1 Naslovnica knjige Robert Hajszan Panonski Gradišćanskohrvatske panonske teme

Robert Hajszan Panonski: “Gradišćanskohrvatske panonske teme (1)”, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2014.

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Pod naslovom “Gradišćanskohrvatske panonske teme (1)”, u nakladi Hrvatske matice iseljenika Zagreb, tiskana je knjiga Roberta Hajszana Panonskog. Knjigu je uredila Vesna Kukavica, a ocijenila prof. dr. sc. Sanja Vulić, dok se za nakladnika potpisuje mr. Marin Knezović.

Robert Hajszan (16. srpnja 1948.) gradišćanskohrvatski je jezikoslovac i povjesničar, autor više knjiga i znanstvenih radova na gradišćanskohrvatske teme. Rođen je u Pinkovcu, u južnom Gradišću u Austriji, gdje i danas živi, maturirao je u Grazu, Pedagošku akademiju završio u Željeznu, a doktorirao u Beču disertacijom o Ignacu Horvatu. U Pinkovcu je 1993. godine utemeljio Panonski institut, te pokrenuo Panonski ljetopis i Panonski list, koje i uređuje. Autor je nekoliko povijesnih monografija, te je objavio veći broj znanstvenih i stručnih radova u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj, a poznat je i kao priređivač školskih priručnika i udžbenika, samostalnih zbirki pjesama, zbornika i antologija suvremenog hrvatskog pjesništva. Među njegovim objavljenim djelima valja spomenuti: Ignac Horvat (1979.), Pinkovski Hrvati (1983.), Gradišćanski Hrvati na Batthyányevoj gospošćini Novi Grad (1986.), Die Kroaten der Herrschaft Güssing (1991.), Die Bevölkerung der Herrschaft Rechnitz-Schlaining im 16. Jahrhundert (1992), i druga.

“Povjesničar, publicist i filolog Robert Hajszan dokazao se tijekom trideset i pet godina kao pouzdan poznavatelj gradišćanskohrvatske povijesti, jezika i cjelokupne kulture te kao pisac i sveučilišni predavač”, piše Vesna Kukavica u predgovoru knjige. – Proučivši malo poznate dostupne izvore o gradišćanskim Hrvatima od Turskoga doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, Hajszan ispisuje opsežno historiografsko štivo s filološkom analizom čija se stilska značajka očituje u sretnom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u autentičnoj arhivskoj i jezičnoj građi pronađe motive zakašnjele modernizacije gradišćanskih Hrvata – koja se počinje odvijati zahvaljujući stasanju školovanijih naraštaja Gradišćanaca tek od doba narodnog preporoditelja gradišćanskih Hrvata u Austriji Ignaca Horvata, naovamo”.

2 Robert Hajszan Panonski  i Tomislav Marijan Bilosnić
Robert Hajszan Panonski i Tomislav Marijan Bilosnić

Knjiga “Gradišćanskohrvatske panonske teme (1)” sastavljena je od jedanaest priloga (studija, feljtona i refleksija) Roberta Hajszana, koje je ovaj autor objelodanjivao u svojoj 35. godišnjoj stvaralačkoj praksi u recentnoj srednoeuropskoj periodici u više zemalja. Redom to su slijedeće teme: Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad; Novogradski glagoljski fragment brevijara; Kršćanske hrvatske novine, 1922. , Josip Haydn – gradišćanskohrvatski komponist? (1732.-1809.), “Gradišćanskohrvatske narodne priče” slavljenika Antona Leopolda; O književnim časopisima Hrvata u Austriji; Ivan Manlius i “Nove novine iz Ugarske”; Njemački plemići naseljavaju prostor zapadne Mađarske hrvatskim kolonistima (na sjeveru Gradišća); O jezičnim obilježjima u pripovijetkama sakupljenim u Gradišću od Balinta Vujkova; Aspekti multikulturalizma na panonskom prostoru; Neki zanimljivi aspekti prije i poslije sarajevskog atentata”.

Prof. dr. sc. Sanja Vulić ocjenjujući Hajszanovu knjigu Gradišćanskohrvatske panonske teme sastavljenu uglavnom od ranije objavljenih priloga u različitim knjigama, zbornicima i časopisima na hrvatskom i njemačkom jeziku, zaključuje kako je autor želio podsjetiti “čitatelje na dio svojih dosadašnjih istraživanja i ovako sabrane učiniti ih lakše dostupnima svima zainteresiranima”.

Pišući o “Naseljavanju hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad” s kojim počinje naseljavanje Hrvata na prostor nekadašnje jugozapadne Ugarske, Hajszan svoje zaključke temelji na korespodenciji grofa Ferenca i njegova nećaka Kristofora i istraživanju povjesničara Milana Kruheka. Hrvati su 1528. (ili godinu kasnije) osnovali svoje prvo naselje na Novogradskom vlastelinstvu nazivajući da Stinjaki. Na spomenutom vlastelinstvu osnovano je dvadesetak hrvatskih naselja, ili su se pridružili već postojećim naseljima kao u slučaju Pinkovca, gdje je hrvatstvo i najbolje očuvano, dok je većina novoosnovanih naselja s vremenom potpuno asimilirana.

“U drugom prilogu u knjizi, naslovljenom Novograsdski glagoljski fragment brevijara, u središtu je autorove pozornosti najstariji očuvani glagoljski tekst u Gradišću, koji je u jesen 1963. pronašao Josip Hamm u franjevačkoj knjižnici u Novom Gradu u južnom Gradišću. Riječ je o tekstu napisanom hrvatskom uglatom glagoljicom, za koji se pretpostavlja da je nastao u 14. stoljeću, a možda i u 13. stoljeću!” – piše prof. dr. sc. Sanja Vulić, i nastavlja prikaz trećeg dijela knjige naslovljen Kršćanske Hrvatske Novine, gdje se donosi povijest izlaženja ovih novina, kao i tematsku analizu pojedinih brojeva, te jezičnu analizu novina, baveći se uz to i životom njihova urednika Ignaca Horvata.

3 Na predstavljanju Pankonskog ljetopisa
Na predstavljanju Pankonskog ljetopisa

Vrlo je zanimljiv četvrti prilog Josip Haydn – gradišćanskohrvatski komponist? , gdje se iznose činjenice o djelomičnim hrvatskim korijenima ovoga glasovitoga glazbenika. Pišući o Gradišćanskohrvatskim narodnim pričama Hajszan zapravo piše o zbirci književnika Antona Leopolda, iz Frakanave u srednjem Gradišću, koja je tiskana u nakladi Panonskog instituta iz Pinkovca.

Šesti prilog je naslovljen Književni časopisi Hrvata u Austriji, na koji se nastavlja i sedmi prilog Ivan Manlius i Nove novine iz Ugarske, gdje se Hajszan osvrće na hrvatske novine, zbornike, časopise, a poglavito kalendare, tiskane u Gradišću. Zanimljiv je i prilog naslovljen Razvitak panonske regije – s posebnim osvrtom na gradišćanskohrvatski element, koji korespoondira s uvodnim radom u knjizi Gradišćanskohrvatske panonske teme. Riječ je o produbljenoj analizi asimilacije hrvatskih naselja u Gradišću, posebice onoj koja se dogodila poslije Drugoga svjetskog rata. Autor će konačno otvoriti i vrata nade, napominjući kako su se za manjinske zajednice na panonskom prostoru, poglavito za Hrvate u Mađarskoj, Austriji, Češkoj i Slovačkoj, otvorile nove mogućnosti padom Željezne zavjese.

Vrlo česta Hajszanova tema koja se odnosi na jezična pitanja hrvatske manjine u Gradišću, zastupljena je u posljednjem poglavlju knjige. Riječ je ovdje o jezičnim obilježjima hrvatskih pripovjedaka koje je sakupio etnograf Balint Vujkov u Mađarskoj, Austriji, Slovačkoj i Rumunjskoj. Kao i mnoga vrijedna izdanja gradišćanskohrvatskih autora, tako je i drugo izdanje knjige Balinta Vujkova objavljena u nakladi Hajszanova Pasnonskog instituta.

Rad Roberta Hajszana Panonskog na planu skupljanja, proučavanja i objelodanjivanja gradišćanskohrvatske građe od izuzetne je važnosti, ne samo za kulturološku povijest hrvatske manjine, poglavito na prostoru današnje Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, već ovi dokumenti predstavljaju i neprocjenjivu građu za hrvatske filologe i povjesničare koji se sustavno bave proučavanjem i istraživanjem gotovo pola tisućljeća života gradišćanskih Hrvata van svoje matice, s kojom u određenim povijesnim razdobljima, iz političkih razloga, gotova i nisu imali kontakta. Hrvatske panonske teme gotovo da se više valjano i ne mogu obrađivati bez uvida u radove ovog autora, poznatog i kao urednika višejezičnog Panonskog ljetopisa, kao i Panonskog lista, tiskanih dosad na više od deset tisuća knjiških stranica s prilozima više desetaka znanstvenika, književnika, publicista, umjetnika i drugih autora koji se bave kulturnim i društvenim životom hrvatskog naroda u rasuću.

Leave a Reply

Your email address will not be published.