U utorak, 18. studenoga, u 19.30 sati, u Galeriji Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3, otvara se izložba fotografija Zorana Jelače, člana Fotokluba Zagreb, pod naslovom ” Impresije Hrvatske”. Izložba se može razgledati do 28. studenoga 2014. godine.
Piše: Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP, počasni predsjednik Fotokluba Zagreb
Zoran Jelača jedan je od istaknutih članova Fotokluba Zagreb, nositelj je počasnog zvanja AFIAP (Artiste FIAP) koje mu je 2012. godine dodijelila Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost – FIAP (Fédération Internationale de l’Art Photographique). Fotografija mu je istodobno i hobi i profesija. Ona je njegovo snažno sredstvo za izražavanje vlastitih preokupacija i viđenja stvarnosti. Profesija mu je grafički dizajn i prijelom, honorarno radi kao ilustrator i fotograf, a odnedavno i kao videosnimatelj.
U povodu dobivanja rečenoga počasnog zvanja Fotoklub Zagreb priređuje ovu izložbu za koju je autor odabrao 60 fotografija iz svojega šireg stvaralačkog opusa s motivima hrvatske prirodne i kulturne baštine. Sve te fotografije bile su primljene i izložene na međunarodnim izložbama fotografije pod pokroviteljstvom FIAP-a, a manji je dio odabrao sam nastojeći pritom postići konzistentnost motiva. Iako su fotografije nastale u duljem razdoblju (2005. – 2014.), izložba je ujednačena po kvaliteti s naglašenim autorskim pristupom. Pritom kao da se posebno oslanjao na modernu umjetnost 20. stoljeća, koja je više nego bilo koja druga isticala vjeran izraz tako imenovane unutarnje potrebe, kao trenutačno tumačenje života i stvarnosti, o čemu je govorio Vasilij Kandinski (1866. – 1944.), znameniti ruski i europski slikar. Širi opus autorova stvaralaštva može se vidjeti na internetskoj stranici: www.zoran-jelaca.com.
Izložene fotografije ne samo što svjedoče o veličanstvenosti prirodnih ljepota i kulturne baštine Hrvatske nego daju i presjek rada i otkrivaju fotografski pristup tog iznimnog fotografa. On je zagovornik izvorne, realne fotografije, slično kao što su to bili Ansel Adams, Paul Strand i Edward Weston, ugledni predstavnici pravca tzv. čiste (straight) fotografije između 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Jednako kao što su oni svojim fotografskim pristupom reagirali na tada demodiranu fotografiju pikturalnog stila, fotografiju razmekšanih kontura i razvodnjenih valera, fotografiju impresionističkih slikarskih konvencija, tako se i Jelača svojim pristupom opire sve češćoj zloporabi i manipulaciji u digitalnoj fotografiji. Osim velikih mogućnosti izražavanja koje nudi digitalna fotografija, on poštuje i ograničenja. Za njega su jednako važne i etika i estetika, a intenzitet vizije preduvjet mu je za dobru fotografiju. Kad govori o svojem pristupu i fotografskim postupcima, Jelača ističe da je za njega u likovnom izražavanju najvažnija ideja, odnosno sposobnost da u trenutku prije fotografiranja uspije sebi predočiti kreativni proces i stvoriti jasnu viziju finalne fotografije.
„… Sve fotografije snimljene su digitalnom opremom. Digitalna fotografija, za razliku od analogne, omogućila mi je potpunu kontrolu – od snimanja do postprodukcije. U eri filma ne bih pritisnuo okidač zbog strujnih kabela, prolaznika, parkiranog auta ili smeća u kadru… Sada se toga rješavam s lakoćom. Kao grafičkom profesionalcu, postprodukcija mi nije problem. U programu Adobe Photoshop radim od 1994. godine, poznajem njegove goleme mogućnosti, ali i ograničenja što me prisiljava da pazim što i kako fotografiram jer sam svjestan toga koliko me vremena može koštati postprodukcija zbog samo malo neopreznijeg kadriranja. Fotografiram samo u tzv. RAW formatu (za RAW konverziju upotrebljavam Adobe Photoshop Lightroom), pa konačan rezultat dobivam tek naknadnim digitalnim „razvijanjem”. Sâm Photoshop služi mi za kompleksniji retuš i finalno kontrastiranje tehnikom luminosity maskiranja. U obradi izloženih fotografija primjenjivao sam samo osnovne postupke obrade: kontrast i korekciju tonskog raspona, optimiziranje saturacije, tonski balans boje, uklanjanje nečistoća i neželjenih elemenata fotografske slike…”, kaže autor.
Zbog toga slikovni elementi na njegovim fotografijama iako okruženi bezbrojnim detaljima, uvijek ostavljaju mogućnost gledatelju da se orijentira na glavni motiv koji je na njegovim fotografijama uvijek jasan i prepoznatljiv.
„… Moj je pristup fotografiji stalno učenje, otkrivanje i istraživanje. U fotografiranju poštujem osnovna pravila kompozicije, ali ih i kršim kad nisu u funkciji sadržaja ili ideje. Dobra fotografija mora biti autentična, mora komunicirati s onim tko je promatra na bilo koji način (informacijom, izazivanjem emocija, čistim užitkom estetike – bila to tekstura, eksplozija boja, detalj, priroda svjetla, nešto uobičajeno na neobičan način, atmosfera, ono što zovem malim pejzažem i mora biti tehnički kvalitetna! Bit tehnički kvalitetne fotografije jest kontrast i, osobito, lokalni kontrast. Nikad ne upotrebljavam „slajder” Saturation, već samo Vibrance (saturacija jedino slabo saturiranih područja). Svakodnevno svjedočim pretjerivanju sa saturacijom (u oba smjera!). Mislim da je svijet previše zagađen lošim fotografijama u svakom smislu…”, kaže Jelača.
Veliku pozornost posvećuje pripremi samog čina fotografiranja. Zato puno uči i istražuje, često putuje, obilazi razne predjele Hrvatske, planinari, snima iz zrakoplova i pod vodom. Smatra da je dobra oprema jedan od preduvjeta (ali ne i primarni) za dobru fotografiju. Trenutačno upotrebljava Canon EOS 5D Mk II, objektive u rasponu od 17 do 400 mm (samo profesionalne „L” serije) i „kompakt” Sony RX100. Polarizacijski filtri standardan su dio njegove opreme, a postprodukciju obavlja na profesionalnom, kolorno kalibriranom monitoru.
Izniman umjetnik u svakom pogledu, Zoran Jelača ne srami se reći da se u fotografiranju maksimalno koristi programskom automatikom i automatskim fokusiranjem. Smatra da je rad u manualnom režimu gubljenje vremena na štetu bavljenja motivom jer se suvremeni fotoaparati sa 60-ak parametara mogu posve prilagoditi individualnom stilu rada. Uvijek ističe: „… Po mojem mišljenju digitalne snimke nisu fotografije sve dok se ne ispišu na kvalitetnom pisaču i mediju. Do tada su to samo fileovi, datoteke. Ispis je završni čin procesa kojim nastaju fotografije…” Upravo ovakve kakve vidimo na ovoj njegovoj autorskoj izložbi kojom nam otkriva kulturnu baštinu i prirodne ljepote naše zemlje, viđene na različite načine, zanimljive i neobične, doživljene s puno ljubavi i žara te oblikovane u skladu s visokim estetskim vrijednostima.
Zoran Jelača rođen je 1969. u Zagrebu u kojem živi i radi. Fotografijom se bavi od 1990. godine. Izlagao je na šezdesetak skupnih i žiriranih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu te na dvije samostalne. Fotografije su mu objavljivane u mnogim knjižnim izdanjima, specijaliziranim publikacijama, kalendarima, školskim i sveučilišnim udžbenicima, promidžbenim materijalima, turističkim brošurama i magazinima. Član je Fotokluba Zagreb i Hrvatskog fotosaveza. Od 2012. godine nositelj je umjetničkog zvanja Artiste FIAP Međunarodne federacije za umjetničku fotografiju (Fédération Internationale de l’Art Photographique) što je i povod održavanju ove izložbe. Osim radova prihvaćenih na međunarodnim salonima pod pokroviteljstvom FIAP-a (38 puta, 28 različitih, u 6 zemalja), izlaže i osobni odabir fotografija koje je snimio nakon što je prešao na digitalnu tehnologiju u razdoblju od 2004. do danas, pa je ova izložba i njegova svojevrsna retrospektiva.
