Serijal u 54 nastavka: Hrvatski knezovi i kraljevi
O. Iveković: Smrt kralja Petra Svačića
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicista, fotograf i slikar, u ovome serijalu objavljuje popularno-znanstvene povjesnice o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima
U gotovo svim dosad postojećim pregledima i sintezama moderne hrvatske historiografije o hrvatskoj povijesti u srednjem vijeku, Ravni Kotari i Bukovica ostali su izvan svih tih dosega. Od Tadije Smičiklasa do danas, Kotari se u hrvatskoj historiografiji ne spominju, premda se radi o kraju iznimne povijesti u milenijskom kontinuitetu, posebice značajnom u povijesti razvoja hrvatskoga naroda i njegove Države.
U osvrtima na našu baštinu nisam zamijetio vidnijeg pristupa koji bi kao žarišno mjesto za sva složena i dramatična zbivanja vezana uz našu najraniju povijest naveo prostornu osnovicu Ravnih Kotara i Bukovice. Ako se to i čini, onda se tek kaže kako je to prostor između Zrmanje i Krke, odnosno Cetine, kao da se ovo tlo u datome slučaju izvorno nije zvalo Hrvati, a kasnije i danas Kotari, pa tako izgleda kako prostor na kojemu su se događali svi dubinski procesi u višestoljetni razvoj hrvatske Države i nema imena.
Takva me spoznaja i navela na bilježenje ovih priča o hrvatskim knezovima i kraljevima u Kotarima, jer se samo preko Kotara možemo približiti zbilji povijesti hrvatskoga ranog srednjeg vijeka. Bez namjere da se bavim suhoparnom znanošću, ovim sam putopisnim povjesnicama tek htio pokazati kako u Kotarima srećemo sve hrvatske narodne vladare, od Borne i Višesčava, odnosno Vladislava, preko Trpimira i Branimira, do Stjepana II. I Petra Svačića. Jednostavno sam slavne hrvatske knezove i kraljeve iz zrakopraznoga spustio u stvarni prostor, tamo odakle oni potječu, gdje su živjeli, kuda su se kretali, gdje su imali zemlje, imanja, dvorce i grobnice – u Kotare, ili šire u Bukovicu i Dalmatinsku zagoru, na zemlju koje se već u 9. Stoljeću zove „regnum Chroatorum”, čiji vladari nose naslov „dux Chroatorum”.
Ovdje se javljaju prvi banovi, prvi didi i prvi župani. Kako hrvatski knezovi i kraljevi nisu imali stalne prijestolnice, oni u svim većim ravnokotarskim mjestima, zapravo, imaju svoja odmorišta, staništa, odnosno imanja u Ninu, Kninu, Biogradu, Šibeniku, potom u Bribiru, Vrani, Skradinu, njihovo je čitavo Rogovo, Jasenice i Dražani u Sidraškoj županiji, imanja oko Nina, otok Maun, zaleđe Zadra. Tu će se, jasno, naći i kraljevska svita, dvorski župani komornici, župani peharnici, župani konjušnici, župani štitonoše, župani buzdovani, odnosno tepčije, posteljnici, vinotoče, štitonoše, volari, djedovi, ubrusari, sokolari, kao i dvorski suci i dvorski kancelari, odnosno hrvatski, tj. ninski, kninski i biogradski biskupi, kao i predstojnici kraljevskih pisarni.
Vezivanje knezova i kraljeva za prostor njihova podrijetla, života i vladanja, zapravo je ukazivanje na nepravedno zaboravljeni značaj Kotara i svih društvenih, političkih, vjerskih, gospodarskih, i nadasve kulturnih gibanja u njima na razini cjeline hrvatskoga srednjovjekovlja. Moje putopisno-povijesne priče tek su pitanja, koliko je na ravnokotarskoj površini do danas ostalo sjaja od svih onih zbivanja koja se ovdje redaju od apostolskih vremena, kad je cijeli ovaj prostor bio zahvaćen kršćanskim naukom, do bestijalnih tursko-mletačkih ratova baš na ovom, i za ovaj prostor, kad je i uništeno danas nesagledivo čudo svekolike hrvatske uljudbe, što je pripadalo u sam vrh stvaralaštva srednjovjekovne Europe.
Najvrjednije i najljepše što je nastalo u ranoj hrvatskoj povijesti, podjednako u kamenu ili zlatu, nastalo je ovdje. Autohtonost, jedinstveni domaći stilski elementi očituju se podjednako u Višeslavovoj krstionici, kamenici s fluidom svete vode, u Godečajevoj crkvici katedralnoga duha, Sv. Križu, duši i svjetlosti ovog prostora,Sv. Donatu, najimpozantnijoj europskoj kružnoj građevini, zvoniku Sv. Marije, među prvim europskim datiranim zvonicima, oltarnoj pregradici Crkve sv. Nediljice, koju je Malraux, kao nadnaravno djelo uvrstio u svoj „Musée imaginare”, kao i svemu onome što je proizišlo iz dvorskih i benediktinskih, kninskih, benkovačkih, zadarskih i drugih klesarskih radionica. Po narudžbama hrvatskih knezova i kraljeva iz mnogih je ravnokotarskih i bukovačkih radionica izlazila sva ona zadivljujuća kamena ljepota i sklad pleternog tajanstva, kao što je u zadarskim radionicama rođena sva magija hrvatske umjetnosti u zlatu i srebru. Pleteri hrvatske kulture i vjere razasuti su, a mnogi još i neistraženi, po Kotarima, od Zadra i Nina do Skradina i Knina. A sve je to samo tek trag onome što daje značaj prostoru i njegovim idejama, koje će do punog izražaja doći u doba tri velika kralja Tomislava, Petra Krešimira IV. i Zvonimira.
Hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić
Na početku serijala Hrvatski knezovi i kraljevi za napomenuti je i kako su svi tekstovi koji slijede, zajedno s ovim uvodom, napisani u razdoblju od 12. rujna 2006. do 1. ožujka 2007., i objelodanjeni u Zadarskom listu u navedenom razdoblju, a kao zasebna istoimena knjiga tiskani 2007. godine u izdanju Udruge 3000 godina Za dar, u Zadru. Napominjem to iz razloga što se u međuvremenu mnogo toga promijenilo u recepciji službene povijesne znanosti, ali i opće kulturne osviještenosti glede srednjovjekovnoga razdoblja, poglavito kada su u pitanju hrvatski knezovi i kraljevi.
pogledajte 400 fotografija serijala na jednom mjestu!
){kind=link}