Hanibal Salvaro izlaže u Argentoni

“Malo je svjetskih keramičara imalo tako intenzivan i vremenski dug odnos s Barcelonom i ostavilo takav trag na suvremenu španjolsku keramiku kao Hanibal Salvaro” napisao je Emili Sempere Ferrándiz u katalogu Salvarove izložbe 2012. u Barceloni, inače i autor trotomne publikacije: “Povijest keramike u Španjolskoj i Portugalu” u koju će uvrstiti i djelovanje Hanibala Salvara.

Slijedom logike ovakvih razmišljanja uopće ne treba biti iznenađenje izložba Hanibala Salvara “Novi transmediteranski dijalozi” koja će se održati u Museu de Cantir d’Argentona, od 2. do 17. kolovoza 2014, a organizira se u povodu tradicionalnog Fira de cantir (Sajma stucki) koji ove godine okuplja 80 izlagača.
Barbara Vujanović :

…Objekti sazdani u kombinaciji porculana i betonske mase, ukazuju na kreativnost keramičareva istraživanja datosti materijala i modaliteta njihova (ne)očekivana sljubljivanja. Dobivene apstraktne kombinacije, porculanske opne, inače ostaci sanitarne keramike, koje primaju raznolik sadržaj cementa i drobljenca različitih boja i granulacija, egzistiraju na granici ready-made postulata i resemantizirane (ne)funkcionalnosti predmeta. Autorov keramičarski rukopis uslovljen je značajkama materije za kojom poseže. Iako na prvi pogled daleko od prirode, nepredvidljivost rezultata i njihova živopisnost, itekako emaniraju vitalističku snagu. Ako posegnemo za aspektom rudarstva, prepoznat ćemo strukturu živoga kamena, stijene. Možda će nadoći kakva druga asocijacija, a upravo je to smisao Hanibalovih provokacija naših vizualnih očekivanja.
Anamarija Štibilj Šajn:

…Izniman hrvatski keramičar Hanibal Salvaro izložbom porculansko – betonskih formi i akrilnih kolaža postignuo je međunarodno priznanje te stekao naziv inovativnog stvaratelja.

Hanibal Salvaro na uvid postavlja artefakte, koji predstavljaju zaokruženu cjelinu. Svako njegovo kreativno djelovanje mogli bi označiti kao novo, drugačije, prožeto stvaralačkom svježinom i izvornošću. Naime, eksperimentiranje i otkrivanje novih izričajnih mogućnosti unutar odabranog keramičkog medija, nedjeljivi je dio njegovog stvaralačkog putovanja različitim motivacijskim ciljevima.

U ovom ciklusu autor koristi i nešto »duchampovskog«, jer svoju umjetničku kreativnost započinje otpadnim dijelovima sanitarne keramike (što je bila prva sugestija na moje razmišljanje o njegovom radu, ali nikako konačna tvrdnja).

Fragmenti porculana inače su »ready-made« stvari, koje on redizajnira i intimistički pretvara u ideju u trenutku kad je njihova forma još savladljiva, »gipka«, kad ju je još moguće saviti i postaviti u »kalup« osobne ideje. Na taj se način »trouve« pretvara u »okvir« za autorski svojstvenu tvorevinu. Nastalu formu puni posebnim konglomeratom, betonskom masom (cement i drobljenac različitih boja i granulacija) i komadima lomljenog bijelog porculana, koji djeluju kao sofisticirane linije unutar šarene materije. Navedeni dodaci stvaraju unutarnji ritam u pojedinačnoj formi. To su nekakve smjernice, koje donose betonskoj masi revitalizacijsku energiju, a u sadržajnom smislu svjedoče o prelasku svjetova, o otvorenosti, koja omogućava fragmentima okvira manifestiranje u unutarnjem događanju. Dinamiku stvara i dijalog između homogene materijalnosti i sjedinjene mase, između cjeline i detalja odnosno mikro struktura, koje su u njoj zarobljene. Senzualno napete, jasne, čiste forme tekućim konturama pretvaraju se u oblike, u koje je uhvaćena kompaktna materija prošarana bojama i formama. Time se povezuju dva, posve dijametralno suprotna svijeta. Dijalogu različitosti nedvojbeno pripadaju još naglašene betonske plohe komunicirajući s prostornom dimenzijom formi. U nekim artefaktima ostvaren je i likovno-estetski razgovor između punog i praznog, pozitivnog i negativnog. Stoga se u stvaralaštvu Hanibala Salvara neprestano susreću suprotnosti, koje revitaliziraju forme te potvrđuju staro, ali i otvaraju mogućnost novom likovnom izričaju. Njegovi radovi žive poseban privilegij umjetnosti izražavajući mogućnost povezivanja u jedinstvenu cjelinu sve ono što je naizgled nespojivo. ….