Kada je 6. srpnja 2005. godine, u Singapuru na kongresu na kojemu se odlučivalo o domaćinu Olimpijskih igara 2012. godine predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge izvukao papir iz omotnice i uzviknuo – London, za britansku je prijestolnicu to značilo mnogo više od same činjenice da su treći put u povijesti, nakon 1908. i 1948. godine, domaćini najvećeg sportskog događaja na svijetu i naslađivanja da su u drugom krugu, za samo četiri glasa, nadvisili kanditaturu Pariza.

U četvrti Stratford ubrzo je podignut stup na kojem su se počeli odbrojavati dani i sati do početka Igara (27. srpnja ove godine) i tako simbolički označio uzdizanje istočnog Londona, dijela koji je dao svoj obol industrijskom razvoju te svjetske metropole.
»Dobili smo jedinstvenu prigodu, preporodit ćemo istočni London«, ponosno je kazao predsjednik Organizacijskog odbora (LOCOG) lord Sebastian Coe, dvostruki olimpijski pobjednik i član britanskih konzervativaca.


Jacques Rogge

Londonu, procijenili su odmah domaćini, ne treba turistička afirmacija, jer na godinu ionako ostvaruje 27 milijuna noćenja turista koji u u britanskoj prijestolnici ostavljaju 8,6 milijardi eura. Na mjestu Olimpijskog parka koji se proteže na veličini od 357 nogometnih igrališta, najprije je trebalo pročistiti zemlju na kojoj su nekad radile tvornice za preradu nafte, proizvodnju tekstila, lakova i sapuna. Isprano tlo, točnije 800.000 tona, očišćeno od kemikalija vraćeno je na područje Lower Lea Valleya i gradnja je mogla početi. Regeneracija tog dijela Londona, prema urbanističkom i poslovnom planu, trebala bi donijeti oko 30.000 novih stanova i 50.000 radnih mjesta.

Uz olimpijske snove, stigla je i trgovina, u rujnu 2011. godine otvoren je Westfield Stratford, najveće trgovačko središte u Europi. Optimizam domaćina ne jenjava niti pod teretom recesije. Uvijek su se kroz velike investicije tražio zamah gospodarstvu, Britanci tu nisu iznimka. Manje im smetaju prosvjedi lokalnog stanovništva, među kojima je gotovo polovica nezaposlenih, ljudi koji mogu malo ili gotovo ništa izgubiti.
Organizatore ne mogu pokolebati niti prizori zapaljenih automobila, razbijenih izloga i pobješnjelih prosvjednika koji su prošlo ljeto potresli istočni London, a svijetu poslali poruku o naličju grada koji se »šminka« za najveći svjetski događaj u 2012. godini. Ne računajući, naravno, smak svijeta prema majanskom kalendaru, ali to se ne tiče domaćina Igara u Londonu, nek se najprije održe Igre…
No i (pre)bogati London pokušava obuzdati probijanje proračuna. Kako napraviti igre kad u »džepu« imate gotovo deset milijardi funti? Predsjednik Organizacijskog odbora Sebastian Coe u manje od šest mjeseci do početka Igara bori se da troškovi ostanu unutar planiranih 9,2 milijardi funti.

Vlada u pričuvi za nepredviđene troškove drži još petsto milijuna u domaćoj valuti. U nama bliskijim eurima, Olimpijske igre mogle bi stajati oko 11 milijardi. Više od desetine tog iznosa otpast će na osiguranje.

Prema procjeni britanske vlade, stupanj opasnosti od terorističkih napada od početka je »visok«.
Trošak se pak procjenjuje na 1,75 milijardi eura, a narastao je dvostruko ponajprije zbog pogrešne procjene broja volontera i vojnika.
Broj ljudi koji će se brinuti da Igre teku nesmetano, popeo se s 10.000 na 23.000, a u iznos su uračunati troškovi sigurnosti sportaša, dužnosnika i gledatelja. Ne treba zaboraviti da su Olimpijske igre jedna od najizazovnijih terorističkih meta, ali ni bombe u londonskoj podzemnoj željeznici netom nakon dobivenih Olimpijskih igara, nisu pokolebale domaćina u namjeri da organizira »najbolje Igre u povijesti«.
Veliko zanimanje vlada ne samo za atletiku nego i za odbojku na pijesku. Improvizirano igralište i tribine s čak 15.000 sjedalica, smjestit će se u blizini premijerova doma u Downing Streetu, na Horse Guards Paradeu. Naravno, treba li spominjati da će se teniski turnir igrati na »svetoj travi« Wimbledona, a finale nogometnog turnira na Wembleyu.
Centar događanja bit će dakako, Olimpijski park koji se užurbano dovršava pred početak Igara. Istodobno se domaćini se upinju ne bi li izbjegli poznatu priču o »bijelim slonovima«, skupim i nerentabilnim objektima koji ostaju iza Igara. Tako je za svaki objekt na službenim stranicama www.london2012.com navedeno što će se dogoditi nakon igara.
»Najveću prepreku održivosti objekata predstavljaju sponzorski zahtjevi prema Međunarodnom olimpijskom odboru i nacionalnim savezima. Traži se veliko gledalište koje potom zjapi prazno. London je pokušao tome doskočiti, jer Olimpijske igre su preskupe i za najbogatije zemlje. Neke će građevine smanjiti kapacitete, neke nastojati preseliti. Ali to nije jednostavno, takav pokušaj imali su i Austrijanci, nakon Europskog nogometnog prvenstva, smanjivali su tribine sa 60 na 30 tisuća gledatelja. Amerikanci su maksimalno pojednostavili, privatna tvrtka radila je Olimpijske igre s rokom trajanja od tri tjedna. Nakon toga, većina je porušena«, kazao nam je Krešimir Ivaniš, predsjednik komisije za graditeljstvo i okoliš Hrvatskog olimpijskog odbora.
Ivaniš je protiv megalomanskih projekata koji su svrha sami sebi. »Najbolji primjer je olimpijski stadion u Pekingu, »Ptičje gnijezdo« je samo vrlo skupa dekoracija, ne nosi konstrukciju i služi tome da zadivi svijet. Time se šalju pogrešne poruke, recimo, Hrvatskoj, koja gradi Arene u Zagrebu i Splitu, a onda nema ‘čarobnog štapića’ kojima bi se popravile stvari, jer nema ekonomske održivosti«, kazao nam je Ivaniš. Tako će Olimpijski stadion u Londonu, nakon Igara, smanjiti kapacitet s 80.000 na 25.000 mjesta. Dvorana u kojoj će se igrati košarkaške utakmice i rukometna finala bit će potpuno rastavljena.

Za finale košarkaškog turnira i gimnastička natjecanja rezervirana je već postojeća O2 Arena, koja će se za vrijeme Olimpijskih igara preimenovati u North Greenwich Arenu. Domaćini su si ipak »dali oduška« kada je u pitanju centar za vodene sportove. Angažirali su arhitektonski biro Zahe Hadid, a rezultat je futuristički Aquatic Centar

»Bazeni uvijek moraju biti štedljivi s energijom. Zaha Hadid je posljednja osoba kojoj bi trebalo povjeriti održive projekte, ona je ‘pjesnikinja’ arhitekture…«
Kapacitet plivališta je impresivnih 17.500 mjesta koja će se također smanjivati nakon Igara.
U Olimpijskom selu svoje će mjesto naći većina od 10.500 sportaša. Iznimke su rijetke, poput naše Blanke Vlašić koja mir potreban za nastup traži izvan društva olimpijaca. Čak su i američki sportaši, uz atletičara Usaina Bolta i tenisače Rogera Federera i Rafaela Nadala, plivača Michaela Phelpsa, najveće zvijezde olimpijsih igara, u Kini upoznali čari druženja s ostalim olimpijcima.
Domaćini su u Londonu sagradili 2818 apartmana okruženih balkonima, vrtovima i zelenilom.
»Naravno, Olimpijsko selo je najlakše riješiti, stanovi se poslije prodaju socijalno ugroženim kategorijama«, kazao nam je Krešimir Ivaniš.
Niti domaćini nemaju drukčiji plan, iako će samo polovica stanova, 1379, biti ponuđena građanima slabijeg imovinskog stanja. Uz novosagrađenu infrastrukturu, bazene, dvorane, igrališta i parkove, područje Olimpijskog parka bit će ugodno za život.
Izvor: Iva Perdec Augustić /Vjesnik/

Akademija-At