Veliko Rujno važno središte u pretpovijesnom razdoblju (10)

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

VELIKO RUJNO VAŽNO SREDIŠTE U PRETPOVIJESNOM RAZDOBLJU

Arhitektonsku osobitost područja Velike i Male Paklenice predstavljaju bačvasti krovovi koji se javljaju na mlinovima, kućama i gospodarskim objektima.U Egejskom moru na otoku Thera ima više naselja gdje su sve kuće, pa čak i crkve, imale bačvasti svod– Smatra se da su kuće s There najstariji tip kuća u Grčkoj … Osim u Grčkoj, kuće s bačvastim krovovima nalaze se i na Bliskom istoku, te na afričkoj strani Sredozemlja u Tunisu kod berberskih plemena.

Vođeni geografskom situacijom terena te arheološkim nalazima u neposrednoj blizini pojedinog puta, možemo zaključiti da se sa zapadne strane Paklenice, od Šibuljina spram Vaganca odnosno uz Vaganačku pećinu, protezao važan karavanski put već od vremena neolitika pa sve do željeznog doba, možda više od tisuću godina uporabe

Uvodnih deset nastavaka serijala bavio sam se onim na osnovu čega je dr. sc. Igor Šipić došao na ideju da se pozabavi Ljubačkom kosom u svojoj aksonometrijskoj studiji. Dakle, riječ je o mome četveroknjižju iz serijala «Troja, mitovi, legende i stvarnost», o knjigama Nin u središtu mitskoga carstva (2002.), Caska dio Atlantide (2002), Odisej sa zadarskih otoka (2002.) i Polifem iz Manite peći (2004.). Svi citati izabrani po I. Šipiću trebali su vas uvesti u znanstvenu priču koja aksonometrijskom metodom uspostavlja geometrijske matrice sredozemnog prostora naspram geomorfologije obale i njenih geografskih objekata, iz čega, kao konačni rezultat, proizlazi činjenica kako lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljana (Ljuba) u tzv. «trojanskoj» toponimiji igraju gotovo naslovnu logu, što sam više puta i opetovao u ovim tekstovima. Slijedom takvog koncepta, citati iz knjige Polifem iz Manite peći (Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2004.)posljednji su dio ovog uvoda u Šipićevu raspravu «Povijesni gradovi i njihovi suvremeni eponimi».

Arhitektonsku osobitost Velike i Male Paklenice

Dr. sc. Tomo Vinšćak, Etnološki zavod Filozofskog fakulteta:

1. Najpoznatiji velebitski vrhunac, Sveto brdo, zbog svog izgleda i dominantnog položaja dugo je slovilo kao najviši vrh na Velebitu. Postoje indicije da naziv Sveto brdo nije vezan uz kršćansku tradiciju već da potječe iz vremena dok Hrvati još nisu primili kršćanstvo. U to pogansko doba vjerojatno je pripadao staroslavenskom bogu gromovniku Perunu čije se obitavalište uvijek nalazi na planinskim vrhuncima. (116)

2. Arhitektonsku osobitost područja Velike i Male Paklenice predstavljaju bačvasti krovovi koji se javljaju na mlinovima, kućama i gospodarskim objektima? – Uz tok Velike Paklenice još i danas postoji desetak mlinova koji imaju betonski bačvasti krov ili, kako se ovdje zove, krov na kubu … moj je rad pokušaj davanja odgovora na neka pitanja koja se nameću: tko ih gradi, kako i od kada, kakvo im je podrijetlo i gdje ih još susrećemo u Sredozemlju? (117-118)

3. U Egejskom moru na otoku Thera ima više naselja gdje su, do uvođenja moderne arhitekture, sve kuće, pa čak i crkve, imale bačvasti svod?– Smatra se da su kuće s There najstariji tip kuća u Grčkoj … Osim u Grčkoj, kuće s bačvastim krovovima nalaze se i na Bliskom istoku te na afričkoj strani Sredozemlja u Tunisu kod berberskih plemena … U Portugalu na rijeci Guadiani nalaze se mlinovi također s bačvastim krovom … Slični se oblici mogu naći i na Siciliji i na talijanskoj obali Sredozemlja. Iz toga proizlazi da gradnja bačvastih krovova pripada vrlo staroj tradiciji koja je zajednička širokom prostoru Sredozemlja, a podrijetlo i izvor te tradicije treba tražit u Grčkoj te na grčkim otocima … problem je u tome što je ta pojava na našoj obali ograničena na jedan vrlo mali prostor i što nema potvrda starijih od 100 godina. No, to ne treba djelovati obeshrabrujuće, već baš suprotno, treba dati dodatni poticaj za daljnja interdisciplinarna istraživanja. (119-120)

Glavni plovni pravci Pašmanski i Zadarski kanal

Prof. dr. sc. Smiljan Gluščević, arheolog:

1…. pomorski promet Velebitskim kanalom nije bio intenzivan. Osim toga taj dio liburnske obale nije bio dobro poznat što se vidi po podacima antičkih pisaca … Stvaranje većih naselja onemogućavala je geomorfološka osobina tog područja, što je sve utjecalo na slab pomorski promet. Jedan od razloga je i nepremostiv masiv Velebita koji otežava komunikaciju s unutrašnjošću… Uz to u stoljećima prije i nakon grčke kolonizacije ovdje je bilo učestalo gusarstvo lokalnoga stanovništva … Treba spomenuti i jaku, neugodnu i često puta pogibeljnu buru. Upravo zato je i razumljiv navod Suića kako „nijedan antički pisac sve do rimskog vremena ne spominje niti jedan grad u Velebitskom primorju“. (154)

2. Premda je u unutrašnjost dosta prometa išlo preko Senja, Zadar je bio jedan od najvažnijih plovnih pravaca s jakom trgovačkom aktivnošću između istočne i zapadne obale Jadrana … Zbog toga su glavni plovni pravci išli Pašmanskim i Zadarskim kanalom, izbjegavajući Velebitski kanal … Zato i ne začuđuje nedostatak antičkih podmorskih nalazišta. (155)

3. Velebitski kanal je u vojno-strateškom smislu značajniji od 6. stoljeća? – Mnogi zabilježeni bizantski kastrumi kontrolirali su pomorski promet. Takve kastrume nalazimo nad uvalom Modrič istočno od Starigrada, kod Svete Trojice zapadno od Starigrada i kod Gradine nedaleko Gornje Prizne. Na kopnu takva utvrda je na rtu Ljubljana iznad Ljubačkog zaljeva … (158)

1. Velebit se čini nepremostivom barijerom … – Ova na očigled negostoljubiva planina uvjetovala je etničku granicu stanovništva i prirodnu među političko-upravne podjele vlasti u pojedinim razdobljima od antičkih vremena nadalje … Najraniji arheološki nalazi potvrđuju, međutim, da je već u paleolitiku ovo područje obilježeno prisutnošću čovjeka … dakako za ona vremena u drukčijim geografskim odnosima. Komunikacije u to doba ne možemo ni pratiti niti pretpostavljati, pogotovo s obzirom na promijenjenu obalnu crtu … (167)

2. Pretpostavljate da je Veliko Rujno bilo važno središte zamjene dobara već u prethistoriji? – Vođeni geografskom situacijom terena te arheološkim nalazima u neposrednoj blizini pojedinog puta, možemo zaključiti da se sa zapadne strane Paklenice, od Šibuljina spram Vaganca odnosno uz već spomenutu Vaganačku pećinu, protezao važan karavanski put već od vremena neolitika pa sve do željeznog doba, možda više od tisuću godina uporabe. (169)

Paleografska karta jadranske platforme prije 142 m. g.

Brončanodobna arhitektura u zaseoku Dokoza

3. Jedan od važnih prahistorijskih putova s liburnske na japodsku stranu vodi preko Stražbenice prema Medaku? – Ovaj je pretpostavljeni prapovijesni put održao pravac još do rimskoga doba, kako zaključujemo temeljem nalaza, doduše anepiografskog, ali po svim obilježjima antičkog miljokaza podno sjevernih padina Zira. (171)

4. Još bismo jedan, pretpostavljamo također antički miljokaz, spomenuli na vrhu Buljme odnosno na desetak metara niže ležećem Dočiću pod Buljmom? – Ovom smo lokalitetu posvetili nešto više pozornosti jer spomenuti kameni stup, možda rimskimiljokaz, postaje kod slavenskoga stanovništva značajno mjesto gdje se od davnine ostavljao zavjet, a obilježeni toponimi Perina greda (Perunova greda) i Vidov konak (Vitasov konak) upućuju možda i na sakralni karakter ovog nalazišta. U svakom je slučaju Dolčić pod Buljmom zanimljiv oslonac za praćenje pravca jednog vrlo starog puta preko Velebita.

5. Na tom istom pravcu svega dvadesetak metara više na samom prijevoju Buljme nalazi se kamena gomila promjera oko deset metara. – Uz sjeverozapadni rub te gomile leži urušen veliki poluobli kamen s uklesanim sljedećim brojevima 1777 (ili LLLI DC), XCVII te 1857. Ova potonja brojka svakako nije visinska kota, jer najviši vaganački vrh iznosi 1757 metara. (Jesu li rimski brojevi djelo antičkih mjernika ili mjernika naših vremena, prepuštam sud geodetskim stručnjacima). Svakako nam ovaj kamen obilježava geografsku među na jednom od važnih putova. Usput spominjem da je uz netom opisanu kamenu gomilu pronađeno ulomaka keramike koje bi prema fakturi mogla pripadati u brončano doba. (172)

6. Rečeni putovi ukrštaju se na Rujnu?! Znači li to da je ovo prapovijesno mjesto? – Područja Velikog Rujna ukrštavaju dva važna puta … Sjecište tih pravaca je u samom središtu Velikog Rujna koje je od davnine mjesto hodočašća stanovnicima južnog Velebita i njegova priobalja. Ovo je mjesto, prema našim istraživanjima, bilo nastanjeno već u prapovijesno doba, ne samo stočarima nego i zemljoradnicima … (173)

7. Što je s istraživanjem prapovijesnih nalaza u zaseoku Dokoza? – Mnogo je kvalitetnija vjerojatno, također, brončanodobna arhitektura otkrivena u zaseoku Dokoza, u stražnjem zidu jedne ruševne staje … Zid od blokova s pažljivo obrađenim bridovima s karakterističnim utorom na koljeno od preko dva metra po bloku odaje karakterističnu arhitekturu megalitske gradnjekakvu pratimo i u drugim mediteranskim zemljama u objektima toga doba. (173)

Hrvatska obala Jadrana s Velebitom u pozadini Ravnih kotara

Akademija-Art.hr
07.09.2011.