabire dobro
– djelujući u skladu sa svojom savjesti čovjek izrasta u izgrađenu ličnost
– djelujući protiv savjesti čovjek degradira sama sebe kao moralno biće
  x pitanje savjesti pitanje je moralnog integriteta čovjeka-osobe

U životu čovjeka od naročite je važnosti:

– fizički integritet: život, zdravlje, cjelovitost tjelesnog bića čovjeka
– presudan je moralni integritet: sklad nazora, vrednota i djelovanja osobe
– djelovanje protivno svojoj savjesti vodi u shizofreno stanje osobe: jedno misli, drugo govori, treće radi; ako uopće što misli?!

Davno je govorio Thomas More, kancelar suludog kralja Henrika VIII: (7. 2. 1477. – London –  6. 7. 1535):  Njezino veličanstvo savjest! Da bi, vjeran savjesti, sačuvao svoj moralni integritet prihvatio je mogućnost da mu odrube glavu, što se i dogodilo. Zbog te dosljednosti nazvan je ‘Čovjek za sva vremena’.

A.G. Matoš (1873-1914) : ‘U svakome, i pa i u najgorem čovjeku, tinja u duši ta sveta vatra… Dobrota je više od inteligencije, a savjest je više od razuma’ (Misli pogledi. Savjest).

Vladimir Nazor (1876 – 1949) : ‘Jer prigušeno u srcu mi stoji,    Moj ponos bit će… Ono će da reče što hoću i što jesam’ (Pravi glas).

Drugi Vatikanski sabor kaže: ‘Savjest je najskrovitija jezgra i svetište čovjeka’ (GS16).

pozaic hks priziv savjesti

2

O slobodi savjesti govorio je i drug Vladimir Bakarić, na IV. zasjedanju ZAVNOH-a  (Zagrebu. 24.–25. srpnja 1945): ‘Naše osnovno načelo je jasno. Ono se izražava u odlukama III. zasjedanja  ZAVNOH-a, načelo slobode savjesti, načelo koje je za nas svetinja, načelo koje ćemo mi poštovati’ (Frane Sabalić. “Narod ima pravo tražiti da kler bude nacionalan“. Glas koncila. Br. 47.  23. studenoga 2014).

Poznato je da je to bila notorna komunistička laža i podvala; savjest nisu poštivali ni paleokmunisti – onda, ni njihovi potomci, neokomunisti – danas.

Prošle godine primalja Jaga Stojak izbačena je sa radnog mjesta primalje jer je u ime slobode savjesti odbila surađivati u izvođenju pobačaja: to bi bilo proturječje njezinom profesionalnom etosu, njezinom moralnom integritetu. Nakon pritiska javnosti vraćena je na  posao (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/280479/Da-sam-i-najveci-ateist-bila-bi-protiv-pobacaja.html  –  16.8.2013).

Naime, u opisu radnog mjesta primalje ne stoji  radnja ‘pobačaj’ – naprotiv: ona prima, čuva i njeguje život. Ivan Pavao II. nazvao je djelatnike u zdravstvu novim imenom: ‘čuvari i službenici ljudskog  života’ (EV. 1995. 89).

Bolnica u Kninu nosi naziv ‘Hrvatski ponos’ – a izrodila se u hrvatski ‘sram’. 

Prošlih dana izbila je afera oko priziva savjesti liječnika ginekologa. U javnom istupu- poruci stoji: ‘Liječnicima koji rade abortuse treba dati stimulaciju na plaću’. Tako navodna stranka ekologije, kulture života – Orah, propagira, stimulira kulturu smrti: ‘zelena darkerica’. (http://www.jutarnji.hr/ prijedlog-orah-a—lijecnicima-koji-rade-abortuse-treba-dati-stimulaciju-na-placu-/1230641/  –  24.10.2014),

Hrvatsko katoličko liječničko društvo u svom je priopćenju upozorilo na neka temeljna nepoznavanja ili izbjegavanja istine: u pitanju je status embrija-fetusa sa medicinskog stanovišta i pravo na priziv savjesti na nacionalnoj i međunarodnoj razini … (http://www.hkld.hr/11-vijesti/109-ocitovanje-hkld-a-na-izjavu-mirele-holy-i-prijedlog-ciljanih-mjera-stranke-orah  –  4. 11. 2014).

Primjedba: To nisu stvari od jučer, da bi mogle biti nepoznate. Ako već netko ne prati suvremena zbivanja, mogao bi barem znati da je još godine 1991. Asim Kurjak, sa suradnicima, objavio knjigu: ‘Fetus kao pacijent’.

Doista: pred trudnom ženom liječnik se nalazi pred dva subjekta, pred dvije osobe.

U prilog obrane i stimuliranja abortusa ne može pomoći ni notorno lingvističko inžinjerstvo,  kao na primjer:

– mitologija ‘pre-embrio’, grumen staničja ili tome slično;
– ‘prekid trudnoće’: nešto kao neka bezazlena stvar, kao trudnoća će se ili se može kasnije nastaviti;  a to je zapravo prekid, ubojstvo ljudskog bića, čovjeka;
– ‘pravo žene na suverenitet nad svojim tijelom’:
  x embrio, fetus, dijete u  krilu majke nije organ njezina tijela, već je novi jedinstveni organizam, novo jedinstveno autonomno biće sa svojim pravima;
  x u bučnoj raspravi o pravima oko pobačaja:  prava djeteta brižno se prešućuju;
  x novo ljudsko biće nije plod samo majke, nego i oca;
– pravo na abortus pretpostavlja pravo na ubojstvo, a što je besmisleno;
  x abortus je kršenje temeljnog prava novog ljudskog bića: pravo na život; iluzorno je govoriti o ovim i onim pravima kad je pogaženo temeljno pravo na život.

Zasebno je i nezaobilazno pitanje, a koje se u obrani i propagiranju abortusa, ženama, budućim žrtvama, namjerno prešućuje: poslije-abortivni sindrom.

biskup valentin pozaic hks 2

3

Tijekom ljudskog  života pojavljuju se raznovrsni problemi. Nekima su uzroci poznati i mogu se prevencijom izbjeći. Ljudski problemi  mogu se, i trebaju, rješavati na ljudski način.

Abortus,  ubojstvo nevinog ljudskog bića, sigurno nije ljudski način rješavanja ljudskih pitanja.

Kad je riječ o pobačaju, ne može se izbjeći izrazito vjerski vidik. Papa Franjo jednostavno kaže:

‘Svako nerođeno dijete, nepravedno osuđeno da bude pobačeno, ima lice Isusa Krista … Tako i sa starijim ljudima. Iako je nemoćna ili je na kraju svojih dana, starija osoba nosi u sebi Kristovo lice.

Njih se ne može odbaciti, kako predlaže ‘kultura odbačenoga’! Ne može ih se odbaciti!’ (http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/papa-franjo-svako-dijete-osudeno-na-pobacaj-ima-gospodinovo-lice/   20. 9. 2013).

Nasuprot zakonski ozakonjenog bezakonja – kulture smrti: embriocid, pobačaj, eutanazija, pozvani smo na kulturu života.

Ima li kakve nade u pobjedu kulture života ili smo osuđeni na poraz već unaprijed?

Govori Ivan Pavao II.: ‘Život će pobijediti: to je za nas sigurna nada. Da, pobijedit će život jer na strani života su istina, dobro, radost i istinski napredak. Na strani života je Bog, koji ljubi život i daje ga velikodušno’ (Giovanni Paolo II, La vita vincerà (Il discorso alla Pontificia Accademia per la Vita, 3.3.2001), L’Osservatore Romano  4. Marzo 2001., str. 5. br. 3).

Hvala na pažnji!

 

Foto: Pixsell, GK