Anka Maksan – Posvećeno Zvonku Bušiću

Posvećeno Zvonku Bušiću

Ah, do kada, do kada!?
Nad poljima još uvijek mrtva usta vape
Dok zloguke sove noć navješćuju
U vremenu kad se zorom polja zlate.
Snene oči pune modrog neba
Sanjaju san, miris zavičaja
Žar lumina, radost iluzija,
Ah, sanjaju trideset godina.
Dođe vrijeme i miris slobode,
U čežnji silnoj, morem plovi duša,
Dok zemlju grliš i Istinu tražiš,
Grliš zemlju ogrezlu u laži.
A, dao si srce
Svoj um i dušu
I tijelo si porazio za svanuće njeno
Trideset godina najsvetijoj Hrvatskoj
Za koga! Za koga!!
Odgovori zemljo.

Zemljo.. srećo..ljubavi i suzo.
Čas si sunce, najsjajnija zora,
Čas si rana, užareno žezlo,
Mrkla snaga
Dubokog ponora.

Anka Maksan