Uporabne preobrazbe – suvremena keramika i staklo

Uporabne preobrazbe
suvremena keramika i staklo

Gradska galerija Labin, Ulica 1. maja 5, Labin
1.10. – 17.10.2013.
Otvorenje u utorak, 1. listopada u 20 sati

U utorak, 1. listopada, u 20 sati, u Gradskoj galeriji u Labinu, Ulica 1. maja 5, otvara se tematsko-problemska selektirana izložba ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo, naziva “Uporabne preobrazbe”. Organizator izložbe je ULUPUH u partnerstvu s Gradskom galerijom Labin. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout.

Izlažu: Andrea Bassi, Željka Bračko, Smiljana Brezovec Meštrić, Nadica Eichhorn, Đurđica Horvat, Pamela Ivanković, Nataša Kabalin, Željka Korbar, Andrea Kržišnik Pušić, Marta Milunić, Zorka Milley, Orjenka Mirjan, Danijela Pičuljan, Zdenka Pozaić, Neva Prpić, Karmen Ptičar, Sanja Stani, Blaženka Šoić Štebih, Marina Tudjina Badurina, Ivančica Vončina i Klaudija Vukman

Zašto nas u vizualnim umjetnostima uvijek intrigiraju iluzije i fantazmagorije, prividi i fikcije? Zato što oni svijet svakodnevice pretvaraju u neku drugu zbilju. Pa unatoč tome što znamo da je u izmišljenom prostoru iluzija naše iskustvo izigrano, a osjetila obmanuta, ipak se svaki put tu volimo prepustiti vladavini emocija i enigmatičnim, nestvarnim doživljajima. Dopuštajući da nas zaintrigira i zavede paradoks pobrkanih percepcija, zbog čega dvojimo o mjestu gdje završava stvarno, a gdje započinje nestvarno. Gdje prestaje opipljivo, a gdje kreće iluzivno. Umjetnikova mašta u tom svijetu drukčije stvarnosti ima glavnu riječ, poigravajući se percepcijom naizgled hirovito i kapriciozno (a ustvari znalački domišljato), promišljeno stvarajući zabunu i zbrku u poretku stvari. Združujući ono neobično, neočekivano i bizarno – i ono svakodnevno, banalno i znano. Uvjeravajući nas, obrnuvši sve i ispremiješavši, kako je moguće i ono nemoguće, te kako sve što promatramo može biti i istina i privid. Kako stvari koje vidimo mogu biti ono što jesu, ali mogu biti i ono što nisu. Započinjući naizgled igrom i nerijetko izazivajući zbunjenost i nesigurnost osjetila, umjetnici tako pred nas stavljaju neobična vizualna iskustva, kako bi nas aktivirali i izazvali reakciju. Kako bi se mi, na kraju uozbiljeni, zapitali što uopće vidimo kad gledamo. Što stvarnost uopće jest. I što je u toj stvarnosti istina, a što obmana.

Da opipavanje svijeta oko nas našim osjetilima „uskoga dometa” ne daje uvijek i pravu sliku stvarnosti, uvjerili smo se sami bezbroj puta. Umjetnici su to, međutim, kroz cijelu povijest umjetnosti majstorski koristili za kreiranje jednog drugog, poetičnog i nestvarnog svijeta (treba se samo prisjetiti Piranesija, Boscha, Archimbolda, a u modernoj umjetnosti Dalija, Duchampsa i cijele plejade nadrealista i dadaista). Znali su da će kriptičnim simbolima, bizarnim narativima, neočekivanim jukstapozicijama, modificiranim transkripcijama, transgresijama, kao i prijenosom iz jednog vremena u drugo, uvesti zbrku u uobičajeni poredak stvari i „prevariti” naše oko, našu percepciju i naš mozak, ali isto tako i da će nas očarati uvukavši nas u paralelno postojeći svijet zamamnih iluzija i halucinantnih transformacija.

Izazov je to koji je aktualan do današnjeg vremena i ne odolijevaju mu ni suvremeni umjetnici, koji u taj paralelni svijet još i dodatno interveniraju novim medijima i novim tehnologijama. Tako na suvremeni način redizajnirajući zbilju– i od nje stvarajući stalnoprateći hibrid. Keramičari Sekcija za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a, njih dvadesetak suvremenog usmjerenja, koji posljednjih godina kroz niz problemskih projekata propituju medij keramike unutar korpusa suvremene umjetnosti, u svom najnovijem projektu Uporabne preobrazbe bili su, kao i mnogi, zaintrigirani transformacijama pod utjecajem perceptivnih „ukošenja”, te time stvorenog proklizavanja stvarnoga u nestvarno, opipljivoga u neopipljivo. Postavivši kao okosnicu i perceptivnu matricu uporabnost na koju upućuje forma (uporabnost uz koju se keramika još uvijek tradicionalno veže, ali protiv koje se u suvremenim djelima svim silama bori).

Ali ta uporabnost ovdje je tek početna inspiracija – i na kraju varka, jer se funkcionalna prepoznatljivost u svakom trenutku i na sve načine pokušava destabilizirati i urušiti, te iz kategorije stvarnosti prebaciti u nadstvarnost, čime se mijenja i značenje predmeta. Na kraju se čini kao da je sve preokrenuto naglavačke: praznina se ustvari iskazuje kao punina, mekoća kao tvrdoća, stabilitet kao nestabilnost, a neprozirnost kao svjetleća prozirnost. Iskustvena uporabnost ne poklapa se više sa stvarnom uporabnošću, nego je sve izmaknuto u iluziju, dosjetku, enigmu, ironiju, ili čak kritičku poruku, odnosno preseljeno u obrnutu stvarnost, u kojoj funkcionira u nekom drugom prostoru i vremenu. Takvom gdje se zbilja i privid miješaju i gdje su utilitarni predmeti postavljeni u neutilitarne odnose, postajući suvremene skulpture ili skulpturalne kompozicije, instalacije, objekti i asamblaži, u kojima se keramika sinergijski veže s drugim medijima i materijalima.

Tema percepcijskog poigravanja utilitarnošću stalno je aktualna, intrigirajući posebno umjetnike moderne i suvremene umjetnosti. Vezano uz ovaj projekt, ne može se ne spomenuti Meret Oppenheim, jedna od najpoznatijih nadrealističkih umjetnica 20. stoljeća i njezin slavni rad inspiriran utilitarnim predmetima: tanjur, šalica i žlica prekriveni krznom. Izveden skoro prije osam desetljeća, još uvijek je intrigantan, jer dokida primjenjivost i percepcijski preokreće funkcionalnost. A tim stopama i tim tragom, zaokupljeni sličnom problematikom, išli su u ovome projektu i autori/keramičari Sekcije za keramiku, staklo i porculan ULUPUH-a: ANDREA BASSI, ŽELJKA BRAČKO, SMILJANA BREZOVEC MEŠTRIĆ, NADICA EICHHORN, ĐURĐICA HORVAT, PAMELA IVANKOVIĆ, NATAŠA KABALIN, ŽELJKA KORBAR, ANDREA KRŽIŠNIK PUŠIĆ, MARTA MILUNIĆ, ZORKA MILLEY, ORJENKA MIRJAN, DANIJELA PIČULJAN, ZDENKA POZAIĆ, NEVA PRPIĆ, KARMEN PTIČAR, SANJA STANI, BLAŽENKA ŠOIĆ ŠTEBIH, MARINA TUDJINA BADURINA, IVANČICA VONČINA i KLAUDIJA VUKMAN.

Višnja Slavica Gabout