Ambalaža onečišćuje hranu

amb

Od 175 ambalažnih kemikalija njih su 54 uvrštene u poznatu SIN listu Međunarodnoga kemijskoga tajništva u Göteborgu. Radi se o popisu kemikalija koje su prema europskoj regulaciji karakterizirane kao izrazito štetne i koje bi trebalo hitno ukloniti i zamijeniti na tržištu

amb

Naposljetku, od te 54 kemikalije 21 se nalazi na službenom popisu »ozloglašenih« tvari poznatih pod nazivom – supstance vrlo visokoga rizika.

Valerije Vrček / GK

Švicarske znanstvenice iz Zaklade za prehrambenu ambalažu (FPF) provele su detaljno istraživanje broja i vrsta kemikalija koje se nalaze u ambalažnim materijalima koji dolaze u kontakt s hranom (Food Additives & Contaminants: Part A, 2014, 31, 1438). Otkrile su da se među odabranih 175 kemijskih spojeva, koji se legalno koriste u proizvodnji ambalaže, nalaze hormonski otrovi, reprotoksini, neurotoksini, tvari koje uzrokuju rak, alergije… Ambalaža je neizbježan dio modernoga prehrambenoga proizvoda, stoga su informacije o kemijskom arsenalu koji se nalazi u folijama, vrećicama, limenkama, kartonima ili plastičnim bočicama vrlo zabrinjavajuće. Ambalaža je, zapravo, kemijski trojanski konj iz kojega izlaze štetne tvari i zagađuju prehrambeni sadržaj.
Crne liste kemikalija

Na službenim popisima Europske unije i SAD-a (Pew, Union, ESCO liste) nalazi se više od 6000 kemikalija koje se mogu upotrebljavati u proizvodnji ambalaže za potrebe prehrambene industrije. Velik broj tih kemikalija istodobno pripada službenim popisima toksičnih tvari, a za mnoge ne postoje osnovni podatci o sigurnosti. Birgit Geueke i suradnice pokušale su u toj zbrci regulacijskih inventurnih lista locirati kemikalije koje su rizične za ljudsko zdravlje i okoliš, a redovito se koriste u proizvodnji ambalaže za hranu. Tako su došle do brojke od 175 vrsta relevantnih kemikalija koje nose zdravstveni rizik.

Od 175 ambalažnih kemikalija njih su 54 uvrštene u poznatu SIN listu Međunarodnoga kemijskoga tajništva (ChemSec) u Göteborgu. Radi se o popisu kemikalija koje su prema europskoj regulaciji (čl. 57 Regulacije br. 1907/2006) karakterizirane kao izrazito štetne i koje bi trebalo hitno ukloniti i zamijeniti na tržištu (Substitute It Now!). Naposljetku, od te 54 kemikalije 21 se nalazi na službenom popisu »ozloglašenih« tvari poznatih pod nazivom – supstance vrlo visokoga rizika (SVHC).

Dakle, mnoge kemikalije od kojih se danas proizvodi ambalaža za hranu nalaze se na različitim regulacijskim popisima štetnih tvari, a neke su čak u skupini kemikalija koje su u postupku eliminacije s tržišta (prema aneksu XIV. uredbe REACH). »Iz perspektive potrošača neprihvatljivo je i neočekivano da se kemikalije visokoga rizika namjerno upotrebljavaju u proizvodnji materijala koji dolazi u kontakt s hranom. Zanimljivo je da se toksične kemikalije, koje su posebnim regulacijama zabranjene u proizvodnji kompjutora, tekstila ili boja, mogu slobodno upotrebljavati u proizvodnji prehrambene ambalaže!« upozorava Birgit Geueke.

Sedam opasnih skupina

Među identificiranim kemikalijama nalaze se ftalati, benzofenoni, parabeni, derivati fenola, stiren, epoksidni spojevi te borna kiselina. Ftalati se upotrebljavaju kao aditivi u plastičnoj ambalaži, imaju ulogu omekšivača, maziva i adheziva (DEHP, DBP i BBP). Svi su obilježeni oznakom CMR, što znači da su kancerogeni, mutageni i toksični za reproduktivno zdravlje. Oznakom CMR obilježeni su etilenoksid i klorirani epoksipropan koji se upotrebljavaju kao monomeri za izradu različite plastične ambalaže, te borna kiselina koja se može naći u najlonu, kartonu, keramici i raznim čepovima.

Među derivatima fenola najpoznatiji je bisfenol A koji se upotrebljava za proizvodnju tvrde prozirne polikarbonatne plastike i za unutarnje oblaganje limenki i konzervi. Hormonski je otrov (endokrini disruptor) i izaziva čitav niz spolnih poremećaja, dijabetes, rak dojki i prostate. Kemijski dodatak u proizvodnji polikarbonatne plastike također je 4-terc-butilfenol, a upotrebljava se i u proizvodnji sintetskih guma i bojila za plastiku. Taj fenol je reprotoksičan, a zbog masovne uporabe često zagađuje podzemne i površinske vode, gdje može izazvati ekološke poremećaje.

Još jedan fenol, terc-butil-hidroksianisol (BHA) upotrebljava se kao stabilizator, antioksidans i konzervans u pripravi plastične ambalaže, a upotrebljava se i kao prehrambeni aditiv pod oznakom E-320. Pripada skupini hormonskih otrova i kancerogenih kemikalija. Benzofenoni su fotoaktivni aditivi u ambalaži, a izravno su povezani s razvojem endometrioze u žena. Stiren ima raznoliku ulogu u proizvodnji ambalažnih polimera (monomer, otapalo, agens za umrežavanje), kao i raznolike biološke učinke: hormonski je otrov, reprotoksičan je, izaziva razvoj tumora u čovjeka i vrlo je štetan za vodene organizme. Naposljetku, parabeni se, osim u kozmetici i hrani, upotrebljavaju i u pripravi plastične ambalaže i boja. Sudjeluju u etiologiji i razvoju tumora dojke i raznih spolnih poremećaja.

Sve navedene kemikalije nisu kemijski vezane za strukturu ambalažnoga materijala pa s vremenom migriraju u prehrambeni sadržaj i pretvaraju ga u rizičan proizvod. Kemijski onečišćena hrana postala je, nažalost, dio svakodnevnoga menija. Mnoge štetne kemijske tvari u ambalaži nisu potrebne ili za njih postoje sigurnije alternative. No u profitom vođenoj proizvodnji ambalaže upotrebljavaju se štetne tvari jer su – jeftine. Zdravstvenu cijenu ionako ne plaćaju dioničari prehrambene industrije, već porezni obveznici, odnosno čitavo društvo. (foto: poopee shmoopee/Flickr, Glas Koncila)