Neo Art – Međunarodna izložba keramike, stakla, filca i grafike

Neo Art
Velika kulturna raznolikost kojom je današnjica prožeta i sama postaje nekom vrstom umjetnosti

Piše: Rolando Giovannini
profesor na Akademiji likovne umjetnosti u Veroni, Italija

Internet, društvene mreže i elektronička pošta omogućili su bolje povezivanje, lakši pristup informacijama i njihovu širenju te obogaćivanje međuljudskih odnosa. Udaljenosti, kontrasti, prikazi istovjetnosti postali su glavni sadržaji suvremenih preokupacija u okviru sve bogatijih stvaralačkih mogućnosti koje je omogućio dolazak globalizacije i u to područje.

Izražajnosti postaju sve istančanije, gubeći tako specifične note «regionalnosti» bitne za kulturu ljudi i naroda, stremeći jedinstvenom jeziku u smislu umjetničkog iščitavanja različitih tematika, u vidu poetskog izražavanja koji očito razlikuje autora od autora, tehniku od tehnike, vještinu od vještine. Dok tako brodimo stvaralačkim morem, uvijek nas potrese ljepota nekih kipova, zapanjenost izazvana pogledom na suvremena keramička djela -Neo Ceramic- strast u kreiranju, stvaranju i dominaciji staklom, tkaninom, bojom i grafikom.

Grupa ovdje predstavljenih umjetnica, njih pet, nudi taj osjećaj kreativne mnogostranosti i suvremenosti, podudarnosti, skladnosti i istodobnosti. To je primjena sveobuhvatnosti postojeće umjetnosti na način zajedničke raspodjele izvrsnosti, podastirući uspješnost u vidu izazivanja neuobičajenih tankoćutnih emocija.

Ivančica Cvitić Znidarčić stvara produhovljena djela. Njezine su forme zaobljene, nježne, izbrazdane poput rafiniranih tekstura, životopisne, u razvoju. Proporcionalne, pristupačne, izrađene od prirodnog paljenog materijala, gdje samo istančana ispupčenja i udubljenja kradu i zadržavaju odsjaj svjetlosti. Njezine su grafike pak slike u nizu, dvodimenzionalne realnosti postignute kromatskom bojom.

Nadica Eichhorn izražava svu onu silinu koju priroda, kamen, razne vrste zemlje, minerali, vatra i zagušljiva toplina posjeduju i stvaraju. To su sveobuhvatne forme. Riječ je o spoju kože umjetnika s materijom, o izvjesnom skladu proizašlom podrhtavanjem površine, formi usklađenih obrisa u istraživanju suštine života.

Đurđica Horvart izaziva promatrača i kritičara podastirući temu uravnoteženosti, svjetla i prozračnosti. Predmet, funkcionalnost forme koja je katkad nadahnjuje u stvarnosti je samo odraz vještine iznošenja sabranih emocija. Promatrača začuđuje kristal, pastoznost amorfnog materijala i kromatska čistoća.

Gudrun Kainz tka, izrađuje, sastavlja. Ne znamo jesu li njezine figure, živuća bića, u usponu ili na putu rastvaranja. To je prikaz suvremenosti kroz tijelo, kroz čovjeka, preobraženog i zahvaćenog vrtlogom zbivanja. Otuda se tkanje i rašivanje neprestano isprepleću.

Erzebet Mezei stvara scenografije malih kazališta koje razbijaju prostor. Zastori i kulise podsjećaju na izražajnost Arte povera i načinjeni su od jednostavnih materijala, diktirani antropomorfnom geometričkom strukturom. Boje su klasične, iz života, materijali su različiti, a spirale simboliziraju energiju.

Krasna je to panorama života – Neo ART.