HowtoMakeaBookwithSteidl2

Ciklus njemačkoga filma u Galeriji Waldinger (5. – 14. rujna)

5. 9. Metropolis, Njemačka, 205 min, 1927., znanstveno-fantastični

Redatelj: Fritz Lang
Uloge: Alfred Abel, Brigitte Helm, Gustav Fröhlich, Rudolf Klein-Rogge, Fritz Rasp, Theodor Loos

„God. 2000. industrijalac Fredersen vlada raskošnim gradom Metropolisom, čiji elitni sloj lagodno živi eksploatirajući robovski rad ljudi zatočenih u podzemlju. Fredersenov sin Freder zaljubi se u mladu Mariju, koja propovjeda ljubav i odbacuje nasilje u borbi protiv nepravednog poretka. Fredersenov glavni suradnik, zli znanstvenik Rotwang, kreira robotsku Marijinu dvojnicu kako bi unio pomutnju među radnike.

Prema vlastitoj izjavi (koju su poslije neki povjesničari filma osporavali), nadahnut njujorškim neboderima, F. Lang odlučio je snimiti futuristički film, predloživši tadašnjoj supruzi Th. von Harbou da napiše romaneskni predložak – po tvrdnji L. Eisner, scenarij je prethodio romanu, a po nekim drugim povjesničarima (Th. Elsaesser) nastajali su istovremeno. Čelnik tvrtke UFA-e E. Pommer odobrio je iznimno velik budžet (konačni troškovi iznosili su pet milijuna maraka, navodno više i od proračuna → Netrpeljivosti, čime bi M. bio najskuplji projekt nij. razdoblja), a Lang je film koncipirao sintetizirajući ekspresionistička i futuristička načela. Idejno naslijeđe ekspresionizma razvidno je u kritici dehumanizirajuće tehnologije, u motivima iracionalnosti, arhaičnosti, otuđenosti u urbanom ambijentu te u redateljevu omiljenom motivu – moćnog i nemilosrdnog Uma koji vlada individualnom i kolektivnom sudbinom ljudi, dok je futurizam prisutan u fascinaciji urbanom i tehnološkom modernošću te u konačnici priznanjem potencijala za društv. promjene koji leži u modernoj tehnologiji. Ekspresionizam i futurizam susreću se i na oblikovno-dizajnerskom planu, skladnim povezivanjem prepoznatljivo ekspresionističke teksture fotografije, geometrijski komponirane scenografije i mizanscene (pravilno gibanje masa) s futurističkom arhitekturom, dizajnom prometala i vizualnim efektima (npr. česta uporaba snopova svjetala). Kritičari često ističu kako je jednostavna i nerijetko banalna antiutopijska priča, koja u završnici postaje utopijskom, samo izgovor za stilsko-dizajnerska rješenja, međutim ona je i interpretacijski zanimljiva. Sukob klasa koji završava pomirenjem, uz afirmaciju ljubavi kao vrhovnog načela, u konačnici se doima kao afirmacija kršć. soc. nauka, no prema pojedinim tumačenjima sadrži bilo marksističko-komunističke, bilo nacističke odn. fašističke značajke (Hitler i Goebbels bili su poklonici filma), a pojedini kritičari sugeriraju da se završno izmirenje može sagledavati i kao ironijski komentar. Posebno je zanimljiv tretman Marije – tim ženskim aseksualnim mesijanskim likom, s jasnim asocijacijama na Krista, film sugerira feminističko usmjerenje, ali je likom destruktivnog erotiziranog i zavodljivog ženskog robota ujedno kritičan prema samosvjesnoj ženskoj seksualnosti. Temeljno ostvarenje znanstvene fantastike i vrhunac dizajnerske kreativnosti, M. je jedan od najimpresivnijih nij. filmova uopće. Poslije su izrađivane i kolorirane kopije s pridodanom pop-glazbom.” (D. Radić)

6. 9. Kako napraviti knjigu sa Steidlom (How to Make a Book with Steidl), Njemačka/UK, 88 min, 2010., dokumentarni

Redatelji: Jörg Adolph, Gereon Wetzel
Uloge: Robert Adams, Robert Frank, Günter Grass

Gerhard Steidl već se 40 godina bavi poslom izdavača. Inzistiranjem na perfekcionizmu, koji je spojen s bezuvjetnom ljubavi prema knjigama, te predanost visokim standardima kvalitete, stekao je svjetsku slavu. Zahvaljujući Steidlovom profesionalnom statusu, brojni se fotografi svjetskoga glasa natječu kako bi surađivali s njime. Film prati izdavača Steidla kako u svome studiju ili na drugim mjestima u Parizu i New Yorku surađuje s brojnim svjetskim fotografima poput Joela Sternfelda, Roberta Franka, Eda Ruscha, Jeffa Walla… Steidl sve carstvo dobrim dijelom temelji na izdanjima koje radi za Karla Lagerfelda i Chanel, a već dugi niz godina oprema i svaku novu knjigu nobelovca Güntera Grassa. „Kako napraviti knjigu s Steidlom” predstavlja poduzetnika u stalnom pokretu koji je zahvaljujući svojoj neumornoj predanosti i marljivosti postao jedan od najznačanijih izdavača fotografskih knjiga u posljednjih desetak godina.

7. 9. Dnevnici iz Polla (Poll), Njemačka, 129 min, 2010, igrani film

Redatelj: Chris Kraus
Uloge: Paula Beer, Edgar Selge, Tambet Tuisk

Krajem 1. svjetskoga rata četrnaestogodišnja Oda von Siering vraća se u Poll, rodni grad na baltičkoj obali, u područje puno napetosti koje dijele Nijemci, Rusi i Estonci. S njome su posmrtni ostaci njezine majke koja je umrla u Berlinu. Bistru i znatiželjnu djevojčicu dočekuju otac Ebbo, ekscentrični znanstvenik sa sumnjivim interesom za rasno razmnožavanje, teta Milla, koja bježi od stvarnosti kroz glazbu i afere, te drugi članovi njezine aristokratske njemačke obitelji koji se kruto drže svojih privilegija u svijetu na rubu katastrofe. Kada naiđe na ranjenoga estonskog anarhista na imanju, strastvena, impulzivna Oda neustrašivo ga skrije i potajno ga njeguje – isprva iz znatiželje, a zatim i prkosa koji bi mogao pokrenuti nekontroliranu lančanu reakciju…

8. 9. Plavi anđeo (Der blaue Engel), Njemačka, 108 min, 1930., drama/mjuzikl

Redatelj: Josef von Sternberg
Uloge: Emil Jannings, Marlene Dietrich, Kurt Gerron, Rosa Valletti, Hans Albers

„U razredu autoritaran, ali zapravo smušen i staromodan, profesor Rath posjećuje kabaretsku pjevačicu Lolu da je upozori jer loše utječe na njegove učenike. Međutim, on se u nju zaljubi te se oni vjenčaju, a profesor napusti školu. Loli brak ubrzo postaje dosadan. Prvi od sedam zajedničkih filmova Sternberga i M. Dietrich u potpunosti je odredio njihov budući autorski odnos u kojemu je Sternbergova monumentalna režijska izvedba i slikovna izražajnost (karakteristična uporaba osvjetljenja chiaroscuro) od glumice stvorila ikonu dekadencije i erotike. Vrhunski vizualni stilist, Sternberg u filmu do krajnosti iskorištava studijske mogućnosti onodobne njem. film. industrije prikazujući propast naivnoga starog svijeta pred mračnim cinizmom nadolazećeg, koji u nužnosti preživljavanja pronalazi opravdanje za moralni rasap. U tom smislu precizna psihol. studija ljudskih opsesija i društv. represije, film se odlikuje nizom sugestivnih erotskih aluzija, kao i efektnom uporabom zvuka u cilju dočaravanja ugođaja – napetim stankama u dijalogu, simboličnim lajtmotivom melodije pjesme o vjernosti te frivolnim kabaretskim pjesmama koje su u izvedbi M. Dietrich stekle status evergreena (npr. Ich bin von Kopf bis Fuss auf Liebe eingestellt/Falling in Love Again). Glumica je ulogom Lole postala međunar. zvijezda zasjenivši tada istaknute glumce njem. filma E. Janningsa i H. Albersa, usprkos njihovim vrsnim interpretacijama. Istodobno je snimljena i engl. verzija filma, što je utjecalo na njegovu veliku popularnost.” (S. Zečević)

9. 9. Oproštaj od jučer (Abschied von gestern), Njemačka, 88 min, 1966., igrani film

Redatelj: Alexander Kluge
Uloge: Alexandra Kluge, Günter Mack, Hans Korte, Alfred Edel

Prvi dugometražni film Alexandera Klugea i jedan od prvih naslova njemačkoga novog vala prati nesretne pustolovine mlade Anite G., prebjegle iz socijalističke Njemačke u „ekonomsko čudo” kapitalističke Njemačke. Uvijek bez novca, često umješana u sitan kriminal susreće čitavu plejadu likova koji pokušavaju „popraviti” i/ili zavesti, nikad se uistinu ne baveći korijenima njezinih problema. Ona je proizvod njemačke prošlosti i (zapadno) njemačke politike da prošlost jednostavno gurne pod tepih, koji ne može uspjeti – ni u slučaju Anite G., ali niti danas. „Oproštaj od jučer” jedan je od najuspješnijih filmova struje „novoga njemačkog filma”.

10. 9. Privremeni rad jednoga roba (Gelegenheitsarbeit einer Sklavin), Njemačka, 131 min, 1973., drama

Redatelj: Alexander Kluge
Uloge: Alexandra Kluge, Bion Steinborn, Sylvia Gartmann, Traugott Buhre, Ursula Birichs, Alfred Edel

Roswitha Bronski medicinska je sestra udana za kemijskoga inženjera Franza Bronskog s kojim ima troje djece. Budući da njezin suprug ne radi, vrijeme provodi izvodeći eksperimente s ciljem da dođe do značajnih postignuća na području kemije. Roswitha sama mora izdržavati obitelj pa otvara ilegalnu kliniku za pobačaje. Uz to proživljava brojne neugodnosti jer je suprug smatra intelektualno inferiornom, uz to je u sukobu s doktorima poput dr. Genéea, a dodatni joj životni potres donosi policijsko zatvaranje njezine klinike. Roswitha nakon toga odlučuje aktivno pristupiti preispitivanju vlastite društvene uloge majke, supruge i radnice…

11. 9. Günter Uecker – Poezija dekonstrukcije (Günter Uecker – Poesie der Destruktion), Njemačka, 52 min, 2005., dokumentarni

Redatelj: Michael Kluth
Uloge: Günter Uecker

Günter Uecker jedan je od najvažnijih njemačkih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Rođen je 1930. godine u Mecklenburgu, a već su mu prve slike rađene prstima sredinom pedesetih godina donijele svjetsku slavu. Neraskidivo je vezan i uz grupu ZERO (zajedno s Heinzom Mackeom i Ottom Pieneom) koja je bila jedna od prvih njemačkih međunarodno priznatim poslijeratnih umjetničkih grupacija. Na Venecijanskome je bijenalu predstavljen 1971. godine, 1977. radio je zidni reljef za zgradu UN-a u Ženevi, a 1999. dizajnirao je kapelicu za berlinski Reichstag. Živi i radi u Düsseldorfu. Redatelj Michael Kluth pratio je umjetnika u Vijetnamu i Japanu, zatim dok je radio u Bundestagu te u njegovu dizeldorfskom ateljeu. „Rizik kojim se Uecker izlaže njegovu djelu do danas daje veliku ozbiljnost i karakter stalnog eksperimentiranja, bilo da se radi o klasičnim dvodimenzionalnim slikama ili statičnim i pokretnim objektima, bilo da modulira svjetlost pomoću čavlića ili metalnih štapića, bez obzira na to uređuje li čitave prostore ili slika meditativne akvarele.” (Karl Ruhrberg)

12. 9. Bauhaus, Njemačka, 49 min, 1994., dokumantarni

Redatelja: Frank Whitford
Uloge: Frank Whitford, Charles Jencks, Christopher Frayling

Bauhaus, škola za dizajn, obrt i arhitekturu, koju je u Weimaru 1919. osnovao Walter Gropius, donijela je velike promjene u strukturi školskoga izvođenja nastave, ali i revoluciju u temeljna načela dizajna koja su danas uobičajena. Ovaj dokumentarac zahvaća cijeli niz aktivnosti provođenih u Bauhausu – arhitekturu, dizajn, lončarstvo, tkanje, kazalište i balet. On također objašnjava zašto je način izvođenja nastave na Bauhausu bio revolucionaran i na koji je način to djelovalo na kreativnost učenika.

13. 9. Toranj (Der Turm), Njemačka, 180 min, 2012., drama

Redatelj: Christian Schwochow
Uloge: Hans-Uwe Bauer, Klaus Bieligk, Martin Bruchmann

Komunistička Istočna Njemačka u svome je posljednjem desetljeću. Čak i za privilegirane intelektualce koji stanuju u vilama plemenitih drezdenskih predgrađa, pukotine u prijetećoj fasadi istočnonjemačke policijske države više se ne mogu zakrpati. No unatoč restrikcijama, obrazovana manjina ima i svojih prednosti.

U takvu je ozračju odrastao Christian, stidljiv i šutljiv sin starijeg liječnika Richarda Hoffmanna i njegove žene Anne. I Christian želi postati liječnik te se bori da zadovolji Richardove rigorozne prohtjeve. No je li Richard uistinu primjer integriteta i moralne odgovornosti kao što se predstavlja? Nitko u obitelji ne sluti da je Richard već godinama u vezi s kolegicom.

Obitelj pretrpi težak udarac kada zloglasna Tajna policija prisili Richarda da postane doušnik te ga liše položaja glavnog liječnika kada ne ispuni dogovoreno. I Christian se zamjeri organima vlasti te se prijavi u vojsku u nadi da će se time iskupiti zbog svog antisocijalističkog ponašanja. Kako se 80-te primiču kraju, a građani Istočne Njemačke javno traže veću slobodu, Richard doživi živčani slom, Anne postaje politička aktivistica, a Christian se nađe među vojnicima kojima je naređeno da silom uguše prosvjed.

Među prosvjednicima je i njegova majka Anne…

14. 9. Stan (Die Wohnung), Njemačka/Izrael, 101 min, 2012., dokumentarni

Redatelj: Arnon Goldfinger

Na početku filma Arnon Goldfinger ispituje svoju braću, sestre i drugu rodbinu, koliko znaju o svojim precima. Dolazi do zaključka da je to što znaju skoro ništa. Čak ne znaju ni ime grada u Njemačkoj iz kojeg potječu. Ni Aronova majka Hannah ne zna više o porijeklu svojih roditelja, no ipak je najzanimljivija osoba u filmu. Rođena u Njemačkoj, Hannah kao dijete dolazi sa roditeljima u Tel Aviv, gdje i danas živi. „Pola toga ide na smetlište. A poslije su na redu knjige. Sigurno su sve na njemačkom jeziku”, kaže Hannah nemilosrdno bacajući pogled na vitrinu i ne skrivajući u glasu prijezir koji osjeća za taj jezik. Unatoč svemu, tijekom filma zapažamo da Hannah tečno priča njemački jer njeni roditelji nikad nisu naučili hebrejski. „Što je bilo, bilo je”, Hannine su riječi. Ona je odlučila živjeti u sadašnjosti. Ali unatoč toj izjavi, gledtelj vidi da je peče savjest: „Majku nisam ništa pitala o prošlosti, a ona ništa nije rekla. Da sam je pitala, možda bi mi ispričala.” Film pokazuje i da Arnon svojoj majci predbacuje što nikad nije postavila pitanja pa kaže „ Sve do smrti bake Gerde nisam bio svjestan da sam odrastao u obitelji u kojoj je važna samo sadašnjost. Sada sam konačno stekao osjećaj vlastite prošlosti”. Iako pomalo patetično to ukazuje na paradoks da mnogi Izraelci žive u državi u kojoj je prošlost konstantno prisutna, ali o individualnoj biografiji ne pričaju ništa. Osjećaj krivnje onih koji su holokaust preživjeli je uistinu jak. Jedna od najupečatljivijih scena u filmu je trenutak kada Hannah čita pismo svoje bake Susanne Lehmann, koja nije željela napustiti Berlin i koja je deportirana i ubijena u Rigi.

Dokumentarni film „Die Wohnung” (Stan) više je puta nagrađen. Između ostalog dobio je i nagradu za najbolju režiju na Jeruzalem Film Festivalu, za najbolju montažu na Tribecca Film Festivalu kao i Filmsku nagradu Bavarske za najbolji dokumentarni film.

Ciklus njemačkoga filma u Galeriji Waldinger (5. – 14. rujna):
Sve projekcije započinju u 19: 30 u Galeriji Waldinger (Fakultetska 7, kod Vodenih vrata, Tvrđa)

Odgovori