SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI
Knez Branimir u Ninu, djelo akademskog kipara Josipa Poljana
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima
PISMA PAPE IVANA VIII. BRANIMIRU, TEODOZIJU I HRVATSKOM PUKU [1]
Obaviješten o Branimirovom i Teodozijevom odlučnom okretanju prema Zapadu i papinstvu, shvaćajući to kao značajan i prijeloman događaj kod Hrvata, papa Ivan VIII. Na Spasovo 21. svibnja 879. godine s konfesije sv. Petra uzdignu ruke Svemogućemu i blagoslovi narod Hrvata i njegova kneza Branimira. Nekoliko dana kasnije, 7. lipnja poslao je Papa i tri zasebna pisma, jedno naslovljeno na kneza Branimira, drugo na izabranog ninskog biskupa Teodozija, i treće na svećenstvo i vjerni hrvatski puk.
Papa Ivan VIII.
Papa Ivan VIII. Piše knezu Branimiru, kao dragom sinu Branimiru: ”Čitajući pisma tvoga gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao, razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer s voljom božjom ponizno ispovijedaš i želiš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetomu Petru i nama, koji smo po milosti božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo gospodstvu tvojemu ovim našim pismom apostolskim, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo, gdje se vraćaš u krilo svete stolice apostolske, majke tvoje, u kojoj su se i pređi tvoji iz najbistrijega vrela pojili slatkim napitkom svetoga nauka; i bit ćemo ti skloni apostolskom dobrotom, da bi vazda lebdjela nad tobom milost i blagoslov od apostolskih glava sv. Petra i Pavla, pa i danas, eda bi uvijek bio čitav i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji neprestano ljudskom spasu zajedaju i staju na put, i da bi lakše stekao žuđenu pobjedu nad neprijateljima. Jer, kako budeš nastojao, da se sam Bogu ponizno pokoriš i slušaš sveti nauk njegov i kako budeš iskazivao za ljubav božju dužnu počast svećenicima i službenicima njegovim: teko ćeš bez sumnje biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima.
Pismo pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru
I zato opominjem revnost tvoju, da u svim svojim djelima imaš uvijek pred očima Gospodina, da ga se bojiš i svim srcem ljubiš, jer psalmist veli: ”Blažen čovjek, koji se Boga boji i komu su veoma omiljele zapovijedi njegove; jako će biti sjeme njegovo na zemlji”; a sam veli u evanđelju: ”Tko mene ljubi, držat će riječ moju, i moj će otac ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.” Kad je to tako, ako svojim dobrim djelima, što sada sjaju, proslaviš Boga, bez sumnje će te jednom ovjenčati vječna slava, jer on preko Mojsija sam svjedoči, da tako čini, govoreći: ”Proslavit ću one koji mene slave.” Pa kako si preko spomenutog već svećenika Ivana od naše vrhovne vlasti molio troje, da te za bolji spas tvoj blagoslovimo našom apostolskom riječju, to smo vrlo rado učinili. Kako smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku sv. Petra, digosmo ruke uvis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti, da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš. A budući da smo spoznali da je ovaj isti svećenik Ivan u svemu tebi i nama uistinu vjeran, podali smo mu naše apostolsko pismo, da ga preda bugarskom kralju. Stoga te molimo, daj za ljubav svetomu Petru i nama, da s tvojim dopuštenjem obavi to poslanstvo bez otezanja, pa zato tebi za ljubav tvoju mnogo zahvaljujemo.”
Pismo pape Ivana VIII. izabranom ninskom biskupu Teodoziju
Istoga časa papa Ivan VIII. Odašilje i drugo pismo časnom đakonu i izabranom biskupu svete ninske crkve, Teodoziju:
”Primivši i pročitavši pismo Tvoje dobrohotnosti, jasnije od sunca razabrasmo iskrenost Tvoje odanosti i vjernosti što je gajiš za crkvu blaženog Petra apostola i naše papinstvo. Pa budući da si se posve ponizna srca potrudio potražiti našu milost i blagoslov, tomu smo se veoma obradovali. Naime, i časni nam je svećenik Ivan, dolazeći od vas, donio živim riječima mnogo lijepih glasova o Tvojoj čestitosti i strpljivosti, što valja veoma cijeniti kod Kristova svećenika. Stoga Te kao dragi ud Kristova tijela i duhovnog sina grlimo ispruženim rukama svoga apostolstva i ljubimo očinskom ljubavlju te smo Te uvijek voljni poduprijeti apostolski dobrostivo. Zato opominjemo Tvoju oštroumnost da ne skreneš ni na koju drugu stranu i ne poželiš primiti čast biskupsku protivno svetim zasadama časnih otaca – slušajući onaj željeni glas previšmnjega Suca: ”Dobro, valjani i vjerni slugo! Budući da si bio vjeran nad malim, postavit ću te nad velikim. Uđi u veselje gospodara svoga!” (Mt 25, 21. i 23.). Nego se svim srcem i svom spremnošću vrati u krilo stolice apostolske, odakle su Tvoji prethodnici primili sladak nauk Božjeg s oblikom svete pouke te čast vrhovnog svećeništva, kako bi i sam uz privolu Kristovu primio od apostolske stolice, koja je glava i učiteljica svih crkava Božjihm biskupsko posvećenje mojim rukopolaganjem, eda bi po drevnom običaju sv. Petra, a uvijek štićen našim ugledom i brigom, krepko i sigurno upravljao pukom Gospodnjim koji Ti je povjeren te, dolazeći na oči Previšnjemu, ”s kliktanjem dođao noseći svoje snopove” (Ps 126,6) i mogao pobjedonodno reći Gospodinu: ”Evo mene i djece koju si mi dao!” (Iz 8,18 – Heb, 2,13) pa stoga zavrijedio radovati se zavijeke s Bogom.”
Pismo pape Ivana VIII. svećenstvu i cjelokupnom puku hrvatskom
Treće pismo koje stiže u Nin namijenjeno je svim časnim svećenicima i cjelokupnom puku hrvatskom:
”Kada smo čitali pismo vašeg kneza Branimira koje nam je osobno uputio po časnom svećeniku Ivanu, spoznali smo ne samo njegovu odanost nego i iskrenost vaše vjere i ljubav što gajite za sv. Petra, apostolskog prvaka, i za nas. Pa budući da se svom dušom i svom spremnošću želite kao predragi sinovi vratiti k svetoj rimskoj crkvi odakle su, kao što znate, vaši roditelji primili sladak nauk svete propovijedi, u živoj žudnji da imate našu apostolsku milost i blagoslov, – to nas je ispunilo velikom radošću. I stoga pružamo ruke i grlimo vas te vas očinskom ljubavlju primamo natrag, i voljni smo vas uvijek apostolski dobrostivo poduprijeti budete li do kraja iskreno gajili i vjerno održali tu svoju spremnost i obećanje. Jer Gospodin veli: ”Tko ustraje do kraja, tej će se spasiti.” /Mt, 10,22; 24, 13) I apostol Pavao veli to isto: ”Postali ste naime sudionici Kristovi, samo ako vjeru kakvu ste od početka imali zadržite čvrsto do kraja.” (Heb, 3,14) Stoga budite, kao što ste poručili, sve do smrti vjerni Bogu i sv. Petru, ”pa ćete primiti krunu života što ju je Bog obećao onima koji ga ljube” (Jak 1,12). Mi vas naime u svojim svetim molitvama neprestano spominjemo pred Gospodinom te vas, dižući ruke k njemu, preporučujemo Bogu svemogućemu zajedno s našim voljenim sinom, a vašim knezom, i svakim vas duhovnim blagoslovom blagoslivaljmo u Isusu Kristu, Gospodinu našemu, kako biste sada i zavijeke bili blagoslovljeni skupa s tijelom i dušom te se dovijeka radovali s Gospodinom.”
Natpis kneza Branimira iz Šopota kod Benkovca
Iz Papinih je pisama razvidno kako Hrvatska prije Branimira i nije bila baš uz Rim, ili ne uvijek i svim srcem. Znajući da Branimir zvog svojih stajališta ima i vanjskih i unutarnjih neprijatelja, da Bizant neće baš skrušeno gledati novu hrvatsku politiku, kao i to da je puk još nestalan i prevrtljiv, Papa zapravo svim silama nastoji podržati i uzdržati Teodozija, novoizabranog ninskog biskupa, u čiju odanost nije sumnjao, jer je i ranije bila osvjedočena. Zato je papa Ivan VIII. Već 7. lipnja 879. godine uputio posebno pismo Teodoziju. U tom pismu papa novom biskupu daje svoje savjete, bodri ga da ustraje u vjeri, ali i u vjernosti ne primajući ni s jedne strane posvetu osima iz Rima.
”Nadajući se sretnom uspjehu u Hrvata, pokušao je papa Ivan VIII. U isto vrijeme skloniti i svećenstvo romanskih gradova u bizantskoj Dalmaciji da se okreknu Carigrada i prionu za Rim. Zato pošalje on u isto vrijeme, dne 10. lipnja 879., zasebno pismo svećenstvu i narodu romanskom (latinskom), i to biskupima: Vitalisu zadarskom, Dominiku osorskom, zatim arcipopu splitskom Ivanu, .i svim svećenicima i biskupima Dalmacije, zatim starješinama naroda i žiteljima grada Splita, Zadra i drugih gradova. U tom ih pismu papa Ivan VIII. Opominje da se vrate natrag pod rimsku stolicu, kao su im bili predšasnici i pređi; sjeća ih dalje koliko su morali podnositi neprilika i zla, otkad su se kao tuđinci otcijepili od Rima.” (V. Klaić) Kako je stolica splitske nadbiskupije bila ispražnjena, papa traži da biskup kojega će birati na posvetu i plašt dođe u Rim. Kako su svećenici u dalmatinskim gradovima zazirali od Hrvata koji su imali svoga biskupa, a uz to se bojali bizantske vlasti, papa im obećava zaštitu od svih i svesrdnu pomoć u svemu. Ovo pismo, na kraju kojega papa ipak neposlušnim svećenicima prijeti izopćenjem, poslato je po vjernom papinskom izaslaniku Ivanu, koji je dobio u zadatak i to da pismo što potpunije i što bolje objasni i usmeno. Međutim, u dalmatinskim gradovima bili su gluhi za papine poruke, ostajući i dalje vjerni carigradskom patrijarhu.
){kind=link}