
Dubrovačko-neretvanska županija kao glavni pokrovitelj, te Zajednica kulturno umjetničkih udruga DNŽ i Dubrovačka udruga likovnih umjetnika organizirale su i održale XV. Županijsku likovnu koloniju na Koločepu, jednom od otoka u neposrednoj blizini Dubrovnika, gdje se „razigrao“ najljepši dubrovački arhipelag, nazvan Elafiti – „Jelenji otoci“.
Otoci su to neviđene ljepote, vječni stražari dubrovačkog mora i obala, otoci neustrašivih kapetana i pomoraca Dubrovačke Republike i Dubrovnika pa sve do danas.
Koločep (dubr. ime Kalamota) je otok u Elafitskim otocima, a ujedno i najjužniji hrvatski naseljeni otok. Smješten je zapadno od Dubrovnika od kojeg je udaljen 3 km i jedan je od rijetkih, ako ne i jedini jadranski otok koji ima dva naziva. Na samom otoku nema cesta, jedina značajna prometnica na otoku je betonski put koji spaja dva naselja, dovoljno širok za pješake, ne i za vozila. Dva naselja Gornje i Donje Čelo udaljena su petnaestak minuta ugodne šetnje, a otok ima putničku brodsku vezu sa Dubrovnikom.
Na otoku postoji hotel, koji je danas u vlasništvu grupacije Karisma Adriatic Hotels.
U 14. i 15. stoljeću na otoku je živjelo oko 2 000 stanovnika koji su posjedovali 37 većih brodova koji su plovili po cijelom Jadranu, pa čak i do Sicilije. Tijekom 15. stoljeća broj brodova narastao je na 65 (postojalo je i brodogradilište), ali preusmjeravanjem pomorskog središta sa Sredozemlja na Atlantski ocean stanovništvo se raseljava uslijed propasti pomorstva. Koraljarstvo je također bilo unosna grana privređivanja, budući da su stari Kalamotezi posebnim mrežama vadili koralje iz Jadranskog i Egejskog mora i prodavali ih po Dubrovniku i Italiji. Godine 1571. Turci su opustošili otok i odveli veliki broj stanovnika u sužanjstvo, ali ih je Dubrovačka Republika oslobodila plativši veliku otkupninu.
Na cijelom otoku postoji oko 17 vrijednih spomenika kulture, uglavnom manjih crkvica i kapelica koje potječu iz razdoblja do 16. stoljeća, a nad samom lukom u Donjem Čelu nalazi se tvrđava Kaštio. Najveća i najvažnija crkva na otoku je crkva matica posvećena Blaženoj Gospi, a potječe iz 12. ili 13. st., a znad crkve nalazi se kula Toreta, visoka oko 14 m i široka oko 4 m. Ljetnikovce, polja i vinograde na Koločepu imale su vlastelinske obitelji Đorđići, Zamanje, Ranjine, Držići, Sorgo itd.
Želja organizatora je bila da stvorena nova umjetnička djela kroz izložbe u Dubrovniku i u drugim gradovima Hrvatske budu promotor Koločepa kao jedinstvene turističke destinacije ovog kraja, pa će za početak biti prezentirana na izložbi koncem godine u samom Gradu Dubrovniku.
Na likovnoj koloniji sudjelovali su umjetnici koji ostvaruju dugogodišnju suradnju, kao i razmjenu skupnih izložbi u ovom kraju južne Hrvatske.

Umjetnici / sudionici Likovne kolonije:
Ante Dragobratović
Baldo Božović
Dražena Mamić
Dubravka Mijatović
Dubravka Rathman
Franica Čelebić
Halil Tikveša
Jagoda Lasić
Josip Škerlj
Lola Ligorio
Luca Đuroš
Maca Lucić
Marin Ivanović
Marin Jurica
Mirica Dupčić
Mirjana Žuvela
Miro Stamatović
Mirsada Mustapić
Mišo Baričević
Nada Zec
Nena Gligorov
Nino Dupčić
Pero Skvrce
Rina Anđelić
Stjepo Mamić
Valter Kožul
Vedran Glogovac
Velimir Penović
Zlata Lučev
Živko Mustapić
Umjetničkim djelima pvladavala je tehnika ulje na platnu, akril, emajl, kombinirana itd.

Na kraju ugodnog, jednodnevnog druženja, gosp. Nikša Bender i Zdravko Obradović, inače suorganizatori i osobe sa iskustvom rada u TZ-i, zahvalili se domaćinu, osoblju restaurant-lounge bara „Vila Ruža“, te svim ostalim donatorima i samim sudionicima – umjetnicima na ugodnom druženju i plodonosnom radu i poželili novi susret iduće godine.
Suradnik AA portala / sudionik XIV. likovne kolonije KOLOČEP 2014, Velimir Penović, vpenovic@gmail.com
