Piše: Walter William Safar
Pažljivo slušam dr Marko Alerića, bolje napisati, zadovoljstvo mi je slušati profesora u izvrsnoj emisiji „Jezik naš svagdašnji”, Radio-Sljeme. Jer čast mi je priznati da slušajući profesora mnogo naučih o Hrvatskom jeziku.
Slažem se sa tvrdnjom cijenjenog profesora da je promjena imena Hrvatskog kazališta „Kerempuh” posve logična. A što napisati o nekulturi, takozvanog redatelja, Frljića, koji je izjavio za Hrvate da su šovinisti, jer su se eto usudili Hrvatsko kazalište „Jazavac” promijeniti u „Kerempuh”??
Bez inspiracije nema niti umjetničkog djela. Riječi, kao i note, svakom su na raspolaganju, o talentu umjetnika ovisi na koji način će složiti riječi, note, da umjetničko djelo bude harmonična poruka čovječanstvu. Čista umjetnost ima to plemenito poslanje da u čovjeku njeguje vrijednosti koje su svjetionik pravednosti. Da citiram velikog Platona: Pravednost je taxis kai kosmos –poredak i ljepota – duševnih dijelova; to je duši ono isto što i zdravlje tijelu. Svatko zlo je disharmonija; i to između čovjeka i prirode, ili između čovjeka i drugih ljudi, ili između čovjeka i njegove vlastite prirode.
Kada po svaku cijenu netalentirani ljudi žele postati umjetnici najviše pati umjetnost. Majka Umjetnost je sveta roda i ona ne prima u svoje naručje mržnju, a Frljić u mržnji nalazi „inspiraciju”, stoga nažalost nije čudno da eto i Kerempuh postade šovinista. Zanimljivi su ti netalentirani ljudi koji po svaku cijenu žele privući pažnju na sebe, kako im to ne uspijeva umjetničkim djelima spremni su čak i plivati nihilističkom strujom dekadencije ne shvaćajući jadni da na taj način postaju i sami lovina primitivizma.
Takozvani redatelj prozvao je, kao neki vrhovni sudac čovječnosti, cijeli jedan narod šovinističkim, jer eto Hrvati se usudiše promijeniti “Jazavac” u “Kerempuh”?? Pa i prvašići školarci mogu zaključiti da je “Kerempuh” ne samo glasovitiji naziv kazališta već i bliži hrvatskom identitetu, jer ipak ne smijemo zaboraviti da se radi o hrvatskom kazalištu, ili to ja možda sanjam? Frljić bi trebao odgovoriti čovjeku u ogledalu na jednostavno pitanje: Da li je šovinizam prozivati Hrvatski narod šovinističkim? Zar na umjetnost ne uči da je slobodni pojedinac temelj čovječanstva a ne obrnuto!? Nažalost Frljić je samo proizvod političke kaste koja sebe smatra vladarem slobodnog pojedinca. I pazite sada koliko je politička kasta pogubna za sustav vrijednosti kada imenuje za ravnatelja HNK Ivana pl. Zajca Frljića, čovjeka koji hrvatski narod naziva šovinističkim jer se eto usudi „Jazavac” promijeniti u „Kerempuh”, jer se eto slobodni hrvatski pojedinac usudio njegovati osobni identitet. Zar po takvim izvrnutim frljićevskim tezama onda nije i sam Ivan pl. Zajc primitivni šovinist!? Mora da se besmrtni skladatelj okreće u grobu kada čuje i vidi tko postaje ravnatelj HNK Ivan. Pl. Zajca!
Frljić zamišlja da je umjetnik, dramatičar. Zamišljati je prvi korak prema umjetnosti, ali opet nedovoljno da bi te život proglasio umjetnikom. Besmrtni umjetnik Charles Dickens mudro je rekao: ‘ Mašta čini pisca piscem, što je mašta bujnija to je pisac plodniji.’ Thomas Lainer „Tennessee” Williams III poznatiji kao Tennessee Williams ili William Shakespeare crpili su svoja besmrtna djela iz mašte. Jalovi i netalentirani dramatičari nemaju vrlo bujne mašte i kao takvi mogu samo raditi praizvedbe besmrtnih umjetnika. Kada takvi pokušavaju pisati drame nastaje disharmonija. Svatko zlo je disharmonija; i to između čovjeka i prirode, ili između čovjeka i drugih ljudi, ili između čovjeka i njegove vlastite prirode.
