Tri ključna rta za plovodbu središnjim sredozemnim bazenom (24) |

Jeruzalem – Bazilika Svetog groba

PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

TRI KLJUČNA RTA ZA PLOVIDBU SREDIŠNJIM SREDOZEMNIM BAZENOM

TROJA, MIT I ZBILJA 24

Biblijski Psalami, među njima i Psalam 110, te 133, spominju brdo Sion kao mjesto obitavanja Jahve („Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona“; „Ondje (na brdu Sion) Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka“). Mnogi autori snažili su utisak da se „Sion“ doista odnosi na Jeruzalem, koji je navodno osvojio David.

Pravac Jeruzalem – Sion

U tom kontekstu okušaj geometrijskog povezivanja s eponimom u Švicarskoj (Sion) postaje logično rješenje čak i neovisno o aktualnoj interpretaciji naziva aktualnog grada Siona. Naime, kako je njegovo područje naseljeno već u neolitu (o tomu svjedoči nekropola Petit-Chasseur), pretpostavlja se da ime vuče od latinskog Sedunum po keltskom plemenu Seduni. Iz povijesti grada bitno je još izdvojiti informaciju o utvrđenju poznatom pod imenom Marche de Drusus, ili Marche des Buissons, a navedenom još po Ptolemeju. Biskupija Siona, poznata kao Dioecesis Sedunensis, sjedište je Katoličke crkve izravno podložno Svetoj Stolici.

Sion (Švicarska) iz 1572.

Ako vrijedi pravilo da povijesno i sadržajno „mlađi“ grad mora odgovarati „autoritetu“ svog eponima, ono predmnijeva mišljenje o temeljnom pravcu, kao bazi istokračnog trokuta, koji povezuje dva grada na usuprotnoj obali proizvodeći pravilan eho zanimljiv s motrišta povijesne geografije. Upravo ta se refleksija naočigled javlja i na pravcu Jeruzalem – Sion. Njegovu ukupnu dužinu od 34,4 cm pravokutna os dijeli na dva jednaka dijela u točki „J“ koja se ubicira na području grčkog grada Agnanta. Da se može raditi o simbolici geometrije prostora govori ime koje dolazi iz grčkog agnantia što znači „preko“ (agnantevo, gledati preko, sat/gledati izdaleka). Međutim, značajno je reći kako geografska širina točke „J“ najpreciznije moguće odgovara širini sjevernih strana dvaju za plovidbu iznimnih kanala ili tjesnaca: Korintskog zaljeva na istoku i Messinskog tjesnaca na zapadu. Ali također, vrlo je znakovito, i najjužnijoj točki Odisejevog otoka Itake, što je zapravo južni ulaz u kanal Kefalenije, dužine 8,5 km, najvećeg otoka iz Jonskog arhipelaga. Istodobno, geografska dužina ove pozicije uvjetovana je mjestom na poluotoku Cirenaika gdje obalnu crtu sječe dijagonala pravokutnika od Es Mercadala do točke u libijskoj visoravni koju uvjetuje meridijan što prolazi kroz vrata Dardanela i paralela koja prolazi Agadirom.

Grob Helene od Troje

Niti ova geometrijska pravilnost zasigurno nije nastala slučajem budući da kružnicu (markirana žuto), sa središtem na transverzali Beirut – rt Spartel (donesena iz Prijenosa Sv. Kuće), s obje strane omeđuju tangente, odnosno ortogonalni pravci iz Troje i točke „P“, a ona sama opisuje tri ključna rta za plovidbu središnjim sredozemnim bazenom: sicilijanski Correnti te libijske Misurata i Amir. Geografska dužina središta kružnice odgovara dužini Dubrovnika (18º6’E).

Završavajući na libijskoj istaci južnije od rta Misurata, jeruzalemska ortogonala time uvjetuje dvije stranice trokuta od po 20,5 cm: od Jeruzalema do libijske obale, te od nje do švicarskog Siona. Na trasi, prva vodi južnim rubom Benghazija te vrhom najistočnijeg libijskog rta Al Mith, dok druga prolazi strogim središtem grada Misrataha, na rtu Misurata, zatim najsjevernijom točkom Korzike, rtom Corsa, te najsjevernijom točkom Genoveškog zaljeva, 17 km udaljenom zapadno od središta Genove. Pozicija je to najbliža mjestu Voltri (44º26’N i 8º45’E), glavne naseobine predrimskog ligurskog plemena Veituri, po kojemu grad nosi aktualno ime. Potom pravac završava u Sionu. Upravo na njemu događa se geografski upečatljiva situacija pa se opravdano sumnja na sustavnost tehnologije izvedbe. Naime, nekoliko pravaca: netom spomenuti, zatim ortogonalni pravac iz točke „P“ i kontradijagonala od Troje do točke T’, te, konačno, transverzala od Beiruta do rta Spartel, tvore iznimno pravilno multisjecište što je centar kružnice promjera dviju najbližih kopnenih točaka Sicilije i Libije, pa zamalo i Tunisa. To je, dakle, središnja točka bazena između najbližih teritorija triju različitih država. No, projekciju drži činjenica da pravac povučen iz točke pretpostavljenog naziva Gaphara Portus, a prolazi kroz rečeno središte kružnice, pada ponovo u hrvatsku točku „T“ (vidi kartu K02e).

No valja se zadržati još ponešto na ortogonalnom pravcu koji iz točke „J“ vodi prema libijskoj obali. Predmnijevamo da svi definirani pravci imaju i svoj nastavak izvan utvrđene geometrijske forme koja bi se, u pravilu, trebala širiti. Stoga golemu pozornost privlači podatak da se u smjeru sjeveroistoka, nakon prolaska kroz ubiciranu točku, na trasi pravca nalaze tri značajna povijesna lokaliteta: impresivna grčka Meteora sa svojih 20 samostana istočnih ortodoksa od kojih 6 na gotovo visećim, stjenovitim pješčenjačkim stupovima (39º43’N i 21º38’E), zatim prva prijestolnica Makedonije, grad Aigai (40º29’N i 22º19’E), gdje je otkrivena grobnica makedonskog kralja Filipa II., oca Aleksandra Velikog, te, konačno, stara prijestolnica Makedonije, grad Pella (40º45’N i 22º31’E). Esencijalno je napomenuti kako geografska dužina pozicije grada Aigai približno odgovara dužini na kojoj se nalaze vrh Olimpa, Mitikas sa visinom 2918 m (22º21’E), te drugi najviši vrh Peloponeza visine 2376 m, Cyllene (22º24’E). Geografskoj dužini grada Pella, pak, odgovara dužina proročišta u Delfima (22º30’E) te, uz neznatno odstupanje, čak i lokalitet Therapne (37º5’N, 22º33’E), kod Sparte (37º5’N, 22º25’E), za kojeg se već klasično drži da je možda grob Helene od Troje. To je pozicija na spartanskom području kojom prolazi pravac (bazna stranica trokuta) Sarimazi – Monfalcone – rt Sao Vicente, s razlikama od 1-2′ geografske dužine, što se vidi iz navedenih koordinata.

Ostatci grada Pella, stare prijestolnice Makedonije

Luka Gytheio u kojoj su Paris i Helena prespavali prvu noć

Spram povijesnih problema njenog određenja, i stoga mogućim grješkama, one doista mogu biti zanemarene ako bi se radilo o sustavnoj uspostavi rane matrice značajnih povijesnih lokaliteta, za što razloga u sumnju i te kako ima. U takvoj geografskoj konstelaciji dva meridijana, što obilježavaju dvije povijesne makedonske prijestolnice, mitsko grčko proročište te grobnicu Helene Trojanske, prave specifično konzistentnu sliku juga Peloponeza, odnosno njegovih triju rtova. Kao najjužnija točka Peloponeza, između dviju osi, kao i između dvaju krajnjih rtova (Akritas i Maleas), rt Tainaron ili Matapas ostao je pravilno uklješten u simetričnom položaju (vidi kartu: K02e). Konačno, ono što najviše izjeda sumnju jest spoznaja da na istočnoj obali rta u Lakonijskom zaljevu, istu geografsku dužinu kao i Therapne (22º33’E), ima i luka Gytheio, stari Gythium ponekad Gytheum, u kojoj su Paris i Helena prespavali prvu noć u bijegu te otplovili prema Troji. Zapravo je to, po legendi, obližnji otočić Cranae, pokatkad zvan i Marathonisi.

Luka Gythio, stari Gythium, u kojoj su Paris i Helena prespavali prvu noć

Neophodno je stoga istaknuti i činjenicu da pravac Jeruzalem – Sion prolazi kroz najjužniju beirutsku transverzalu do rta Spartel točno na mjestu prolaska meridijana El Gize. Na toj se osi sjevernije nalazi i drugo još značajnije multisjecište obilježeno dijagonalom iz Sarimazija, dijagonalom iz ušća Orontesa te trajektorijom iz Prijenosa Svete kuće između Nazareta i Trsata. U istoj geometrijskoj maniri, na pravcu Jeruzalem – Sion, leži i sjecište zapadno od Cipra uvjetovano istom dijagonalom iz Sarimazija i meridijanom, tj. geografskom dužinom Aleksandrije. Ovo je još jedna pravilnost koja zasigurno nije plod nikakve slučajnosti.Možda ne znači mnogo, ali valja reći da i geografska dužina Siona apsolutno korespondira geografskoj dužini kneževine Monaco, odnosno glavnog grada Monte Carla.

I Herodot pripovijeda priču o Heleninom hramu
Za razumijevanje ovoga teksta donosimo i nekoliko neophodnih bilježaka:
James H. Charlesworth je vršio arheološka iskapanja na Sionu gdje je navodno živjela i Isusova obitelj nakon raspeća. Susan Ackerman pak tvrdi da se u Hebrejskoj Bibliji izraz „visoka uzdignuta gora“ odnosi samo na Sionsku goru, na kojoj stoji jeruzalemski hram (Brdo Hrama).
Sidon je grad-luka na libanonskoj obali (33°33’N i 35°24’E), koji je kao naseobina datiran u 4. t. pr. Kr., a kao jedan od najsnažnijih i najznačajnijih feničkih gradova razvija se tijekom čitavog trajanja ove pomorski elitne kulturno-trgovačke zajednice. Prolazeći sve faze povijesnog razdoblja ime grada nekoliko puta je preimenovano pa se u doba Feničana zvao Sydwn. Arapi ga nazivaju Sayda (Saïda), a u talijanskom jezičnom izrazu poznat je i kao Sidun.
Kadjeriječ ogrobuHeleneodTrojetrebaznati: Grobnica je sagrađena nad mikenskim građevinama. Na tom brdu i iza njega bila je palača Sparte, oko 1250. pr. Kr. – prema predaji, možda i Menelajev i Helenin dom. Već grčki lirski pjesnik iz 7. st. pr. Kr. Alcman (Alkman) spominje svetište, često zvano i Menelaion. I Herodot pripovijeda priču o Heleninom hramu u mjestu Therapne.
Luku Gytheio, stari Gythium, drži se da je osnovao Heraklo i Apolon, koji se često pojavljuju na kovanicama ili drugim legendama, te Kastor i Poluks. Izvorna imena mogu ukazivati na utjecaj feničkih trgovaca iz Tira, koji su, znamo, posjetili Lakonijske obale u ranom razdoblju. Drži se da bi Gythium mogao biti centar njihove trgovine ljubičastim bojama jer je Lakonijski zaljev izdašan izvor murexa (hr. volak).

Akademija-Art.hr
24.10.2011.