Velimir Trnski: Iz pariškog ateljea

Velimir Trnski, Atelier Paris, 05. ožujka 2011.

Velimir Trnski
velimir@trnski.com

Iz pariškog ateljea

Pušim lulu uz kavu, a gledaju me četiri narcisa iz mog malog vrta. Digli su glave, jer ih je osvježila kiša prije sat vremena. Slušam radio OTVORENI preko satelita, ali mi ljepše pjevaju francuske ptičice izvana. Počele su još rano jutros oko četiri, kao da znaju da noćas nastupa ljetno vrijeme.

Pitaju me neki, zašto poslije aktova i portraita sad slikam parišku jesen. Uvijek sam govorio da slikam svoj život… hm. Nadam se da još nije počela moja „jesen“ (..ili jest… ali neka).

Kroz moj slikarski život su prošli razni momenti, situacije, ideje, pa profesori: Ivančić, Hegedušić, Schiele i Klimt, onda putovanja, romani, filmovi, uvažene i manje uvažene dame, veselja, tuge, uspjesi i drame.
Sve sam to pretvorio u duševno slikarsku hranu i nastali su ciklusi : BON VOYAGE, HORSES, SHIPS, NUDES, PORTRAITS, MASKS, SAINTS, CLOWNS, FREE MARKET, MUSIC, ART PHARMACEUTICA, IN WATER, DUBROVNIK .
Kako nakon 12-godišnjeg putovanja u školu i na fakultet slikam Bon Voyage, tako nakon 20-godišnjeg življenja u Parizu slikam tu temu.

Moulin Rouge Champ

Vozeći se biciklom zadnjih godina otkrivam neki drugi grad. Pariz mi više nije samo siv i poslije kiše njegov crni asfalt je još crniji, a sivi kamen i fasade su idealna slikarska podloga za crvenožute akcente.

Čistači ulica kao neki sakupljači perja metu, kupe i formiraju hrpice i redove lišća. Stotine metara ravnopoloženog trotoara koji se gubi na horizontu i stotine metara pravilnih redova lišća.
Možete zamisliti kakvo zadovoljstvo tu ima vjetar ako naiđe, a svrati svakih sat, dva.I kako da ne slikam.
Automobile i ljude ne vidim i samo uživam u tom sivo žutom kontrastu, posutom kapljicama vode. Plavo ili ružičasto nebo, sivoljubičasti krovovi, srebni odsjaj na prozorima i ogrlica jantarnožutih krošnji. Jedva možete disati od ljepote, ali zrak je čist jer je bilo i kiše maloprije. Onda crna debla javora, brijesta i platana, a dolje raskošni tepih žutocrvenosmeđi. Kako jednom o meni napisa naš likovni kritičar Salih Isaac: „TO JE ZA TRNSKOGA MALA OČNA MUZIKA“
Naslikah ja do danas nekih 16 platna i znajući kakvi su pariški galeristi (više gangsteri nego galeristi) pokazao sam slike kupcima izvan Francuske. Prodadoh dvije odmah. Naoružan optimizmom i kako imam 109. izložbi iza sebe, započeo sam po neznam koji novi napad na pariške galerije. Vrlo brzo stiže poziv galerije Vendome kraj trga Vendome. Žele raditi samnom.
I zamislite susjedi mojih platna će biti izlozi Cartiera, Boucherona, Van Cleefa i Choparda… obećavajuće, zar ne.


Autoportret

 

Akademija-Art.hr
27.03.2011.