Dr. Petar Bilić: Nove spoznaje ka uspješnom liječenju shizofrenije

Dr. Petar Bilić obranom disertacije izložio nove spoznaje ka uspješnom liječenju shizofrenije

Usprkos suvremenom psihofarmakološkom liječenju petina do trećina oboljelih od shizofrenije su terapijski rezistentni.

Povezanost terapijske rezistencije u oboljelih od shizofrenije i varijabilnosti gena DAT, SERT i MDR1/ABCB1

Shizofrenija je kronični duševni poremećaj obilježen razdobljima aktivne psihoze i stalnim oštećivanjem osobnog, radnog i društvenog funkcioniranja, karakteriziran poremećajima opažanja, mišljenja, afekta i kognitivnih funkcija. Usprkos suvremenom psihofarmakološkom liječenju petina do trećina oboljelih od shizofrenije su terapijski rezistentni. Terapijski rezistentni bolesnici moraju biti odgovarajuće liječeni u trajanju od najmanje četiri tjedna i s antipsihoticima iz najmanje dvije kemijskih skupina u odgovarajućoj dozi.

Danas prevladava mišljenje kako je shizofrenija neurorazvojni poremećaj u čijoj etiologiji značajno mjesto imaju neurotransmiterski sustavi te međusobni utjecaji više gena i okolišnih čimbenika.

U mozgu dopaminski sustav ima značajnu ulogu u motornom sustavu, motivaciji, kogniciji i otpuštanju hormona a dopaminski transporter ima ulogu uklanjanja dopamina iz sinaptičke pukotine nazad u aksonalni završetak. Geni koji kodiraju dopaminski transporter (DAT) nalaze se na petom kromosomu. Najistaknutiji polimorfizam DAT smješten je u nekodirajućoj regiji i sastoji se od različitog broja ponavljajućih ulomaka (engl. VNTR) te utječe na ekspresiju i gustoću dopaminskog transportera.

Serotonin se iz aksonskog završetka otpušta u sinaptičku pukotinu, a iz nje se uklanja pomoću serotoninskog transportera (SERT). Gen koji kodira serotoninski transporter nalazi se na 17. kromosomu, a mutacije gena dovode do promjena u funkciji SERT-a. Najznačajniji su polimorfizam promotorske regije gena SERTPR i intronske regije SERT-in2 koji su povezani s manjim prijepisom gena SERT i 50% manjom bazalnom aktivnosti serotoninskog transportera u in vitro uvjetima.

Gen MDR1/ABCB1 nalazi se na sedmom kromosomu i kodira P-gp koji se nalazi na stanicama različitih tkiva gdje regulira apsorpciju ksenobiotika. Od različitih poznatih polimorfizama gena MDR1/ABCB1 gena najviše su istraživani polimorfizmi 3435CU ovom radu istraživali smo povezanost oboljelih od shizofrenije koji jasno ispunjavaju kriterije terapijske rezistencije s polimorfizmima DAT-VNTR, SERTPR, SERT-in2 i MDR1/ABCB1 gena. U istraživanje je uključeno 173 bolesnika oboljela od shizofrenije, od kojih je 92 bolesnika bilo terapijski rezistentno. Bolesnici su klinički procijenjeni ‘pozitivnom i negativnom sindromskom ljestvicom’, ‘kliničkom ljestvicom općeg dojma’, te ljestvicom ‘opće razine funkcioniranja’ na način da se dobiju pouzdani odgovori o zadovoljavanju kriterija terapijske rezistencije prema The International Psychopharmacology Algorithm Project. Iz pune krvi, nakon što je DNA izdvojena i umnožena, učinjena je genotipizacija na istraživane polimorfizme prema standardiziranim metodama. Nosioci SERTPR ‘SS’ genotipa su imali manju šansu razvijanja TRS (OR = 0.4; 95% CI = 0.20 – 0.94). Bolesnici sa kombinacijom SERT-in2 ‘ll’ i DAT ‘9/10’, ‘9/11’, ‘9/9’ i ‘6/6′ genotipa su imali veću šansu postati TRS u usporedbi s nosiocima ’10/10′ ili ’10/12’ genotipe (OR = 5.1; 95% CI = 1.6-16.8). U skupini bolesnika s DAT 10/10 ili 10/12 genotipom oni koji su nosioci SERT-in2 ‘ls’ ili ‘ss’ genotipa su imali veću šansu postati TRS u usporedbi s ‘ll’ genotipom (OR = 2.7; 95% CI = 1.0-7.0). Model u kojemu je interakcija između SERT-in2 i DAT polimorfizama povezana s TRS možda može objasniti prethodne oprečne rezultate koji se odnose na DAT i SERT polimorfizam TRS. Nije bilo statistički značajne povezanosti između TRS i MDR1/ABCB1 polimorfizama. Potrebna su daljnja istraživanja sa većim uzircima bolesika te uključenim i drugim relevantnim genetskim varijablama. (dr.sc. Petar Bilić, dr.med., spec.psihijatar)

Prof.dr.sc. Nada Božina, dr.sc, Petar Bilić, prof.dr.sc. Alma Mihaljević-Peleš, prof.dr.sc. Jadranka Sertić, doc.dr.sc. Marina Šagud, prof.dr.sc. Vlado Jukić

Dr.sc. Petar Bilić, dr. med., liječnik, tajnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva Podružnice Zagreb, specijalist psihijatar u Klinici za psihijatriju “Vrapče” u Zagrebu, sa završenim doktorskim studijem Biomedicina i zdravstvo pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranio je svoju disertaciju u četvrtak, 11. rujna 2014. godine u Klinici za psihijatriju “Vrapče” u Zagrebu. Disertacija nosi naslov: Povezanost terapijske rezistencije u oboljelih od shizofrenije i varijabilnosti gena DAT, SERT i MDR1/ABCB1. Obrana je održana pred Povjerenstvom Medicinskog fakulteta u Zagrebu u sastavu: prof.dr.sc. Alma Mihaljević-Peleš, prof.dr.sc. Miro Jakovljević, prof.dr.sc. Jadranka Sertić te doc.dr.sc. Marina Šagud.