NOVI SERIJAL – Troja na zadarskom području, mit i zbilja (1)

GALERIJA FOTOGRAFIJA!

 

Troja, ili ono što predstavlja njezin simbol, nalazi se na Ljubačkoj kosi! U razvijenoj projekciji svoje aksonometrijske studije, dr. sc. Igor Šipić, kao konačni rezultat lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljanu (Ljubu, Liubu, u narodu zvane i Vrtolom), koja ih povijesno štiti, nalazi kao središnjicu Sredozemnog mora koja u tzv. „trojanskoj“ toponimiji igra gotovo naslovnu ulogu. 

Sad je na arheolozima riječ, da se utvrdi prava istina o prapovijesnom groblju dugom četiri kilometra, istina o podzemnom gradu Vencu o kojemu se zapravo još ništa ne zna, pa ni to što mu je stvarna osnova.:

Troja, ili ono što predstavlja njezin simbol, nalazi se na Ljubačkoj kosi! U razvijenoj projekciji svoje aksonometrijske studije, dr. sc. Igor Šipić, kao konačni rezultat lokalitet Ljubačkih vrata i Ljubljanu (Ljubu, Liubu, u narodu zvane i VrTolom), koja ih povijesno štiti, nalazi kao središnjicu Sredozemnog mora koja u tzv. „trojanskoj“ toponimiji igra gotovo naslovnu ulogu. «To ne može biti bez posljedica po ovu destinaciju. Na toj poziciji je i prije Homerove Troje morao postojati iznimno značajan grad, možda čak i značajniji od maloazijske Troje.» – kaže Šipić.

Tražiti na Vencu

Eto, već u prvoj rečenici sklon sam uskliknuti Eureka!, kazati kako smo na pragu rješenja misterija Ljubačke kose. Na osnovu moga četveroknjižja (Nin u središtu mitskoga carstva, Caska dio Atlantide, Odisej sa zadarskih otoka i Polifem iz Manite peći) objelodanjenog pod zajedničkim podnaslovom «Troja, mitovi, legende i stvarnost», dr.sc. Igor Šipić prateći trag geometrijske matrice simbola i njihovih povijesnih eponima na projekciji zemljopisne karte Mediterana, definitivno je potvrdio ljubačku Ljubljanu (Ljubu) kao geometrijsko središte Sredozemlja, pa stoga, valjda i njegove civilizacije, a sve to u kontekstu eponimije povijesnih gradova i Troje.

Kako samoga grada Troje moguće više i nema jer je pod Vrtolomom (što se vidi i po samoj konfiguraciji odlomljenog, odronjenog terena), dobrim dijelom zbrisana sa zemlje, potopljena pod vodom puštenom s prostora današnjeg Karinskog i Novigradskog mora, ono što će Troju potvrditi treba tražiti na Ljubačkoj kosi, prije svega na Vencu. Perfekcija i ljepota geometrijskog, gotovo do poezije razvijenog misterioznog Venca, krije veliku tajnu glede civilizacije našeg lokalnog i nacionalnog prostora, kao i prostora unutar granica Sredozemlja.   

Sad je na arheolozima riječ, da se utvrdi prava istina o prapovijesnom groblju dugom četiri kilometra, istina o podzemnom gradu Vencu o kojemu se zapravo još ništa ne zna, pa ni to što mu je stvarna osnova. Uostalom, u mojoj knjizi Nin u središtu mitskoga carstva (Matica hrvatska Nin, Nin, 2002.) o svemu tome, s više različitih polazišta i kroz razgovor više autora, pisano je do u detalje.

Iz serijala koji slijedi zorno će se vidjeti koliko sam bio u pravu kada sam u prosincu 2000. godine otvorio raspravu na tu temu, koja će javno, što u Zadarskom listu što u Zadarskom regionalu, trajati do siječnja 3003. godine. U razgovorima s brojnim znanstvenicima, intelektualcima i alternativcima, pa i običnim ljudima koji pamte mitološke priče, promicao sam tezu o Troji na zadarskom prostoru, opozoravajući pritom kako Mikena ne izgleda ljepše od Ljubča, dok je Asserija monumentalnija od Troje.

Serijal koji slijedi ima namjeru široj javnosti razotkriti činjenicu koliko je u pravu znanstvena recepcija ovog pitanja, u koju se sad uključio i dr. sc. Igor Šipić, znanstvenik i književnik, koji je magistrirao na temu Mediteran – suvremeni izraz europske povijesti, dok je doktorsku disertaciju Srednjovjekovni mediteransko-jadranski plovidbeni putovi i topografija jadranskih svetišta, obranio na Sveučilištu u Zadru. Naime, Šipićeve karte s kardinalnim točkama Sredozemlja, topografskim bitnim točkama i planinskim vrhovima, pokazuju da je pogođeno moje smještanje Troje na Ljubljanu, odnosno smještanje Ilija na Venac. Tako se točka «T» definitivno našla u Ljubljani, odnosno, još preciznije na Ljubačkim vratima. Sve što se tiče geografske širine i dužine Ljube, odnosno Ljubljane (a time i Venca) poklapa se doslovno u minutu, posebice kada se takva projekcija zbog izrazite preciznosti radi na velikim kartama.

Ostatci Ljubljane, castruma Liube, utvrde iznad Vratoloma

Feničani na liburnskom prostoru

Nadalje, Šipić priču povezuje i s nazočnošću Feničana na liburnskom prostoru, ilustrirajući to i genetskim profilom od 8 posto kod Hrvata, što dodatno dovodi u pitanje i službeno prihvaćenu tezu o dolasku Hrvata na ovaj prostor. Postavlja se i ovo pitanje: «Je li putovanje Argonauta stvarni događaj ili nešto što tek treba otkriti; Je li moguće da se točke, mjesta na Zemlji koje su zbog nečega bile važne u prošlosti, poput moreuza, vrhova i rtova, preslikavaju na nebeskom svodu u obliku konstelacije? Ili obrnuto?». O presliku s nebeskoga svoda već sam pisao u slučaju Paškoga trokuta. Nadalje, ako su argonauti oni koji traže srebro, onda ga je u to doba u Liburniji bilo i previše.

Dr. sc. Igor Šipić na osnovu svega onoga što sam napisao na više od tisuću i stotinu (1100) knjižnih stranica u svome črtveroknjižju Troja, mitovi, legende i stvarnost, kao i na osnovu istraživanja triju parova povijesnih gradova (Troja – Troyes, Aleksandrija – Alessandria, Sion (Jeruzalem) – Sion) i njihovih suvremenih eponima u Francuskoj, Italiji i Švicarskoj, a čije je polazište longitudinalna osovina Troja – Ljubljana na Ljubču – Troyes, pita se da li su imena Troyesa, Alessandrie i Siona «proizvod pukog odabira ili su uvjetovani geometrijskom matricom simbola njihovih povijesnih eponima». U tome slučaju, može li se tragom takve matrice «pronaći dovoljno hrabrosti kako bi se rasvijetlila uloga potencijalnog ljubačkog uspavanog dva – grada koji, vrlo je izgledno, netaknut leži pod debelim naslagama prošlosti?»

Na ovo pitanje ovaj će serijal, vjerujem, dati potvrdan odgovor!

Kad je u pitanju geografičnost i mitologičnost grada naziva Troja, mnogo je detalja koje još treba raščistiti, tim više što se u doba Trojanskih ratova, odnosno prije Homera, Troja nije zvala tim imenom, već Wilusa. Voditi je računa i o činjenica kada se govori o sedam Troja, bilo da je riječ o sedam njezinih razina, bilo o sedam njezinih eponima.

Nije li Troja zapravo svojevrsni trigram koji sadrži sve mogućnosti trojnih, dakle savršenih kombinacija, gdje sve točke odgovaraju položaju neba, čovjeka i zemlje, a što se isto tako može dovesti u korespodenciju s mnogim drugim elementima i situacijama. U mnogim slučajevima kroz dugu ljudsku povijest trijade su također brojne, pa su se u mnogim religijama zadržale do današnjih dana. Ovdje je važno znati i to da one uvijek moraju tumačiti jedinstvo, odnosno jedinstveno, tj. različita stanja istog bića – nebo, zemlju i zrak. Trojstvo je poznato kao kršćanski simbol, gdje je jedan Bog u tri Osobe, gdje nema različitosti u egzistenciji i esenciji, već se ono očituje tek po oprečnim odnosima. Trokut je svakako vrlo bitan simbol ovoga svijeta i čovjeka u svim civilizacijama, kroz sve periode i na svim točkama Zemlje.

Agammemnon, mikenski kralj i vrhovni zapovijednik ahejskih snaga pred Trojom

Hektorov dvor

Po platoničkoj geometrijskoj koncepciji prva je površina trokut, a druga četverokut. Ako krenemo od središta bilo kojeg lika i povučemo odatle crte u njegove kutove, moći ćemo ga podijeliti u nekoliko trokuta. Uz božansko, istostranični trokuti simboliziraju i sklad i razmjer. Tako po Platonovom mišljenju istostranični trokut podijeljen u dva dijela predstavlja i zemlju. Trokuti i četverokuti, znamo i iz života, igraju značajnu ulogu u mnogim elementima naše zbilje, pa konačno i u građevinarstvu, što ovdje nije bez značaja. U svemu je, dakle, važno naći polazišnu točku, odnosno središte. O svemu ovome Šipić je itekako vodio računa kada je matrice postojećih simbola i njihove poznate povijesne eponime povezivao na karti Sredozemlja.

A kako je trokut u osnovi oblikovanja piramide, nama se ovdje sjetiti stepenasto piramidalnog oblika Venca, zadržanog tisuće godina, što je i danas vidljivo prostom oku. Je li, dalje, moguće da je Gradinski Venac na Ljubačkoj kosi Hektorov dvor kako sam već pisao!?      Otvara se i već ranije postavljeno pitanje Homera, o kojemu nema ni jednog pouzdanog biografskog podatka. Znamo samo da je riječ o čovjeku čije ime na grčkom znači «onaj koji ne vidi». A ako je živio, živio je u 10. st. pr. Krista kada Grci još i nisu poznavali pismo. Nadalje, što znači, odlazak Homerova junaka na Zapad? Nismo li tu na tragu one priče o Odisejevom lutanju na koje je krenuo s paškog, odnosno ljubačkog prostora.

«Što je i gdje to onda Troja? – Šipić ponavlja moje pitanje i odgovara – Kao prvo, ne može ju se gledati u lokalnom nego u mediteranskom kontekstu. Troja je zapravo geografska sudbina plovnog Mediterana, ona se morala dogoditi. Trojanski rat je stoga rat za geografsku dužinu, ona je povijest i sumar svih ratova…» A nešto dalje: «Prema tomu se na ljubljanskoj poziciji mora nalaziti posebno vrijedna gradnja, vjerojatno povezana, kako to naslućuje i ustrajno upozorava hrvatsku arheologiju T. M. Bilosnić, s konfigurativnim linijama grada na poziciji Venca i Ljubačke kose u cjelini».

 

Tomislav Marijan Bilosnić

Akademija-Art.hr
03.08.2011.