Brckovljani – Likovna kolonija

Pogledajte galeriju fotografija Akademija-Art!

Dnevnik trodnevne kolonije

Oduvijek sam željela na jednom mjestu okupiti svoje drage ljude. Umjetnike.  A što je umjetnost? Danas shvaćam da je umjetnost zapravo sve ono kako vidimo  ljude, jer oni su bogatstvo u svakom smislu. Bili pisci, slikari, kipari, glazbenici… ma što. Važno je da se osjetimo i prepoznamo. Okupimo i družimo.

Brkić

Davno sam to planirala napraviti s pjesnicima, no u vrijeme kada se susret trebao dogoditi, umrla su jedan za drugim, moja dva draga prijatelja, književnika, Zlatko Tomičić i Ivan Pandžić, koji su trebali biti moji gosti. Tako više književno veče u vikendici nisam niti planirala. S nekim ljudima ode i želja da nešto takvo i organizirate.  Zlatko je ostavio prazninu u mojem srcu i bez njega, to nebi nikada bilo ono što sam zamislila.

Galić

Ovoga puta, odlučila sam napraviti jedno lijepo prijateljsko druženje s likovnim umjetnicima. Pa i malo šire. Pod motom „Malo, ali dobro“, pozvala sam drage prijatelje, umjetnike na druženje. Neki su u „hodu“ odustali zbog obveza, dogovorenih kolonija ili drugog razloga. Tako to biva… No, pravi i vjerni su došli … i učinili ove dane posebnima.  Umjetnici koje sam zvala, prvenstveno smatram svojim prijateljima, tako je i ovo druženje za mene susret prijatelja, razmjena mišljenja i opuštajući vikend …

Babić

Moji gosti bili su:

Goran Milinković (slikar iz Mostara) i Ante Brkić (slikar i kipar iz Čapljine)

Darko Galić (slikar iz Rijeke)

Snježana Babić (slikarica i keramičarka iz Zagreba) i Stjepan Katić (slikar iz Zaprešića)

Katja Markotić (glazbena umjetnica) i Ljiljana Antolović („žena za sva vremena“)

Milinković

Petak, 06.05.2011.

Dočekujem goste – umjetnike koji putuju… iz Hercegovine i Rijeke. Danas sam prvenstveno domaćica i to ona, koja s radošću čeka svoje goste. Stižu Goran, Ante i Darko. Sve je spremno, od sobica uređenih za njihovo noćenje, do stola punog delicija… sira, maslina, narezaka, domaćih zagorskih štukli, dobroga vina…

Dugo su putovali… a dan je lijep…

Ovo je priča o koloniji kako je ja vidim,  kako sam je osmislila, da ljudi jednostavno uživaju družeći se, da im ponudim nešto više od platna, boje i stalaka, noćenja , jela i pića… da im omogućim prostor, kretanje, ples na travi, što god požele… da puste svoje misli, a napuste svakodnevne probleme, da osjete radost trenutka. Jer, tu smo sada… i tko zna kada ćemo ovako opet biti. Nije li ipak, najveća umjetnost … imati prave prijatelje, uspijeti naći  se i doživjeti trenutke koje ćemo pamtiti?

Antolović

Na velikoj terasi  uživamo u divnoj prirodi, glazbi u mirisu Darkovih štapića iz Indije,  cigaretama od cimeta i eukaliptusa, pričamo o životu, svakodnevnim temama, umjetnosti…  Šećemo šumom do ribnjaka, takozvanih „Pačjih otoka“, pijemo kavicu u lijepom ambijentu i uživamo… Navečer uz kamin pričamo, čitamo poeziju, uživamo u „piđama party-u uz najbolju hercegovačku blatinu, livanjski sir, baklave …. Svatko odlazi spavati u svoju malu sobicu . Ja ću pak, uraditi ono što sam cijeli život željela. Spavati u vreći za spavanje i gledati zvijezde… Biti će to za mene divna noć.

Subota, 07.05.2011.

Buđenje i uživanje na terasi uz kavu, rakijicu, jagode. Dan je kao stvoren za slikanje. Momci su organizirani, pustili su neku dobru ambijentalnu glazbu, obukli pregače i zaplesali kistovima po platnima. Slikamo na terasi, Snježana je na balkonu napravila mali atelier i slika pejzaž.

Nakon slikanja imamo zajednički ručak s novim gostima: Katjom, Ljiljanom i Stjepanom. Pomislih dok smo zajedno sjedili: „To su ljudi vrijedni u svakom pogledu, sretna sam što ovakvu ekipu imam na okupu!“ Umjetnost je i biti počašćen njihovim dolaskom i prisustvom.

Markotić

Nakon ručka organizirala sam zajednički izlet na „Pačje otoke“, obilazimo jezera, slikamo se, smijemo, uživamo u najljepšoj prirodi i postajemo dio nje.

Navečer, umorni ali dobro raspoloženi uživamo u baklavama, slatkom vinu i Ljiljaninoj vrhunskoj musaki od tikvica. Dan je bio ispunjen. Svi se osjećamo opušteno i sretno.

Kozlica

Nedjelja, 08.05.2011.

Brckovljani nam i opet daju mir, ptice nas bude, Sunce pozdravlja toplinom.

Gledam ove divne ljude preko šalice kave i tanjurića s jagodama i mislim si:

„Divni su ovako smireni i sretni su … Sretna sam i ja s takvim ljudima …  Ima li išta vrijednijega od ovakvih trenutaka s dobrim prijateljima?“

Odlaze, svatko u svoju zemlju, u svoj grad.

Ostaju neponovljivo lijepi trenuci za pamćenje i buduće susrete… Ova likovna kolonija nije bila samo slikanje. Bila je i lijepo druženje, razmjena iskustava, zbližavanje, dogovori oko novih susreta.

Akademija-Art.hr
08.05.2011.