Skip to content

Zlatni nakit iz Privlake ima najbliže analogije u Egeji (4)


Zlatni nakit iz Privlake

PUTOPIS: KROZ RAVNE KOTARE I BUKOVICU

Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, reporter Zadarskog lista, u suradnji s dr. Igorom Šipićem, u ovome serijalu objavljuje znanstvenu raspravu o Troji u zadarskom kraju

ZLATNI NAKIT IZ PRIVLAKE IMA NAJBLIŽE ANALOGIJE U EGEJI 
TROJA, MIT I ZBILJA 4

A najveći tumuli se i nalaze na zadarskom području, ravnokotarskom prostoru … Sve su to kneževski grobovi, grobovi odličnika, u kojima se svi nalazi vezuju za Grčku, Malu Aziju i Troju koju uzimamo kao prostor trgovačkog centra, spoj Europe i Azije, raskrižje kopnene i morske civilizacije.


Zlatni nakit iz Privlake ima najbliže analogije u Egeji i dalje na istoku, a možemo ga povezati sa sličnim zlatnim nalazom iz Troje u Maloj Aziji …
 

Evo i nastavka kratkih citata onoga što je rečeno u mojoj knjizi Nin u središtu mitskoga carstva (Matica Hrvatska, Nin, 2002.). Citati su posloženi onako kako ih je izabrao dr. sc. Igor Šipić pišući o mome četveroknjižju «Troja mitovi, legende i stvarnost», dokazujući aksonometrijskom studijom (o čemu će biti govora u nastavku serijala) značaj Ljubačkih vrata i Ljubljane na Ljubačkoj kosi, kao i postojanje grada na ovoj poziciji prije Homerove Troje:
 
„Ljudi s mora“
 
Prof.dr.sc. Zdenko Brusić, arheolog:

1. Možemo li to ovako kazati: utjecaj Troje, bez obzira gdje se ona nalazila, osjetio se i na Ljubačkom području, gdje je neki smještaju?– Zapravo je to utjecaj mnogih okolnosti koje su rezultirale Trojom, koja je samo jedna točka. Po istraživanju Troje to se dogodilo 1192. godine prije Krista. To je i vrijeme kada se Ramzes III. tuče s nekim „narodima s mora“, kako ih on naziva. Egipatski zapisi govore o tim vremenima. Tamo se kaže da su to narodi koji nezaustavljivo prodiru, da to nisu samo ratnici, već da s njima dolaze i žene i djeca. Preko Male Azije sručuju se ogromne migracije u Egipat. „Ljudi s mora“ prekrivaju i Grčku, oni uništavaju Troju u 12. stoljeću prije Krista. Tada u Europi dolazi i do promjene u načinu pokapanja pokojnika. To je kultura spaljivanja pokojnika koja je ušla u Grčku, prodrla u Italiju, rasprostrla se Balkanom, ušla je i u Istru, i kod Japoda, ali nije ušla u Liburniju. Znači ovdje se nešto bitno događalo … (99-100)

2. Znači li to da su Troju zapravo srušili stočari? – Ako mislimo na prostor Male Azije ne možemo govoriti o stočarima, poljoprivrednicima, jer tamo u to doba već postoji određena civilizacija. Troja je zapravo most kad počinje metal, prvo bakar, pa zlato, poslije bronca. Za te ljude možemo reći da su trgovci. (101)

Prof. dr. sc. Eduard Peričić:
1. Počeci Nina sežu u 10. stoljeće prije Krista, u mlađi neolitik. Ubrzo Nin postaje najznačajniji centar ilirskog plemena Liburna, a od 1. stoljeća značajniji je rimski vojnički centar … U starokršćansko doba u Ninu je na poseban način razvijeno štovanje Bogorodice, o čemu svjedoči justinijanska trobrodna bazilika … Hrvati dolaze u Nin početkom 7. stoljeća, i tu im je značajniji centar … (105)

Msgr. Ivan Prenđa, zadarski nadbiskup:
1. Nin nas uvijek asocira na kneza Višeslava, na krstionicu iz njegova vremena, nađenu baš u Ninu. (105)

Prof. dr. sc. Zdenko Brusić, arheolog:
1. Zaton je još u antičko doba bio zapravo glavna ninska luka. (106)

Prof. dr. sc. Ivo Fadić, arheolog:
1. od perioda 7. do 9. stoljeća justinijanska bazilika postaje „prva Gospina bazilika na hrvatskom prostoru“. (107)
 
Tumul sv. Nikole nastao u vrijeme Troje
 
Prof. dr. sc. Nikola Jakšić:
1. Kada su se početkom 9. stoljeća novopridošli Hrvati uključili u kršćansku zajednicu, a zatim dobili i svog prvog biskupa, za njegovo su sjedište odredili stari kršćanski župni građevinski kompleks rimske Aenone. Zašto? Zato što je u Ninu oduvijek postojala kršćanska zajednica, a to znači i ustroj kršćanske općine. Ta zajednica nije stradala u vrijeme doseljenja Avara, Slavena i Hrvata, kao što su stradale druge kršćanske zajednice u Dalmaciji, jer je Aenona ležala u laguni okružena močvarom i plićacima što joj je osiguralo da se obrani. (108)

Mladen Pejaković, akademski slikar:
1. Kako u Ninu ništa nije slučajno građeno i rađeno, tako je i s najmanjom katedralom na svijetu, Sv. Križem, koji je bio stolica i sjedište ninskih biskupa, ali i hrvatskih kraljeva … Može se egzaktno pokazati da su nepravilnosti u njenu sastavu posljedak promišljanja, te da nisu učinjeni nehatom, nego željom da se prostorni oblici podrede zakonima koji upravljaju nebeskom mehanikom i strukturom vremena. Dva solsticija i dva ekvinocija s mnogim orijentacijama u kristološkom kalendaru položeni su u orijentaciji tlocrta. Visine i položaj arhitektonskih oblika u vertikalnome smislu također su položeni u zavisnosti s nagibima sunčanih zraka tijekom godine. Otvori u zidu raspoređeni su znalački mudro … S pomoću njih je bilo moguće na značajne dane i određene trenutke privesti sunce u srce oltara ili na neko drugo važno mjesto. Svi oblici crkve Svetoga Križa motivirani su značenjem, dapače predstavljaju same znakove „broja iz svjetlosti“. (108-109)

Prof. dr. sc. Zdenko Brusić, arheolog:
1. Zlatni nakit iz Privlake ima najbliže analogije u Egeji i dalje na istoku, a možemo ga povezati sa sličnim zlatnim nalazom iz Troje u Maloj Aziji … Prema dataciji spomenutog blaga iz Homerove Troje, koje je utvrđeno u sloju Troja II, što se datira oko 2300. godine prije Krista, možemo i naš nalaz iz Privlake datirati u isto vrijeme … možemo pretpostaviti da je na širem prostoru Privlake, Zatona i Nina tijekom trećeg tisućljeća prije Krista već postojala jaka zajednica s određenom društvenom diferencijacijom. (113)

2. Prije tridesetak godina počeli su se pojavljivati ti nalazi koji su imali vezu s brončanim dobom, posebno s Grčkom, Malom Azijom i područjem Troje. Tumul sv. Nikole također je nastao u to vrijeme. (119)

3. U doba Troje? – U rano brončano doba, a ako se govori iz doba Troje, onda je bolje reći iz vremena Trojanskog rata pa i prije, jer je Troja vrijeme zlata, početka zlatnih nalaza, 1800., 2000., čak i 2400. godine prije Krista. Sve je to vrijeme bakrenog doba, Indoeuropljana, miješanja stočarskih plemena, pojave zajednica koje svoje mrtve pokapaju pod tumulima. A najveći tumuli se i nalaze na zadarskom području, ravnokotarskom prostoru … Sve su to kneževski grobovi, grobovi odličnika, u kojima se svi nalazi vezuju za Grčku, Malu Aziju i Troju koju uzimamo kao prostor trgovačkog centra, spoj Europe i Azije, raskrižje kopnene i morske civilizacije. (119-120)
 


Ljubačka kosa i na prvi pogled djeluje nestvarno

Kretanje sunca oko Slavnog mista
 
Šime Gržan, kapetan duge plovidbe:
1. Pa ipak struka priznaje Schliemannov nalaz kao Troju? – On dokaza za Troju nema. Za mene je to po mnogočemu izmišljotina… To je isto kao da ja kažem da imam novčić iz Troje. Imam, ali iz Aleksandrijske Troje, sagrađene dvadesetak kilometara južnije od one koju je iskopao Schliemann. Kao sjećanje na mitsku Troju građene su kasnije i druge, slično onoj koju je gradio Aleksandar Veliki i njegove vojskovođe … Svatko od nas imasvoju Troju, ali mislim da nikom neće poći za rukom i da je nađe. (158)

Darinko Mustač, istraživač amater:

1. Najstariji povijesni nalaz iz Grgurica, glasoviti je chopping tool ili „čoper“, koji se uopće za sada drži najstarijim arheološkim nalazima u svijetu, kao što je onaj nađen u Šandalji nedaleko Pule … (183)

2. Znači li to da na obzornici svoga puta opisanog u 24 glave Zoranić zapravo sugerira 24 gradine na zadarskom području, koje nigdje izrijekom ne spominje? – Radi se o dalekoj starini koju Zoranić kao rodoljub obilazi i sigurno zna o čemu govori. (211)

3 .A gdje je tu Nin? – Na ovoj obzornici Nin bi bio posljednji stupanj, mada Zoranić svoj put kruženja ne dijeli na 360 stupnjeva kao astronomi, već na 24 glave, što bi se moglo poistovjetiti s 24 sata dnevnog kretanja sunca oko Slavnog mista. Zoranić poistovjećuje godišnje i dnevno kretanje, pa bi i po tome točka sjevera bila ponoć, a isto tako i zimski solsticij. Nadalje, latinsko ime Enona, s korijenom u nona, blizak je broju 9 u čijem korijenu nalazimo starca i starost … (212)

Dario Tikulin, istraživač amater:
1. Zoranić, kažeš, Fontanu na Kolovarama naziva Slavnim mistom, a Zadar, grad na Poluotoku naziva Čestitim mistom. Zašto je u ovoj priči bitna Fontana? – Zbog toga kako je građena i zbog mjesta gdje je građena. Ako na Fontani sjedite na sjedalištu ispod ploče i iznad izvora, onda kroz peta, srednja vrata, od devet vratiju, gledate točno u pravcu japrka, tj. jugozapada. Mul ispred Fontane sa svojom kolonom za deset je stupnjeva pomaknut na zapadnu stranu. Upravo taj otklon, kada se kolona na mulu gleda po sredini petih vrata, točno gađa na badnjački, zimski, solsticijski zalazak sunca. U pravcu badnjačkog zalaska sunca nalazi se mjesto Preko, koje je i dobilo ime po prehodu, prelazu i zalazu sunca. (215)

Prof. dr. sc. Ivo Fadić, arheolog:
1. Postoje ozbiljne indicije da ćemo u budućim projektima sustavnije raditi na nekoliko lokaliteta, na nekoliko liburnskih gradova koji vuku svoj život iz prapovijesti preko antike. (233)


Ljubačka kosa, zračni snimak

LJUDI S MORA

Vezano uz pitanje “ljudi s mora”, kad i na našim prostorima dolazi do promjena načina pokapanja pokojnika, što znači da se i ovdje nešto bitno događa, kako veli Brusić, važno je znati slijedeće: Hetitskim trgovačkim putovima jednako su prijetili Asirija i Egipat. Dosadašnje teorije o nestanku četvrtog velikog drevnog carstva, i samih Hetita, izrazitih ratnika, govorile su o dolasku „naroda s mora“ (oko 1200. pr. Kr.) što je označilo i njegov kraj. Međutim, najnovija istraživanja arheologa, odnosno dešifriranje novih kapitalnih nalaza hijeroglifa, potvrđuju propast carstva izazvanu unutrašnjim sukobom princa Hatušila III. i nećaka mu Muršiliša III., vladara Hatuše. Hatušil, naime, nakon rata i primirja s Ramzesom Velikim II. ostaje u Kadešu (rat se vodio 1274. pr. Kr. ne kod Kadeša već za Kadeš, kao stratešku točku na spoju dvaju carstava; stvarnu pobjedu, usprkos primirju, odnio je Hatušil). Povratkom Hatušila u prijestolnicu, zbog straha i pohlepe, on krši sveti zakon bratstva o međusobnoj zaštiti i potpori te ga protjeruje. Bio je to povod izbijanju građanskog rata koji je dugo trajao i završio napuštanjem izgladnjelog i iscrpljenog naroda Hatuše. Prijestolnica je spaljena sa svim njenim arhivima kako ne bi pala u ruke neprijatelja, a kao lokalitet više nikada nije naseljena. Plijeni podatak, međutim, kojeg su otkrili stručnjaci za hetitsko pismo – njihov jezik bio je indoeuropskog korijena, a sami Hetiti došli su iz Europe. Tako je po mnogočemu dovedena u pitanje kod većine znanstvenika uspostavljena teorija o „narodima s mora“ (termin je preširok da bi se pobliže lociralo emigracijsko područje) kao uzročnicima nestanka te velike etničke grupe, u jednom trenutku, prve sile poznatoga svijeta. No ako su sami spalili i napustili Hatušu, ključno je pitanje – kamo su pošli? Možda natrag odakle su i došli? U knjizi „V Hrvateh“ (Zadar, 2007.), Bilosnić u prilog autorima koji ustrajavaju na iranskoj teoriji podrijetla imena „Hrvat“ navodi toponime u Siriji (Horbat), Kurdistanu (Hirvat) i Afganistanu (Horvatya). To, međutim, onda povezuje sa starim Huritima (2500. pr. Kr.) čije se carstvo prostiralo uz rijeku Tigris. Oko 1500.-1300. pr. Kr. nalazi se na vrhuncu moći kada nastaje i kraljevska Mitanija, većinski huritske države s indoarijskom vladajućom elitom (oko 1000. pr. Kr. Huriti su potpuno asimilirani u hetitski korpus). Upravo Mitanija zauzima sjeveroistočni ugao Sredozemnog mora sa središtem u Iskenderunskom zaljevu, otprilike od Ugarita na jugu, do Mersina na sjeveru. Tu se, zaokružujući gorje Taurus i rijeku Ceyhan, rasprostiralo kraljevstvo Kizzuwatna. To valja pamtiti! Huriti su imali značajnu ulogu u povijesti Hetita.

 
 
 
TROJA SE ZVALA WILUSA

Dr. Brusić kaže da je zadarski liburnski prostor vezan za Grčku, Malu Aziju i Troju, na što dr. Šipić primjećuje:Bilosnićevo je stajalište tu jasno: već u svojim ranijim začetcima Liburnija nije tek izolirano područje pod Velebitom, jer njegovo historijsko stanovništvo svojom materijalnom i duhovnom kulturom utječe i na prostor Peloponeza i Apeninskog poluotoka. Pače, Liburni uskoro postaju i nepobitni gospodari na Jadranskom moru.

Na tvrdnju Šime Gržana kako “svatko od nas ima Troju”, ali nikom neće poći za rukom nači je, dr. Šipić pita:A zašto? Zasebno držimo tu tezu otvorenom. U hetitsko doba, prije Trojanskog rata, Troja se zvala Wilusa. Do imenovanja Troje „Trojom“ dolazi kasnije, prema tomu je izvanepska „predratna“ Troja doista mogla biti bilo gdje u geografsko-geometrijskom smislu, što predmnijeva i geometrijski etimologo njezinoga imena. Geometrija prostora je na pojedinim geografskim lokalitetima morala stajati mnogo ranije od antički preuzetih toponima, poglavito za rimskog razdoblja. Drugačije, trgovačke veze ne bi bilo moguće održavati na velikim udaljenostima i, poglavito, u prelascima otvorenog mora. Tada je, naime, u uvjetima nepoznavanja geometrije prostora, uvijek upitan povratak u matično sjedište. Liburnske razmjene, pak, mimo Grčke i juga Italije, sežu sve do sjeverne Afrike.

 
 
 
Akademija-Art.hr
03.08.2011.