Pogovor (5) – Nije sve počelo s Atenom |

Sunčev disk Nebra

POGOVOR O TROJI (5)

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

NIJE SVE POČELO S ATENOM

TROJA, MIT I ZBILJA 5

Da bismo ušli u jedan antikni problem, trebamo se ponajprije zapitati što bismo mi danas učinili? Možemo biti gotovo sigurni – to isto, napravili su i „oni“, kartografi Katalonske škole i Mallorce, filozofi i lovci-sakupljači, ništa se promijenilo nije. Tako dolazimo do dragocjene građe.

Kružnica, čiji je polumjer udaljenost od Utice do Ljubljane, sa središtem u Utici, prolazi i vrhom španjolskog rta Palos, na kojem se smjestila Cartagena, a grčku obalu siječe kod grada Preveza točno na mjestu gdje njom prolazi i hipotenuza trokuta Troja – Ljubljana – Utica. Jedna od inačica podrijetla imena Preveza je i staroslavenska riječ „perevoz“, što znači „prolaz“. Tu se valja pozvati na sumnje kako Liburni vladaju i čitavim Jadranom.

Odgovor na pitanje migracija (čime smo završili prošli nastavak), međutim, daje sasvim neočekivani rezultat: meridijani, koji prolaze Lovranom i Opatijom, na libijskoj obali svoj pandan nalaze u aktualnom gradu Al Khumsu, odnosno njegovom predšasniku Leptis Magni (14º16′ E i 14º18′ E). Zašto je spram točke „T“ bitna geopozicija Opatije? Uz to što je „završna“ točka Kvarnera, u predrimskom dobu ona figurira i kao krajnja sjeverozapadna granica Liburnije; za Rima, pak, udomište je patricijskih obitelji, priključena obližnjem gradu Castrum Laureana (Lovran). Ako je libijska točka, koju već oko 1100. pr. Kr. zaposjedaju Feničani, to jedino mjesto iz kojeg je moguće izmjeriti jednake udaljenosti do Troje i točke „T“, onda je moguće predmnijevati i feničku nazočnost u topografiji Jadrana, tim više što Leptis Magna, kao jedno od najvećih punskih i rimskih trgovišta i stjecišta karavanskih putova s juga Afrike, nema prirodnih predispozicija dobre i zaštićene luke. Radi se o potpuno ravnoj, moru otvorenoj obali, što podiže topografski interes za njom.

Histri i Liburni

Iz Prijenosa Svete kuće

Ne čudi stoga da je ujedno i polazište simetrale (paralelna s pravcem Sabratha – točka „P“) koja međusobnu udaljenost između Troje i točke „T“ dijeli na dvije jednake polovice. No vrhunac projekcije ipak je spoznaja da izravno vodi u poziciju Sarmizegetuse. Središte kružnice, koja opisuje Sarmizegetusu, Troju i točku „T“, nalazi se na mjestu gdje taj pravac presijeca transverzala od Beiruta do Venecije, donesena iz Prijenosa Svete kuće. Ako se središte kružnice izmjesti u samu poziciju dačanske prijestolnice, njena putanja, izim kroz Troju i točku „T“, prolazi i sjevernim vratima Bospora te najsjevernijom točkom Crnog mora. Stoga je to jedno od najkompetentnijih stanja projekcije.

Postupak izrade geografske karte je sposobnost čovjeka da matematički umišljaj prostora izrazi u slikovnom obliku, dok je karta koju držimo u rukama nastojanje da se zatečeno stanje vrati u prvotnu formu. Karta je tako vječita inverzija – prelazak iz lûka u tetivu, pa ponovno iz ravni u sferu. Homer (ako se tako zvao filozof Homer) je bio duboko svjestan tih čina. Da bismo ušli u jedan antikni problem, trebamo se ponajprije zapitati što bismo mi danas učinili? Možemo biti gotovo sigurni – to isto, napravili su i „oni“, kartografi Katalonske škole i Mallorce, filozofi i lovci-sakupljači, ništa se promijenilo nije. Tako dolazimo do dragocjene građe.

Karta K02e Igora Šipića – Aksonometrijska projekcija temeljene na eponimiji povijesnih gradova

Topografski odnos Venecije i Troje

Sustavnost je uvijek na granici unutrašnje strukture projekcije i metode verifikacije.

– Na jednom te istom pravcu nalaze se Hatuša, Istanbul i točka „P".

– Cissa kod Tarragone i Cissa koju Ptolemej bilježi na njegovoj karti zapadno od alžirskog Dellysa (fen. Russucura) pozicionirane su tako da na njoj, kao i na suvremenoj karti, ortogonala iz španjolske pozicije pod pravim kutom vodi u smjeru Senja (Senia).

– Iz topografskog odnosa Venecije i Troje (tetiva) razabiremo geografsku dužinu venecijanske pozicije, koja je, pored toga što odgovara geografskoj dužini ušća rijeke Po, na crti afričke obale sukladna dužini Sabrathe. Tada je simetrala upravo pravac koji iz tog feničkog grada vodi u točku „P“. Kružnica, pak, najsjeverniju točku Lionskog zaljeva presijeca na mjestu prolaska meridijana Troyesa.

– Kružnica, čiji je polumjer udaljenost od Utice do Ljubljane, sa središtem u Utici, prolazi i vrhom španjolskog rta Palos, na kojem se smjestila Cartagena, a grčku obalu siječe kod grada Preveza točno na mjestu gdje njom prolazi i hipotenuza trokuta Troja – Ljubljana – Utica. Jedna od inačica podrijetla imena Preveza je i staroslavenska riječ „perevoz“, što znači „prolaz“. Tu se valja pozvati na sumnje kako Liburni vladaju i čitavim Jadranom. No kruna svega je činjenica da kružnica precizno prolazi točkom na ortogonalnom pravcu koja je pandan točki „M“ i možemo je stoga tretirati kao točku M’. Ona na donjoj dužoj stranici pariškog pravokutnika označava polovicu udaljenosti između Muta i Lambaesisa. Premda se nalazi ponešto udaljena od obale, njena geografska dužina, 17º36′ E, zapravo indicira prirodno središte Zaljeva Sidra kad se za centar kružnice uzme sjecište tog meridijana i paralele na 32 stupnju geografske širine. Kružnica tada opisuje dvije najkardinalnije točke zaljeva: najzapadniju točku Cirenaike i rt Misurata.

Ljubljana

Stolna templarska luka

– Kružnica sa središtem u Utici, ali polumjerom u Troji i Troyesu, obilježava tri toponima tipično povijesnih i maritimnih vrijednosti. Prvi je egipatski grad Salum, koji se smjestio u istoimenom zaljevu neposredno uz libijsko-egipatsku granicu. U povijesnim izvorima poznat je pod imenima Catabathmus Magna i Panormus. Radi se o prvom prirodnom zaljevu na putu prema zapadu od Aleksandrije. Druga pozicija pripada rtu Cando, iznad Cadiza. Kružnica prolazi rtom upravo na mjestu gdje ga siječe pariški pravac što zatvara pravokutnik i uvjetuje središte iberijske kružnice. To je itekako značajan podatak. Treće mjesto kroz koje prolazi kružnica je biskajski grad La Rochelle. Njegovo je zaleđe u prošlosti nastanjivalo galsko pleme Santones, a već od 10. st. je značajna luka na Atlantiku. Strateški geografski položaj je, vjerujemo, i bio razlogom da tijekom 12. i 13. st. postane stolna templarska luka.

I tako dalje, mogli bismo do beskraja. Zar nas ne provocira da se isključivo od mjesta gdje meridijanska os Pariza siječe obalu sjeverne Afrike mjeri jednaka udaljenost do točke M’, zar nas ne iritira da istu situaciju nalazimo na meridijanu Troyesa? Nije sve počelo s Atenom, poglavito ne s Rimom. Knjižnica Hatuše brojila je 30 000 pločica pisanih klinastim pismom. Pogrješna je naša predodžba – financijska moć, glad za zlatom, nametnula je mišljenje o barbarskim narodima i njihovim prijestolnicama.

OKVIR: NAŠ ODGOVOR NA INTERES ČITALAČKE PUBLIKE
Interes koji je kod određenog broja čitalačke publike, ali i dijela znanosti, izazvao serijal «Troja, mit i zbilja», objavljen krajem protekle godine u Zadarskom listu, potakla je autore serijala da u obliku svojevrsnog pogovora (kroz šest nastavaka) moguće odgovore na neka postavljena pitanja i teze koje Ljubu na Ljubačkoj kosi dovode u samo fizičko, duhovno i povijesno središte Sredozemlja i «trojanske» toponimije, te još jednom ukažu na apsolutnu međuovisnost ključnih geografskih objekata sredozemnog bazena. Parafrazirajući Alberta Fortisa tek ćemo kazati kako znajući za «malenu snagu jedne knjige i preveliku silu predrasuda i prilika», priznajemo da smo sve ovo radili kako bi potaknuti interes za nacionalnim vrednotama te upozorili na neke arheološke i povijesne, kao i znanstvene i kulturološke činjenice o kojima naša šira javnost nije i još ne vodi računa, pa se ovo može shvatiti i kao opomena glede toga.

Akademija-Art.hr