Skip to content

Walter William Safar: INTELIGENCIJA

wwsafar

Svaki čovjek je inteligentan do te mjere koliko je sposoban da se izbori za svoju slobodu i činjenju dobra za druga čovjeka. Sve ostalo su manipulacije taštih ljudi u službi ne samo taštine već i mnogo zlokobnijih gospodara

U ovim zemljama žive najinteligentniji ljudi, pogodite koja je Hrvatska!

Ovo je bombastični naslov na portalu “Večernjeg lista”… Naslov kao i čitav članak je blago rečeno neozbiljan, smiješan i čudan, što samo dokazuje tvrdnju mnogih analitičara da Večernji list, nekad moćne novine, tone u sve dublje žutilo i amaterizam, što i nije čudno kada se zna da je Austrijska “Styria” preuzela, čitaj otela, poreznim obveznicima na sumnjivi način brendiranu novinsku kuću. Jer kako je moguće da medijski patuljak kupuje medijskog diva? Dovoljno je spomenuti Pašalića i kukuriku koaliciju bivšeg premijera Račana da bi lampica inetligencije zasvjetlila. A “novinaru” koji je pisao taj pamflet članak treba postaviti pitanje što je ljudska inteligencija kao slobodne individue i naravno da prije odgovora pogleda čovjeka u ogledalu. Savjet tom piskaralu, čitaj “novinarki”, pogledajte malo talk show “Charlie Rose” i slušajte pažljivo velike filozofe, umjetnike, znanstvenike, novinare i učite i učite ali ne tako da vam kroz jedno uho ulazi, a kroz drugo izlazi već da vam nešto ostane u glavi i tek onda ćete možda moći odgovoriti na pitanje, mislim i na one koje je spomenula u svom pamflet članku.

Dakle, koju bi vi inteligenciju proglasili intelegentnijom, Emocionalnu ili Racionalnu inteligenciju? Što i tko može više napraviti za društvo? Primjer, vi i vaši znastvenici i psihići možete reći da je Sanader mnogo inteligentiji uzmimo od čistača ulice, pa ipak kada sve zbrojimo čistač ulice je mnogo više od Sanadera napravio za zajednicu. Čistač je za svoju skromnu plaću pošteno očistio ulicu dok je Sanader za mnogo višu plaću dobro očistio džepove onih koji ga plaćaju – građana. Dakle, napravio je veliku štetu društvu. Možemo u Hrvatskoj, kao i u svijetu, nabrojiti bezboj sličnih primjera koji dokazuju ove tezu. (Mislim na one države koje ste vi čudaci stavili na prvih dvadeset mjesta). Drugim riječima, svaki pojedinac ima slobodu izbora između dobra i zla. Mnogim poštenim ljudima je najveći saveznik u toj borbi između dva Ja vjera. Neki znastvenici, mislim na ove u pamflet članku, će reći da je vjerovati u nešto što ne vidiš glupo, primitivno i neinteligentno. Tako tvrdi i gore spomenuti psihijatar. Njima opet ponavljam da sunčeve zrake, vjetar, zrak ne možeš vidjeti, a znamo da postoje jer bez njih život ne bi bio moguć. Znači, ako zrak ne vidiš a znaš da postoji jer ga udišeš, zar nije tako i sa ljudskom dušom? Dušu ne možeš vidjeti ali znaš da postoji jer duša čovjeka čini emotivnim, a emocije rađaju radost, tugu, sjetu, suosjećajnost, svijest, savjest, dobrotu, ljubav… Neki znastvenici i psihići će reći da što više čovjek kontrolira emocije tim više postaje inteligentniji. Takvima poručujem, onog trena kada postaneš gospodar vlastitim emocijama znaj da si ih zauvijek izgubio. Ne kaže se uzalud, kada si u strašnoj dilemi ti poslušaj srce. Zapišite trenutne misli. One koje dođu ne tražene najčešće su najvrjednije. (Francis Bacon)

Jer ako ćemo ići samo hladnom logikom naše putovanje crvotečinom ljudskog uma nikada neće završiti. Ne želim sada pisati o neuronima u mozgu bez kojih ne bi bilo moguće da mi uopće mislimo i razgovaramo, samo želim dodati da onog trena kada umiru emocije umiru i neuroni, ili obrnuto, i kada znamo da su neuroni povezani sa snovima kao vremenske kapsule tada dolazimo do zaključka da je ljudski um svemir u malom, a svaka ljudska matična stanica i somatska jezgra je planet u tom svemiru, i što nam to govori? Da je Stvoritelj stvarao svemir istom ljubavlju i vizijom kao i čovjeka, nije važan redoslijed, već smisao, a smisao Stvoritelja je da jedno bez drugog ne mogu. Mnogi znastvenici govore o neuronima kao živčanom sustavu dok ja govorim kao emocionalnom sustavu. I nemojte pogrešno misliti da se tu radi samo o igri riječi. Jer oni koji govore da se radi o živčanom sustavu tvrde da se ne mogu više obnoviti kada se jednom unište, a ja tvrdim da je moguće. Kada znanost prihvati da se radi o emocionalnom, a ne živčanom sustavu moće će krenuti sa obnavljanjem neurona. U tome se krije ključ ne samo utvrđivanja inteligencije već i obnavljanja emocionalnog sustava ili kako to oni tvrde živčanog sustava.

Da malo krenemo vremenskom kapsulom, našim neuronima, u dalju budućnost. Kada čovjek duhovno evoluira stići će na drugu i treću razinu, sada je na prvoj, i tek tada će moći bolje razumjeti prirodu i samog sebe tako da će sinergijom sa vjetrom, suncem, čitaj prirodom, moći putovati kroz vremensku crvotečinu mnogo dalje u svemir, i ono će trajati isto koliko i putovanje crvotečinom ljudskom uma, mislim na snove. Dakle, emocionalna inteligencija je mrtva bez jakog duha, jer poznato je da u gustoj šumi kušnji čovjek slaba duha lako zaluta, pa ma koliko god on bio racionalno intelegentan. Jer čovjek bez savjesti je kao svjetiljka bez ulja. Drugim riječima, to znači da pojedinac čini dobro drugom čovjeku u svojoj zajednici, državi, svijetu, jer što vrijedi da stvaraš bogatu Nizozemsku ako bezosijećajno tjeraš iz zemlje emigranta, nesretne ljude koje su iz vlastite zemlje protjerali pohlepni “inteligentni” vladari? Želim reći da svi oni koji tjeraju emigrante padaju na testu emocionalne inteligencije. Želim zaključiti, svaki čovjek je inteligentan do te mjere koliko je sposoban da se izbori za svoju slobodu i činjenju dobra za druga čovjeka. Sve ostalo su manipulacije taštih ljudi u službi ne samo taštine već i mnogo zlokobnijih gospodara. Nažalost, postoje mračne sile koje žele što više lobotomirati ljude kako u Hrvatskoj tako i svijetu, a zašto, jer služe bezosijećajnim i pohlepnim ljudima koje žele vladati ljudima. Prije mnogo godina napisah knjige „Cijena Života” i „ The Devil’s Architect”, s zanimljivom radnjom, najveći molekularni genetičari rade u tajnim laboratorijama na kloniranju ljudskim embrija, kloniranje čovjeka, a znate tko je njihov gazda? Jednom drugom prilikom o tome.