Ususret proljeću, poklanjamo dvije prekrasne pjesme dr.Drage Štambuka, veleposlanika i pjesnika
Kako je on predstavio naš Kukurijek 2008. Japancima
“Božićna ruža“ japanski je naziv za kukurijek (latinski Helleborus), cvijet iznimno popularan u ovoj azijskoj zemlji. Prirodno stanište primitivnih vrsta kukurijeka je na padinama na kojima rastu bjelogorična stabla, u šumarcima s niskim raslinjem i grmljem, kao i na stjenovitim predjelima. Također, cvjeta i na mjestima gdje je se nalazi vapnenac, a njegovo prirodno stanište mora ispunjavati uvjete da ljeti zaklanja sunčeve zrake i u isto vrijeme omogućava da zimi prodru tople sunčeve zrake. Prema navodima društva “Božićna ruža“, u Hrvatskoj prevladavaju kukurijeci zelene boje, ali kukurijek koji se može naći jedino u Hrvatskoj, Helleborus croaticus, tamnoljubičaste je boje. Kao posebnu zanimljivost valja napomenuti da je jedna japanska turistička agencija imala organizirano tematsko putovanje u Hrvatsku za promatranje staništa kukurijeka. kako Hrvatsku karakterizira iznimna raznolikost klime i krajobraza, dodajući kako su priobalno područje koje gleda na Jadransko more, planinski predio Dinarida, kao i plodan slavonski predio koji se nastavlja na Panonsku ravnicu samo dio raznovrsne hrvatske geo-strukture. Ovakva razvedena topografija i raznolika klima pogodovale su bogatoj prirodnoj baštini, te stoga u Hrvatskoj ima mnogo autohtone flore, a prema broju primitivnih biljnih vrsta Hrvatska je prva u Europi. Bogata priroda i brojnost autohtonih biljnih vrsta su razlogom da je Hrvatska domovina autohtonih vrsta kukurijeka, kaza dr. Štambuk.
Priredila: N.G.
HELLEBORES CROATICUS
Jaglac, šafran i kukurijek,
snježni pokrov i proturijek.
Snaga ljeta klade valja,
mudrog kralja um caruje.
Umno cvijetje glave spušta,
štiti tučak i prašnice.
Muško-ženski spjev se opi
toplim vjetrom sa sjevera.
Gore dolje, lijevo desno,
istok zapad, hladno toplo.
Usijev sijeva, kruži, sije,
usijane zglobne plohe.
Boj se onog koji zgine
na krvavom, snijega, polju.
Lâva, lovci, snijeg i kokot,
kukuriječu zubat val.
Otočje se morjem pruža,
halje vuče zadnji san.
Tokyo, 24. veljače, 2007.
KUKURIJEK
Crna ruka
odiže snijeg.
Životno tjeme
pupanjem mekim
briše Kristov pad.
Hellebores, Hellebores!
Skromni cvjetak
iz mokrih šuma,
hrvatskih jaruga čedo.
Čudo mračna humusa.
Kako spremno buja
u tokijskim teglama
mirišući na domaju.
Tamni cvijete, ljepoto otrova.
Japanski izbore ljubavi,
one koja umire
predajući laticama
svoj posljednji dah.
Dr. Drago Štambuk
