W.W. Safar – HRT u raljama cenzure i partije

Program HRT je daleko najgori od nezavisnoti Hrvatske, a preplata je veća nego ikad

Većini gledatelja javne televizije neshvatljivo je da HRT ne prenosi UEFA Futsal EURO 2014, pa taj sport je zaista popularan u cijelom svijetu i k tome još Hrvatska igra odlično… Eto u petak, jučer, igrala je Hrvatska protiv Češke za četvrtfinale i HRT ne prenosi? Ali gle čuda, televizija “Eurosport” je prenosila tu istu utakmicu i engleski komentatori su imali samo riječi pohvale za igru hrvatskih reprezentativaca… Pa sada čovjeku nije jasno zašto HRT ne prenosi utakmicu? Zar to nije dužnost javne televizije, ne samo zbog statuta koji to nalaže već i zbog bezobrazno visoke preplate? Govore dobro upućeni gledatelji, jer moram priznati da rijetko gledam HRT, nekad si na drugom programu mogao gledati odličan međunarodni i domaći sport, a danas umjesto Europskog prvenstva Futsal drugi program prikazuje tamo neku Danijelu koja glumi Oprah? Jedan novinar u mirovini mi je priznao da se samo jednom odvažio pogledati tu emisiju i da ga je asocirala na kultni američki film: “Glup, Gluplji, Najgluplji”. Takvu galeriju čudnih likova na čelu s plastičnom voditeljicom, koja bi bila lijepa da nema taj lisičji osmijeh, ne bi mogao osmisliti niti veliki Charles Dickens. Dobro upućeni gledatelji kažu da ima mnogo pretplatnika, većinom umirovljenici, koji si ne mogu priuštiti plaćati ekstra paket, Max TV, stoga im preostaje samo, nažalost, HRT, koji se pod palicom Radmana, zvan štafetna palica, potpuno srozao u intelektualnom i moralnom smislu. Program HRT je daleko najgori od nezavisnoti Hrvatske, a preplata je veća nego ikad. Konkretno, dokumentarni, filmski, zabavni, sportski i informativni program je dotaknuo dno dna! Mladi maršal Radman dokazao se kao bahat i nesposobni ravnatelj pa se čovjek pita na koji je način taj lik dobio diplomu? Istini za volju, on se pokazao kao dobar vojnik partije, a to znači: kreativce zamjeni poltronima. Nažalost, takvi ljudi ne razumije da i njih čeka ista sudbina koju je upravo on namijenio drugima. Da ima i malo iskustva u poštenom življenju sigurno bi to shvatio. Iskustvo je ta divna stvar koja nam omogućava da prepoznate pogrešku kada je ponovno napravite (Franklin P. Jones).

Stari umirovljeni professor mudro kaže: Da, kad-tad računi stižu na naplatu, jer kad kokošari odu s vlasti otići će i drug štafetna palica, nadzorni odbor i horda poltrona, a institucije (DORH) će napraviti svoje, mnogi će skupocjena odijela zamijeniti s prugastim odorama, to je već viđen scenarij, a oni najveći računi čekaju u paklu, jer dolje ne vrijede računi bez pokrića.

Walter William Safar