Don Stojić užasnut Munižabinim ponašanjem: ‘Takvom načinu nema mjesta na javnoj televiziji’

Piše: Walter William Safar

Ovo je naslov na Dnevno.hr – i kada pogledah video osjetih jezu pomiješanu s gorčinom. Zar je ovo novinarstvo? Ovo se može vidjeti samo još u Sjevernoj Koreji!.. Užas!

Nažalost, takvi (ne)ljudi ne zagađuju samo sebe već i sve ljude oko sebe, mržnja je opaka bolest! Zar je to ljudski prema jednom gostu, pa makar se i radilo o popu? Ovo o popu bijaše napisano ironično, jer izgleda da partijci popove smatraju nekom nižom primitivnom vrstom, a vjernike primitivnim stadom. Ali jadnici oni se ne usude pogledati čovjeka u ogledalu, što je dokaz o njihovom primitivizmu.

Mudžibabu ne mogu nazvati novinarkom, jer kako nekog nazvati novinarem koji uzurpira javnu televiziju šireći svoju natrpeljivost prema vjernicima. Ovo je ta žena rekla Don Stojiću: “O pobačaju ipak odlučuje svjetovna vlast, mi smo ipak zasad svjetovna, a ne vjerska država”. I to je bila presuda, jer nije ostavila nesretnom Don Stojiću priliku da odgovori. Ako je i od Radmanova partijskog kadra opet je previše!

Takvim inkvizitorima poručujem da je javna televizija vlasništvo poreznih obveznika i svih preplatnika, a kojih je većina vjernika – 80%, tako govore statistike. I bez obzira na statistiku treba slušati srce, a ono nam govori da vjera ne uči ničim lošem čovjeku.

{youtube}WkPu8303B_0|500|400|0{/youtube}

Zar je vjera u slobodu svakog čovjeka loša? Zar je pomaganje potrebitima loša vjera? Zar je vjera da svako živo biće ima pravo na život loša vjera? Ovdje ću si dopustiti citirati odličan komentar jednog forumaša na portalu jednih dnevnih novina(portala): „Budala je onaj tko će tvrditi da se 10 tisuća pobačaja godišnje napravi zbog ”loše socijalne situacije”, silovanja (ili prisilnog odnosa u braku), ili medicinskih indikacija u trudnoći. Toliko pobačaja se napravi prvenstveno među mlađom ženskom populacijom. To su uglavnom klinke koje ostanu trudne, a na pobačaj ih odvuku mame, koje imaju oko 40 godina i ne žele postati bake. I što je najgore veliki broj njih na pobačaj ode više puta. Sramota je da je to postalo skoro pa kao odlazak zubaru. Gadi mi se licemjerje ovoga društva. Nedavno je bio svjetski dan osoba sa sindromom Down. Da li bi se ijedan zagovornik pobačaja na taj dan usudio javno reći da je prihvatljivo napraviti abortus ako nalazi testiranja pokažu da će dijete imati Down sindrom? A pobačaji u HR se rade – između ostalih razloga – i zbog toga! I to je legalno. Test se napravi u 11 tjednu trudnoće tako da u slučaju loših nalaza trudnica može na abortus, koji je legalan do 19. tjedna. I koja je razlika između takve trudnice i nacista, koji su bolesne smatrali degenericima i nakazama koje treba istrijebiti?”

Da, ta voditeljica, inkvizitorica, dnevnika nije mogla izdržati a da ne skine krinku i pokaže svoje pravo lice, lice pauka. Ona je odlučila na podli način obračunati sa don Stojićem koji je došao dobre volje i čiste savjesti u redakciju dnevnika 3 i uletio u paukovu mrežu. Ta voditeljica se prikazuje svijetu kao neka tolerantna žena i koja eto ide čak i u crkvu ponekad.

Od deklariranih nevjernika gori su moderni farizeji

Oni koji puze ispod Isusovih nogu s figom u džepu mnogo su dalje od vjere nego što je deklarirani nevjernik. Jer i nevjernici mogu postati vjernici ako nisu izgubili dušu, dok onaj koji je zbog vlasti (i mrvice vlasti na televiziji) i novca prodao vragu dušu istinsku vjeru nikada ne će blagovati. Život nas uči da oni farizeji koji su najviše ismijavali vjeru kada stignu na samrtnu postelju najglasnije sazivaju Njegovo ime.

Povijest nas uči da su se i najveći nevjernici iskreno preobratili na koncu života. (Ne mislim na farizeje). Jean-Paul Sartre na samrtnoj postelji rekao je svom najboljem prijatelju: „Znaš Fransoa, za života bijah veliki skeptik što se tiče vjere… ali mora postojati neko više sveto božanstvo koje oplemenjuje ljudsku dušu svim onim vrijednostima za kojima za sam ja tragao, poput nekog brodolomca, oceanom kušnji…”

Da, a ja bih dodao: korak po korak prema istinskoj slobodi nije lagan kako nas uči veliki Platon. Ljudi slaba duha će odabrati lažnu sigurnost u mraku, a oni ljudi blagoslovljeni vjerom traže svjetlost postajući za života istinski vjesnici slobode.