Ljetna razbibriga: Licitarska srca

licitarsko srce 2014 5

U sklopu Ljetne razbibrige koju organizira Kordinacijski odbor Kutina, grad prijatelj djece, u suradnji s Muzejom Moslavine, tridesetak djece okušalo se u ukrašavanju licitarskih srca koja su bila načinjena na kolor papira ili stiropora

Učesnici, djeca i njihovi roditelji lijepili su  poruke-štiklece, mašnice, ukrašavali crtežom površinu srca i tako osmišljavali svoje uradke. Srca  koja su oslikavali, te druge izrađevine kao vjenčiće, ruže, torbice i mašnice bit će izloženo na izložbi koja se priređuje povodom Dana grada, 11. studenog.

licitarsko srce 2014 1

Nešto iz prošlosti licitarstva:

Licitarstvo i medičarstvo su veoma stari poluseljački  obrti, čak se i ne zna kad su se prvi puta pojavili. U naše krajeve su se proširili iz istočnoalpskog područja, tj. iz Njemačke i Austrije, preko sjeverozapadne Hrvatske i stigli do moslavačkog područja.

Za izradu licitarskih i medičarskih proizvoda pripremala su se bijela i medena tijesta.

Od bijelog šećernog tijesta izrađivala su se ćisla u ružičastoj i žutoj boji, konjići-rajteri, bebice, zvjezdice, torbice, pačučice, a najtipičniji i najpopularniji oblik bilo je srce. Njihova veličina mogla je varirati od sasvim malih do velikih (naručenih za posebne prilike npr. svadbe), koji su uz osobitu pažnju i zaštitu izdržali  i do dvadesetak godina.

Licitarski proizvodi su se do kraja 19. stoljeća radili pomoću drvenog kalupa (negativa), ali danas su ih zamijenili metalni oblici za rezanje tijesta, zvani jednostavno kalupi.

Od medenog tijesta izrađivali su se okrugli medenjaci i pravokutne piškote – gefilteri, prodavani u paklama po pet komada.

Sastojci za izradu ovih proizvoda su slijedeći: glat brašno (einzer), šećer, med, voda, jaja, limun, voćni sirup i salakalije tj. licitarski kvasac – amonijak bikarbonat. Za medeno tijesto se odvojeno kuhao med, pa se onda dodavalo brašno. Tijesto se pripremalo u velikim drvenim koritima (nabavljenih od Roma), a brehalo – mijesilo se pomoću drvene kuhače oko pola sata, istresalo se na stol i ostavljalo da odleži do sutradan. Slijedećeg dana tijesto se premijesilo samo toliko da postane glatko, izvaljalo valjačom na debljinu pola centimetra, rezalo kalupima i peklo na nauljenom plehu, tepsiji, posipanom  brašnom, na temperaturi oko 400 stupnjeva u zidanoj peći koja se ložila drvima. Nakon 10 minuta kolači su bili pečeni.

Ispečeni kolači nisu bili  za prodaju već su konačan izgled dobili tek nakon bojenja i dodavanja raznih raznobojnih ukrasa, luftajza  – valovnica, puževa, ružica, sličica i ogledalaca.

Licitari su koristili pet osnovnih boja: crvenu – frajrot i briljant, ružičastu, plavu, žutu, bijelu, a zelenu su dobivali miješanjem plave i žute boje. Na konjiće, jahače, bicikle, loptice, anđele, sv. Nikolu, zvijezdice dolazile su samo sličice, dok se na srce pored ogledala špigla i sličica stavljao i natpis štiklec  s tekstom majčešće ljubavnog sadržaja.

licitarsko srce 2014 6

Evo nekoliko primjera:

Moje srce vene
Ljubi dušo mene.

Što je mojem srcu slađe
No, kad vjerno srce nađe.

Na nebu nema zvijezde
Da sija kao ti,
Pa baš ni sunce nema
Takove svjetlosti.

Neki kažu – svijet je pako!
Drugi vele – svijet je raj!
Za jedne je osmjeh sreća,
Za druge je uzdisaj!

Gledi Miško iz komore,
Ljubio bi al` ne more.

Ko što je lijep ovaj cvijet
lijep ti bio čitav svijet.

Anđeli se smiješe
U svom divnom raju,
Kada usred ruža
 Tebe ugledaju.

Slatke tvoje plave oči,
I umiljat  pogled tvoj.
Nadvladale srce moje,
Ah, ja želim biti tvoj!

licitarsko srce 2014 3

Berzanje tj. ukrašavanje, pisanje, šaranje po licitarskim proizvodima izvodilo se pomoću metalnih nadjevaka, tutli produženih navlaženim pergamenskim papirom. A masa kojom  se to radilo sastojala se od  istučenog snijega od bjelanjaka, kuhane želatine (nabavljene u apotekama), bijelog voćnog sirupa (poput meda), krumpirovog brašna i boje.

Papirnati ukrasi, tj. sličice kupovale su se u Zagrebu ili Lipiku, a bile su tiskane u tiskarama. Prije upotrebe lanenog konca za peteljke, licitari su sami od tankih papirnatih traka rezali štingle, npr. za božićne loptice, torbice i dr.

Sitni kolačići za kićenje bora umakali su se u boju uglavnom crvenu, zatim stavljali na vješalice da se osuše, to se nazivalo tunkanje.

Gotovi proizvodi odlagali su se na stelaže, police, zvane i garp, i čekali spremni za prodaju.

Prateći spiskove obrtnika od vremena nastanka prvog kutinskog ceha iz 1845. g. na širem kutinskom  području  spominju se  samo Antonija Murgić kao pekarica, od licitarka: Bogović iz Donje Gračenice, zatim Antonija Vragović, Mato i Milka Pavlović iz Kutine[1].

Gospođa Milka Pavlović počela se baviti licitarskim zanatom 1937. g. kad se udala za kutinskog licitara Matu Pavlovića. Poslije muževljeve smrti 1961. g. Milka samostalno vodi obrt u Crkvenoj ulici  sve do 1995. g. kada odlazi u mirovinu. Smrću Milke Pavlović 2001. g. nestao je iz Kutine i zadnji stari medičarsko-licitarski zanat. Dio licitarskog posuđa, prof. Irena Bojko, unuka licitarke M. Pavlović, 2004. g. darovala je Muzeju Moslavine Kutina.

Organizator: Muzej Moslavine Kutina i Kordinacijski odbor Kutina -grad prijatelj djece
Vrijeme: 15. 7.2014. od 18,30
Mjesto: Mala sala POU Kutina
Tema: Licitarska srca
Voditeljica radionice: Slavica Moslavac


[1] Knjiga zapisnika čuva se u Muzeju Moslavine Kutina

licitarsko srce 2014 2

licitarsko srce 2014 4

licitarsko srce 2014 7