Nedavno je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održana obrana doktorskoga rada pod nazivom »Genetički modificirani usjevi kao bioetički problem«. Ivica Kelam uspješno je obranio temu koja, po svemu sudeći, ne pripada samo području molekularne biologije ili agrokemije

gmo

Pristupnik je pokazao da GM usjevi imaju izuzetan utjecaj na različite dimenzije u sferi društva, okoliša i čovjeka te znanstvena rasprava o takvim proizvodima ne može biti privatizirana ili reducirana na laboratorije i pokusna polja.

Povijest bolesti GMO-a

Kelam je vrlo opširno i detaljno prikazao kako sjetva genetički modificiranih usjeva može utjecati na zdravlje ljudi povećanom izloženošću ostatcima herbicida i mogućim pojavama alergijskih reakcija, zatim na društvo davanjem prednosti monokulturnoj proizvodnji i povećanjem socijalnih nejednakosti, naplatom patentnih prava, te na okoliš smanjenjem bioraznolikosti, prijenosom gena na divlje srodnike i krčenjem šuma.

Kao tehnološko rješenje genetički modificirani usjevi nisu ispunili očekivanja ni obećanja svojih tvoraca; problem gladi u svijetu nije umanjen, prinosi po hektaru nisu povećani te nije došlo do smanjenja potrošnje pesticida, ali je došlo do pojave otpornih superkorova. »Proizlazi da jedino međunarodne korporacije imaju koristi od genetički modificiranih usjeva«, zaključuje Kelam.

Bačena rukavica biolozima

Disertacija s temom genetičkoga bioinženjeringa koja se brani u službenim prostorijama humanističkih znanosti dobar je izazov znanstvenicima iz područja prirodnih znanosti da bolje razmisle o svojim kompetencijama i odgovornostima. Nije rijedak slučaj da se pobornici biotehnološkoga napretka ne snalaze u društvenom, medijskom i političkom prostoru, pa su vrlo skloni laboratorijskomu autizmu ili hermetičnomu dijalogu. Često je društvo dinamičnija stvarnost od »njihova« progresa. Stoga je taj doktorski rad vrijedan doprinos otvaranju interdisciplinarnih rasprava o vrijednosti, smislu i rizicima koje nose genetički modificirani usjevi.

Posebna vrijednost te opsežne disertacije treće je poglavlje u kojem autor razmatra stanje u Hrvatskoj, s osvrtom na ulogu i djelovanje Hrvatskoga filozofskoga društva i Hrvatskoga bioetičkoga društva u otporu prema genetički modificiranim usjevima. Obrađene su okolnosti oko donošenja zakonske regulative u Republici Hrvatskoj, na koju je utjecala politika SAD-a u promicanju GM usjeva, kao što je vidljivo analizom izvještaja Globalne poljoprivredne informacijske mreže (GAIN) i Wikileaksovih depeša iz veleposlanstva u Zagrebu.

Kelam upućuje prigovor institucijama i tijelima nadležnim za problematiku GMO-a: »Argument kojim se obično služe pobornici biotehnologije glasi da je prosječan građanin neupućen u visokospecijalizirano znanstveno područje transfera gena te da zbog toga treba odlučivanje o tome prepustiti stručnjacima. Takav argument pokazuje manjak demokratske svijesti i određeni prijezir prema širokoj populaciji, koja prema njihovu mišljenju nema što propitivati stvari u koje se ne razumije. Takav stav donekle je bio vidljiv u radu Bioetičkoga povjerenstva, a posebno u Vijeću za GMO, koje se većinom sastoji od stručnjaka iz područja molekularne biologije i sličnih područja.«

Bioetika otkriva ekološku poljoprivredu

U posljednjem dijelu doktorskoga rada autor nudi neka rješenja koja na teorijskoj razini polaze od etike zemlje Alda Leopolda preko etike odgovornosti Hansa Jonasa do integrativne bioetike. U zaključku disertacije tvrdi: »Umjesto genetički modificirane izvozno orijentirane visokoindustrijalizirane korporativne poljoprivrede, potrebna nam je decentralizirana, lokalno usmjerena ekološka poljoprivreda, koja će omogućiti ljudima zdravu i pristupačnu hranu uz istovremeno očuvanje okoliša i bioraznolikosti.«

Obranjena disertacija korisno je štivo i lekcija za prirodoznanstvenike jer se filozof Kelam, za razliku od njih, potrudio proučiti literaturna vrela iz područja biologije, kemije i toksikologije. Upravo prema riječima Vittorija Höslea: »Tko ne zna ništa o kemiji i biologiji, danas će teško reći nešto relevantno o pojedinačnim gorućim etičkim pitanjima našega vremena.« (Valerije Vrček/GK)

Leave a Reply