Iz Argiruntuma sačuvano je 145 staklenih posuda
PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju
JAKE ZAJEDNICE NA VELEBITU U BRONČANO DOBA
TROJA, MIT I ZBILJA 9
S ovog područja ljudi su išli prema jugu preko mora i preko Panonije i Dunava. Od tih „naroda s mora“, kako su ih zvali, kasnije je nastao cijeli niz naroda. To su vjerojatno bili Sardi, stanovnici Sardinije, oni su se kasnije raspršili diljem Mediterana.
U željezno doba promet duž Velebitskog kanala bio je vrlo jak, najvećim se dijelom putovalo morem (Starigrad, Argyruntum)… Senj je već u željeznom dobu postojao kao naselje, u rimsko vrijeme on postaje jedna od važnih luka upravo zbog toga što je Vratnik moguća prirodna komunikacija… ako je Senj bio velika luka komunikacija velebitskim kanalom bila je velika.
Nastavljam s izabranim citatima iz moje knjige Polifem iz Manite peći ( Udruga 3000 godina Za dar / Matica hrvatska, Ogranak Nin, Zadar/Nin, 2004.). Riječ je o četvrtom i posljednjem svesku serijala «Troja, mitovi, legende i stvarnost». Citate, kao i u svim ranijim slučajevima, izabrao je dr. sc. Igor Šipić kao vod u svoju aksonometrijsku studiju. Na osnovu toga dr. sc. Igor Šipić je došao do zaključka «kako je lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljana, koja ih povijesno štiti, središnjica Sredozemnog mora koja u tzv. «trojanskoj» toponimiji igra gotovo naslovnu ulogu». Sada ćemo vidjeti što je arheolog dr. Zdenko Brusić između ostalog kazao u Polifemu iz Manite peći.
Prof. dr. sc. Zdenko Brusić, arheolog
Gradine na velebitskim padinama
Prof. dr. sc. Zdenko Brusić, arheolog:
1. Tko je obavio istraživanja u Vaganačkoj pećini? – Stašo Forebacher i Pavao Vranjican obavili su spomenuta istraživanja, pronašli su u sondi nedaleko ulaza kulturni sloj debljine 4 metra sa slijedom kultura od mezolitika do željeznog doba. Razdoblje mezolitika, vrijeme prije deset milenija … (80)
2. Komunikacije koje se posebno intenziviraju tijekom ranog brončanog doba usko su vezane uz transport soli prema unutrašnjosti … Držite, dakle, da je već u to davno doba sol putovala preko Velebita? – Položaj Vaganačke pećine na staroj komunikaciji koja vodi preko prijelaza Buljme na Velebitu, značajan je punkt za kontrolu ove važne transvelebitske komunikacije. (81)
3. … spominjete i gradinska naselja na Velebitu? – Tijekom brončanog i željeznog doba treba osim pećinskih naselja računati i na naseljavanje gradina, a posebno na velebitskim padinama. U rano razdoblje trećeg milenija prije Krista razvijaju se najranija stočarska staništa i stare komunikacije između mora i unutrašnjosti kao najraniji prometni pravci kada su i prapovijesni stočari obavljali prve trgovačke transakcije. (81-82)
4. Što nam je činiti ubuduće kako bi ne samo utvrdili neprekinuti kontinuitet života na Velebitu, već i njegov kulturni značaj za prapovijesni period u cjelini? – Istraživanja pećinskih prostora pogodnih za život, gradinskih naselja te nalazišta na ravnom uz prirodne tokove i izvore, jedini su način da se na pojedinim prostorima utvrdi slijed života u prošlosti, analiziraju utjecaji te otkriju veze i komunikacije s drugim regijama. (82)
5. Nastanak tih velikih naselja, posebno Nina, Ljubča koji još uvijek nije istražen, te pojedinih mjesta na otoku Pagu, vezan je uz ekonomiju eksploatacije soli koja se transportirala duž Zrmanje prema unutrašnjosti jer je stoka naravno morala imati svaki dan određen omjer soli u svojoj prehrani. (84)
Pisani kamen iz antičkog doba – granica Ortoplina i Parentina
Trojanski rat je završetak Troje
6. Je li podvelebitski kanal dio rijeke Zrmanje? – Vjerojatno je Zrmanja imala više pravaca, prolaz između Paga i kopna svakako je ona iskopala… Znamo da se kanjon rijeke Krke izvan Žirja može utvrditi sve do današnjega ulaza u more… Vrijeme zadnjeg srednjega doba paleolitika ili musterien, vrijeme je u kojem je ovo područje bilo jako naseljeno, posebno prostor Ravnih kotara. Iz tog je vremena i prvi neandartalac koji se utvrdio u Krapini. (85)
7. U željezno doba promet duž Velebitskog kanala bio je vrlo jak, najvećim se dijelom putovalo morem (Starigrad, Argyruntum)… Senj je već u željeznom dobu postojao kao naselje, u rimsko vrijeme on postaje jedna od važnih luka upravo zbog toga što je Vratnik moguća prirodna komunikacija… ako je Senj bio velika luka komunikacija velebitskim kanalom bila je velika. (85-86)
8. Ako uzmemo doba prije 10 tisuća godina prije Krista konfiguracija terena i klimatski uvjeti odgovaraju današnjem stanju. Prije toga je doba u kojem su trajala i nestajala razdoblja glacijacije … Ni na području Nila prije deset tisuća godina prije Krista nemamo nikakvih gradova, ni na području Mezopotamije, ni na području Asteka … Postoje neka sela gradskog tipa 10 tisuća godina prije Krista, mogli bi reći da je to Jerihon, najstarije naselje na svijetu, negdje na području Bliskoga istoka … U Europi prva naselja nastaju tek negdje u željeznome dobu. (90)
9. Dakle, prije doba Trojanskih ratova, kakvo je onda stanje na području Velebita? – Jedan od slojeva u Vaganačkoj pećini na Velebitu je iz vremena brončanoga doba, i on se može samo vremenski povezati s Trojanskim ratom. U vrijeme 1192. godine prije Krista, kada se zapravo povijesno smatra da se zbio Trojanski rat, i da od tada počinje priča o Troji, na Velebitu, što do sada znamo, su se počela formirati neka plemena, odnosno jaka zajednica u brončanome dobu. Posebice je to poznato na području oko rijeke Cetine, gdje su se začele prve fizionomije nekih plemena, koja ćemo 200 do 300 godina kasnije moći definirati kao Liburne, kao Delmate, sjeverno kao Histre. Plemena praktički još ne postoje, ali postoje ljudi koji su tu trgovali i prije Trojanskog rata, jer Trojanski rat je zapravo završetak Troje. Kad o Trojanskom ratu govorimo kao o razdoblju života Troje, jer ona postoji od 2500. godine prije Krista onda u vrijeme tih početaka možemo reći da imamo veze s Trojom s područja Privlake, gdje se zlatni nalazi koji su tamo nađeni vjerojatno u grobu, mogu vezati za nalaze iz Troje. (90-91)
Karta željezodobnih nalazišta
Troja prva na udaru
11. Postoje tvrdnje da je baš u vrijeme Trojanskog rata došlo do selidbe predilirskih plemena prema Peloponezu, prema današnjoj Grčkoj? – Imamo za to samo jedan podatak, što znamo da je u to vrijeme kada je, zapravo, pala Troja u cijeloj Europi došlo do velikih promjena, velikih seoba naroda, posebice na našem području i području Panonije. Riječ je o kulturi koja pepeo mrtvaca stavlja u urnu, a prodor te kulture imamo u to vrijeme dokumentiran još samo kod Egipćana koji na svojim reljefima prikazuju događaj dolaska „naroda s mora“. Velika je masa ljudi s ovog područja došla u Egipat. Egipćani govore kako to nisu bili samo ratnici, nego i žene i djeca. (91)
12. Ljudi s ovog područja? – Da, s ovog područja ljudi su išli prema jugu preko mora i preko Panonije i Dunava. Od tih „naroda s mora“, kako su ih zvali, kasnije je nastao cijeli niz naroda. To su vjerojatno bili Sardi, stanovnici Sardinije, oni su se kasnije raspršili diljem Mediterana. U tom ratu Troja je bila prva na udaru, i ona je pala pod teretom tih velikih naroda. Ali naravno sve je kasnije prešlo u mit, a kako je u to doba na Peloponezu bila razvijena jaka kultura to se brzo povezalo … (91)
13. Troja je bila centar trgovačkih putova, prekretnica i nastanak Grčke je vezan uz Troju. Dorani, Jonjani i sva druga plemena upravo se tada formiraju. Dakle, možemo govoriti kada se Dorani i Jonjani sele na jug, formiraju se i Liburni na ovom prostoru, koji će početkom 1000. godine prije Krista kao izrazito pomorski narod kolonizirati cijelu obalu na Jadranu. (91)
14…. mislim da će nova znanost, a riječ je o genetici, otkriti puno više, jer će istraživanja u tom pravcu pokazati koliko smo mi ovdje, računajući na priobalje, i dijelom na Liku, Iliri, Delmati, Japodi i Histri, a koliko smo došljaci, odnosno Slaveni. (92)
15. Američki stručnjaci ispitujući DNK na ovom području, došli su do podataka o 52%, a znanstvenici iz „Ruđera Boškovića“ čak o 56% naše pripadnosti predilirskim plemenima. Dakle, potpuno jedna druga slika i druga situacija? – Mislim da je previše rano uopće o tome govoriti, zapravo bi trebalo imati više podataka o grobovima … Upravo na području Ravnih kotara i na području južne Italije, znači u prostoru Marce, južno od Gargana, oko 8 tisuća godina prije Krista, (dakle u vrijeme kad Indoeuropljani još ne postoje), ovdje je bila jaka civilizacija. Teško bi bilo isključiti tu civilizaciju. Kada su došli Indoeuropljani oni su sve to prekrili … (92-93)
16 … ne možemo isključiti ogroman broj ljudi koji su živjeli duž Mediterana, u Palestini i duž afričkih obala. Oni nisu nestali u vrijeme tih dolazaka nego su se pretopili, pa upravo zato genetika može pokazati da je Mediteran kao jedno ishodište civilizacije započelo prije 10 tisuća godina prije Krista … Sve što je nastalo poslije toga, dolazak Indoeuropljana, Grka, civilizacija Mikene, sve je to dolazilo i utapalo se u Mediteran. On stalno drži civilizaciju, do Kolumba širi se mediteranska kultura, zapravo, sve dok Englezi ne započinju vrtiti svoje prve industrije. (93)
Manita peć s prekrasnim podzemnim sadržajima
OKVIR: PITANJE FENIČKE I PUNSKE KULTURNE FAZE
Kad dr. Zdenko Brusić kaže da su «s ovog područja ljudi su išli prema jugu preko mora i preko Panonije i Dunava”, te da je «od tih „naroda s mora“, kako su ih zvali, kasnije nastao cijeli niz naroda”, a među njima vjerojatno i Sardi, stanovnici Sardinije”, koji su se kasnije «raspršili diljem Mediterana”, dr Šipić nastavlja: Feničani su na Sardiniji zatekli nositelje kasnobrončanodobne kulture nuragha (1800. pr. Kr. – 2. st.) iskoristivši njihova zdanja kao svetišta i fortifikacijske zidine. Od 6. st. pr. Kr. područje južne Sardinije zauzima Kartaga kako bi bolje kontrolirala rute prema Iberiji i Tiru. Izgleda zasad je riječ o istom narodu kojeg moderni historiografi pod terminom „narodi s mora“ nazivaju Šardani, a domovina im je taj strateški otok središnjeg Mediterana. Naziv „narodi s mora“ pripada svim onim barbarskim narodima koji su ili kao vojnici ili kao pljačkaši i osvajači prodrli na Levant i u Egipat tijekom trajanja 18. i 19. dinastije. Šardani se na pločicama iz Amarne pojavljuju već pod Amenofisom III. i IV. (oko 1413. – 1358. pr. Kr.) kao vazali i vojnici koji služe faraonu. Osobito ih je u velikom broju u doba Ramzesa II. (1301. – 1234. pr. Kr.), kada kao elitna skupina za borbu izbliza sudjeluju u ratu protiv Hetita u bitci za Kadeš. Pitanje je, prvo, ako se radi o istom narodu sardinijskog podrijetla, ratobornom i osvajačkom, zašto i kako mirnodopski raspoloženi Feničani uspijevaju posvojiti golema područja Sardinije prije vojno aktivne punske Kartage (Mago šalje ponovnu ekspediciju na otok 509. pr. Kr. nakon što su Sardenjani napali feničke obalne gradove držeći ih neprijateljskim. Nakon mnogih vojnih kampanja i njegove smrti, i brat mu Hamilcar nastavlja s osvajanjima obala Sardinije)? Drugo, zbog čega tada Feničani ne bi na isti način pristupili i liburnskoj zajednici, koja se istodobno rađa na Jadranu? Čini se doista ključnim i najkompleksnijim problem disjunkcije čisto feničke i punske kulturne faze naseobina diljem Mediterana, s obzirom da pojam „punski“ uključuje i mješavinu berberskog te posjedničku aristokraciju koja je uspostavila ulogu zaleđa u sjevernoj Africi i prekosaharskih trgovačkih putova (Kartaga).
Akademija-Art.hr
07.09.2011.
){kind=link}