Vosak

Nika Rukavina
Datum i mjesto rođenja: 03.03.1980., Rijeka.

Adresa: Ul. Lipa 22, 51 000 Rijeka
2006. diplomirala na Accademia di Belle Arti u Veneciji u klasi prof. A. Grassija, na odjelu Kiparstva
1998. završila srednju Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci, odjel Kiparskog dizajna
Nagrade
2010. – Jedna od dobitnica nagrade Ivo Kalina, nagrada Grada Rijeke za najbolju izložbu u 2009. god.
2007. – Prva nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka na „Izložbi 60+1 – prošireni mediji“ u kategoriji Multimedija.


Vosak

Umjetnički angažman

Izabrane samostalne i skupne izložbe:
2010.
– Possessions, skupna izložba zemlja, Gradska galerija Orsola, Buje,   Hrvatska
– Possessions, skupna izložba zemlja, galerija Fonticus, Grožnjan,   Hrvatska
– VIA međunarodni projekt, grupna izložba, Kulturni centar Grad,           Beograd, Srbija.
2009.

– Igra Skupna izložba, Galerija Palach, Rijeka

– VIA međunarodni projekt, grupna izložba, galerija Kortil, Rijeka         
– Overall, samostalna izložba, galerija Kružna, Rijeka
2008.
– Pojilšte, samostalna izložba, galerija Fonticus,Grožnjan, Hrvatska.
– Ribe, skupna izložba nagrađenih autora na godišnjem projektu 60 + 1, galerija Kortil, Rijeka, Hrvatska.
– Say What, samostalna izložba u sklopu umjetničke akcije Stand
Up, galerija Camera Obscura, Rijeka, Hrvatska
2007.
Pojilište, skupna izložba 60 + 1 prošireni mediji, galerija Juraj Klović, Rijeka, Hrvatska
Loveroom, skupna izložba Queer to Queer, galerija A+A, Venecija, Italija
Sea, skupna izložba Voda, galerija Fonticus, Grožnjan, Hrvatska
2006.
 Purify your emotions, skupna izložba novoprimljenih članova HDLU, galerija Juraj Klović, Rijeka, Hrvatska
-Purify your emotions, skupna izložba Dissertare/Disertare, odabrali kustosi udruge Start, Genazzano, Rim, Italija
Sea, skupna izložba Senza Critica kustosa G.Ulian, F.Falanga i G. Buzzoni u galeriji Spazio Eventi, Libreria Mondadori, San Marco, Venecija, Italija.
Row, skupna izložba Metal, galerija Fonticus, Grožnjan, Hrvatska
2005.
Purify your emotions, skupna izložba 89.ma Collettiva giovani (kustosi S. Coletto i M. Venanzi), u galeriji Bevilacqua La Masa, San Marco, Venecija, Italija.
Pojilište, samostalna izložba, kustosi C. Seibezzi i V. Urbani, u galeriji Nuova Icona, Giudecca, Venecija, Italija.
2004.
– Ribe, samostalna izložba, galerija Fonticus, Grožnjan, Hrvatska.
B.old, međunarodni natječaj kratkometražnog filma Venice Video,        Venecija, Italija
2000.
-Heads, dio „Gruppo Uno“ na skupnoj izložbi Laboratorio di
Scultura Europea, Mogliano-Veneto, Italija


Grafika

Radno iskustvo:

2010 – Predsjedink umjetničkog odbora HDLU Rijeka
2009 – Otvara Grafički studio u suradnji sa Anom Glažar i Miljenkom Matić.
2008 – Osniva u suradnji sa Ivnom Mavrinac te Nadeždom Elezović Udrugu Plus s kojom osvaruju projekt umjetničke akcije Stand Up. 
2007 – suradnja u pripremi portugalskog te nizozemskog paviljona na 52. Bienalu u Veneciji.  
2005 – Radi kao kordinator i voditelj izložbe na 50. Biennalu u Venciji za Latinoamerički pavilion.

Once upon a time there was love (2010.god)

Akril na platnu, dimenzije 180cm x 105,50cm
 
Opis rada:
„Once upon a time there was love“ je prva slika iz ciklusa „Once upon a time“ koji se bavi društvenim problemom (ne)tolerancije. Jedan od izraženih strahova u hrvatskom društvu odnosi se na seksualne manjine, koje se smatraju „bolesnima“, „čudnima“ ili „osobama nižeg ranga“ koje ne zaslužuju ista prava kao ostali Hrvati… ne, one nisu vjernici, one nisu naši prvi susjedi, one nisu naše kolegice na poslu; ne, one ne smiju imati doticaja s našom djecom jer je homoseksualnost zarazna, itd. To su samo neki od stereotipa u razmišljanjima prosječnog hrvatskog čovjeka. Prikazom dviju djevojka u hrvatskim narodnim nošnjama koje slobodno iskazuju svoju ljubav pokušavam ukazati da problem Hrvata/Ica i seksualnih manjina postoji i da nije u redu da se ljudima (tko god oni bili) uskraćuju njihova osnovna prava da žive slobodno i bez straha.

Ribe

"Autorica predmete plasira kao ambijentalnu instalaciju. Koristi svijetla svijeća osvjetljujući svaki predmet posebno. Pojavljuju se sjene svake ribice. Nizovi ribica i njihovih sjena vode nas prema akvariju, prema simulaciji realnog životnog prostora. 
Mi možemo birati dojam: Ostatak. Odbačenost. Situaciju poslije funkcije. Smeće. Hrana za mačke lutalice ili ogoljena grupa bez moći. Prisutan oblik kostur možemo tumačiti kao ostatak ili kao bit, bitak, sulkus, okosnicu. Novi život koji je udahnut kosturima ribica navodi nas da objekte radije doživljavamo kao oznake nego kao kosture ili skelete. Nika nam pomaže: stavlja ih u kontekst. Dobivaju socijalni i upozoravajući smisao. Autorica predstavlja razmišljanje o bitku i ostatku kao jednom. O bitku i ostatku kao istovrijednim segmentima svake, pa i najjednostavnije duše. 

Na nama je da sami odlučimo kako ćemo doživjeti situaciju koja je pred nama. Ne možemo postavom proći bez snažnog doživljaja. Nika nas izaziva. Aktivira našu uspavanu svijest o manipulaciji nama samima. Vrijeme u kojem živimo ne poštuje čak ni volju većine. Događaju se situacije da je i većina izgubila pravo. Manjina odlučuje o nama. Manjina nam nameće pravila ponašanja. Manjina misli za nas. Manjina se brine o nama. Možemo se odlučiti za afirmativni stav i pokrenuti se riskirajući postignuti komfor ili sasvim jednostavno prihvatiti priču o nemoći i ne činiti ništa izvan protokola. 

Proturječje nije drugo do govor koji rađa krizom, uznemiruje savjesti i stvara premise za svijesnu, etičku odluku. Nika Rukavina pokreće pitanja. Na umjetnički način potiče razmišljanja. Iako mlada autorica, ovo joj je prva prezentacija izvan prostora vezanih za školovanje, snažno kreće u avanturu umjetnika koji misli na svoj osobeni način i ne libi se to i pokazati 

Nama preostaje da ju pozdravimo i potaknemo na ustrajnost." 

Eugen Borkovsky, 2004. 

Pojilište, ambijentalna instalacija, 2005.

Instalacija ‘Pojilište’ sastoji se iz dva dijela: U prvom vidimo cijevi na koje su spojene boce za infuziju. Kroz cijevi i boce za infuziju ne teče ništa. Podsjeća na bolesnikovo tijelo prikopčano na infuziju. Samo što je ovdje ‘Tijelo’ potpuno odvojeno od Životne Sile: nema protoka energije. Dojam na gledatelja je mučan.


U drugom dijelu instalacije video zapis: blistavo svjetlo i kap koja ravnomjerno kaplje: Svjetlo, kretanje, Životna energija koja teče. Ostavlja dojam radosti i ljepote.

Prvi dio, ‘bolnički’, očito simbolizira postojeće stanje svijesti mlade umjetnice koja svoje tijelo osjeća odvojeni od Životne energije, odvojenim od Duha.

U drugom dijelu pojavljuje se vizija onoga što život može biti, i što ustvari i jeste:Kretanje Životne energije, Svjetlo, Ljepota, Ljubav. Intuitivno razumijevanje promijenijo je viziju tako da se svijest umjetnice proširila od fiksacije i ograničenja tjelesnim i povezala se sa neograničenim Duhom. Tjelesno se treba ‘napajati’ u Duhovnom. Tjelesno i Duhovno ujedinjeni – Jedno. U tome ‘Jednom’ nalazi se istinska ljepota i istinska ljubav. To je smisao ‘Pojilišta’ i intuitivno otkrovenje umjetnice.

Akademija-Art.hr
04.02.2011.