SERIJAL: HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI (1)
Naslovnica knjige Tomislava Marijana Bilosnića, Hrvatski knezovi i kraljevi, Zadar, 2007.
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima
ZORANIĆEVSKO OBNAVLJANJE RASUTE BAŠĆINE [1]
Pišući povijesne priče o hrvatskim vladarima narodne dinastije i vezujući ih za prostor Ravnih kotara, koji se i zvao v Hrvatih, književnik Tomislav Marijan Bilosnić oživljava zanemareni žanr popularno pisanih povjesnica, o čemu i jest i važnost i novost njegovih tekstova, zajednički sabranih u knjizi naslovljenoj Hrvatski knezovi i kraljevi. Druga, ne manje važna strana, ovih priča-povjesnica jest u zasluženom vraćanju Kotara i Bukovice u dosege hrvatske historiografije, gdje se kao ključni pristup cjelovitosti naše povijesti autor gotovo u svakom tekstu vraća na vrlo važno i sve zanemarenije pitanje sjećanja. Na osebujan način, čitko i jednostavno, ali širokom puku s puno nepoznatih detalja, Bilosnić raspreda ravnokotarsku ranosrednjovjekovnu sagu s konačnim ciljem da se ne zaboravi raskošna prošlost ovoga prostora, a što je bilo na dobrom putu. Široko poznati prostor Hrvata u razdoblju hrvatskih narodnih vladara u Bilosniću je dobio izvrsnoga zagovaratelja i tumača, autora koji će na brz i vješt način oživjeti tisućljetnu povijest Kotara i Bukovice, a najrazličitije slojeve kulture življenja možemo pratiti od prapovijesti do danas. Okrećući se baš temi hrvatskih knezova i kraljeva, autor se okrenuo izvorištu hrvatske nacije, njene religije i kulture.
Premda su ovi tekstovi pisani na popularan način, autor ovih povjesnica nijednom nije izbjegao niti previdio važnost povijesne faktografije. Vidljivo je tako korištenje radova hrvatskih srednjovjekovaca T. Smičiklasa, V. Klaića, F. Račkoga, F. Šišića, N. Klaića, S. Antoljaka, E. Pertičića, N. Jakšića, M. Ančića, I. Petriciolija, i drugih, koje naš autor i citira uz svojim tekstovima, a kroz koje nam nastoji približiti povijesnu zbilju ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Putujući zajedno s hrvatskim knezovima i kraljevima, kroz ravnokotarski prostor, ali i davno minulo vrijeme, Bilosnić nas vrlo precizno, iscrpno i cjelovito upoznaje ne samo s najvažnijim aspektima djelovanja hrvatskih vladara i težinom ondašnjega života, već i s iznimno bogatom kulturnom baštinom, materijalnim i pisanim vrelima, koja su nastala iza hrvatskih vladara čije se državno središte nalazilo uglavnom na širem ravnokotarskom prostoru, onom našem dijelu smještenom između rijeka Zrmanje i Cetine.
Krećući od doba ninskoga stolovanja kneza Borne, od knezova Vladislava, Mislava, trpimira i Domagoja, preko Zdeslava i glasovitog Branimira, te Mutimira, do kraljeva Tomislava, Petra Krešimira IV., Dmitra Zvonimira, i konačno Stjepana II. I posljednjeg Petra Svačića, Bilosnić jer vještim postupkom spisateljskog kolažiranja stvorio vrlo zanimljivu knjioževnmo-povijesnu čitanku koja pobuđuje interes širokog i raznolikog kruga čitatelja. Na granici povijesnih predanja i povijesne stvarnosti i zbilje, na intrigantno zanimljiv, ali uvijek jednostavno pristupačan način, autor nas upoznaje s vremenom hrvatskih narodnih vladara, mjestima njihova boravka i života, kulturom i značenjem njihova vremena, pa su ovi intenerari hrvatskih kraljeva zanimljivi kako s povijesnoga, tako i s književnoga gledišta. Nastavak je ovo, zapravo, vrlo pozitivne tradicije, koja je ovdje bila poznata u preporodno doba, a za nju se i sad, možda još i više osjeća potreba, kao spas od sveopće globalizacije, što Bilosnić i naglašava u prenošenju sjećanja o teritoriju koji je nekad bio vrlo važnim za nacionalnu povijest.
Tekstovi T. M. B.- a ponuđeni širokoj publici, i od nje s velikim zanimanjem prihvaćeni, u kontekstu naše novije povijesti, kada su mnoga sjećanja zaboravljena, imaju svoju izrazito osobenu vrijednost, posebice kad autor kao što je Bilosnić, na vrlo vješt način povijest pretvara u književnu zbilju, kad suhoparne povijesne činjenice postaju zanimljivim i traženim štivom. Stvaranje novih točaka sjećanja kao što su putovanja, i slično, zapravo je virtualno vođenje kroz intrigantni prostor Ravnih kotara. To nije samo pitanje stvaranja svijesti o ravnokotarskom prostoru u hrvatskom srednjovjekovlju, niti samo segment povjesnice hrvatske samostalne države kraljevstva, već je to na najbolji mogući način pokušaj obnavljanja i stvaranja identiteta suprostavljenog zaboravu i nahrupjelim globalističkim trendovima. Konačno, ovo je zoranićevsko obnavljanje rasute bašćine, koja je bila na tragu nestanka i potpunoga zaborava.
Prof.dr.sc. Franjo Smiljanić
){kind=link}