Po čemu čovjek zna da voli?

Često se zapaža da ljubav u svom početku ima sve značajke bolesti, to je kao neka groznica koja može ići dotle da čovjeka obuzme kao neko buni­lo, da se izmjenjuju utučenost i zanos, krize pla­ča uz smiješna zaključivanja, nakon čega slijede zaslijepljenost i varljive predodžbe zamišljene sreće, a sve su to znakovi koji mogu dovesti do do­sta sigurne dijagnoze, i to, na žalost, nepovoljne. K tome, ljubav može katkad u isto vrijeme poprimiti različite oblike strasti, želje, privrženosti, potrebe za posjedovanjem, ljubomore, graničnog egocen­trizma i neke druge, više tajne osobitosti koje je razotkrila moderna psihologija te je zapravo nemoguće znati voli li čovjek drugu osobu ili svoju vlastitu. Ukratko, na postavljeno pitanje ne­ma odgovora.

MEĐUTIM…

Psihologija u ljubavi ne služi niče­mu. To je osjećaj koji ne dolazi sa zemlje, gdje živi kako već može, a opire se svakoj analizi.

Mladić kojem je djevojka povjerila da se zove Ku­nigunda i koji promrmlja: ″O, kako je to lijepo ime!″ – može se smatrati zahvaćenim. Nije da ga očarava ili zarobljuje zvuk toga merovinškog imena, nego moć tih četiriju slogova koji će mu nadalje dozivati u pamet misao na jedinstvenu i nezamjenjivu osobu. Protivno onome što bi se moglo pretpostaviti na temelju današnjih običaja, čovjeka najprije privlači duša koju tek može naz­rijeti, a pristaše markiza de Sadea to dobro znaju pa se trude potisnuti je i to najnižim sredstvima, uz protuslovnu namisao da je unište i sebi dokažu kako duša ne postoji. Ako je – kao što mislimo – du­ša prva, tada će prvi osjećaj biti divljenje kojem se pridružuje duboko poštovanje, kao neka zapanje­nost, a čovjek se ničemu ne divi bez da više ili manje nejasno osjeti potrebu zahvaliti se, izreći pohvalu. I stoga – premda savršeno znam da je općenito udomaćen suprotan postupak i da se jedni prema drugima bacaju naslijepo, ne prođu niti kroz najkraće razdoblje promatranja, ipak ću vam mirno reći da ćete ljubav prepoznati po tome znaku što je ono biće pred vama koje vas priv­lači – najprije Božje remek-djelo.

Ta će očiglednost potrajati bez obzira na udarce godina i života; jer sve što neko biće gubi u borbi s vremenom, to dobiva u vječnosti. Istinska je lju­bav potpuno neuništiva: rekao sam vam, taj osje­ćaj ne dolazi sa zemlje.

Foto: Shutterstock.com, André Frossard (preuzeto iz knjige “Bog u pitanjima”), Bitno.nrt