Žingerlin Ljerka

Ljerka Žingerlin rođena je 1943. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu 1967. godine, u klasi prof. Ive Šebalja. Članica je HDLU-a, LIKUM-a, Labinskih Atelijera, te Ateliera Brezovica .Izlagala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama. Živi i stvara u Zagrebu.

Samostalne izložbe:
1975. Zagreb, galerija Dubrava
1985. Zagreb, galerija knjižnice Vladimir Nazor
1987. Zagreb, galerija Izlog
1988. Zagreb, galerija A
1989. Hodanas, Švedska
1995. Zagreb, Turistički savez grada Zagreba, Kaptol  5
2000. Zagreb, galerija Izidor Kršnjavi

Adresa:
Ljerka Žingerlin, Badalićeva 26C, 10000 Zagreb
e-mail: ljerka.zingerlin@hotmail.com
web: www.wix.com/ljerkazingerlin/art


Atelier Brezovica: Mirko Stojić, Ivan Obsinger, Fadil Vejzović, Ljerka Žingerlin, Nevenka Macolić, Eugen Kokot, Mladen Macolić

Ljerka je očito slikar s razvijenim sluhom za zov svog vremena, čvrsto oslonjena na suvremenost. Njezine "literarne" nadgradnje do jučer još blasfemične, sretno ujedinjuju u sebi naraciju s likovnošću i javlja se kao nova kvaliteta u našem neodređenom likovnom trenutku.
Josip Depolo

Njena slika je već dugo oaza za razmišljanje, predah od trke, povratak nama samima. Imuna je na mode, no itekako moderna. Mogli bismo je označiti neoromantizmom, iako smo svjesni nepreciznosti ovog pojma. No svojom suptilnošću svakako ga dodiruje.
Stanko Špoljarić

Slikarstvo Ljerke Žingerlin složeni je poetski organizam, koji se temelji na suglasju elemenata metafizičkog, magičnog i nadrealnog. Udomljeno poglavito u figuraciji, ono je specifična simbioza podataka iz realnosti i iz fantazije, povijesnih reminiscencija i hipotetičkih događanja. Slikarstvo je to koje zaigrano balansira na delikatnoj,pmjerljivoj graničnoj liniji između sna i jave, između ovozemaljskoga i kozmičkoga, događajući se u nekim čudnim vremenskim tjesnacima i klizeći nekim neodredljivim izvanprostornim putanjama, gdje se smještaju sadašnjost, prošlost i budućnost, protežnost i vječnost, svijest i podsvijest. Pred gledateljem se, poput magičnih kutija, otvaraju kadrovi i rasklapaju neobični kazališni prizori komponirani po zakonitostima renesansne perspektive, s čudesnom scenografijom i nestvarnom piranesijevskom arhitekturom, s likovima koji u prvom planu, u renesansnim kostimima, tek odsutno statiraju, ne komunicirajući ni s publikom, niti međusobno. Na taj način autorica razgrađuje, kombinira, slaže i po nekim novim zakonitostima vremena i prostora gradi svoj intimni, subjektivni svijet, pun kontemplacije i sjete, romantike i sjećanja. Njezino slikarstvo, u potrazi za vječnošću, negira dinamizam sadašnjeg vremena, pa anakronistički otkucava u taktu nekog unutrašnjeg kronometra – sporog i tankoćutnog, koji programatski diktira i vrijeme slike i vrijeme slikanja. Ona zato slika polako i predano, stilski odnjegovano i slojevito, posežući za zrcalom uobrazilje u potrazi za snovima, zahvaćajući prosšlost u potrazi za sadašnjošću. Krećući u inspiraciji od urbane asocijacije do mita i fikcije, od poetike do metafore, Ljerka Žingerlin u svom slikarstvu gradi bogatstvo kompozicije na jedinstvu istovrijednih mnogostrukosti (pri čemu naglašavanje pojedinosti nikad ne remeti logiku cjeline), poigravajući se perspektivom i statikom prostora, ispitujući kolorit i komunicirajući atmosferom. Vjerna predodžbenoj prepoznatljivosti, nesklona mijenama i ne podliježući trendovima, ona je i ovaj put ostala dosljedna, stilski koherentna i autorski prepoznatljiva, razvijajući se slikarski unutar same sebe, izgrađujući se na iskustvima osobnog umjetničkog puta i istupajući uvijek i ponovno u ime jednog stila, jednog koncepta i jednog načina likovnog mišljenja.
Višnja Slavica Gabout

Akademija-Art.hr
15.03.2011.