Branko Ceković

Pogledajte galeriju slika!

Branko Ceković rođen je u Žabnu kraj Siska 5.srpnja 1950. godine. Slikarstvom se aktivno bavi devet godina. Član je SULIKUM-a, PETRIART-a, HumanaArt likovne udruge. Od 2002. godine sudjeluje na brojnim skupnim izložbama.

 
SLIKARSTVO BRANKA CEKOVIĆA
Preokupacija pejzažom kao likovnom i tematskom vodiljom je ono što čini korpus slikarske avanture Branka Cekovića. Iako bez formalne slikarske naobrazbe, Cekovićevo slikarstvo odiše neposrednošću i svježinom, ali i određenom tehničkom neopterećenošću.
Uživanje u točno određenim prirodnim ambijentima pretočeno je u vlastito kreativno viđenje. Ceković odabire rijeke i njihove obale, drveće, povremene ljudske intervencije u prirodi koje daju pejzažu pitomost. Također se prepušta simboličnosti posavske arhitekture, upušta se u slikanje starih drvenih kuća, korablji, koje su u njegovim radovima osamljene nastambe, tragovi davnih domaćinstava koji stopljeni s prirodom koje su dio, opstaju unatoč vremenu koje je prošlo.  
Uzevši tendenciju ka realističnom prikazivanju prizora, Ceković pokazuje određene odmake. Boja je jedan takav element. Ona na momente daje mistično-nadrealnu atmosferu radovima. Akcenti jakih i zasićenih boja razigravaju ujednačeni koloristički ritam ostatka slike. Propitivanje kompozicijske strukture je vidljivo u opredjeljivanju i suprotstavljanju vertikalnih, vodoravnih i dijagonalnih elemenata. Tako jedni određuju kadar slike, odnosno kadar viđenog prizora, poput vertikala stabala i niza ogradnih stupića koji se nižu u različitim planovima, a dijagonale,horizontale i ovali rijeka i njihovih pripadajućih obala unose osjećaj ravnoteže i potrebu za dodatnim ritmom u kompoziciji.  
Služeći se tehnikom ulja, i to na papiru, Ceković ostavlja površinu slike zaglađenom, izbjegavajući debeli namaz boje. Plošna faktura slike dinamizirana je različitom obradom pojedinih dijelova prizora. Krošnje drveća su tako riješene postupkom nanošenja boje tapkanjem vrškom kista što je u suprotnosti spram jednoličnog nanošenja boje, i kao da su upravo na tim dijelovima tonovi glasniji i izričitiji, te sam prizor djeluje životnije.
Osim pejzažom, Ceković ima svojevrsne izlete u mrtvu prirodu i akt. Glavni motiv mrtvih Cekovićevih priroda je cvijeće u vazi koje stavlja u krupni plan ispred neodređenih pozadina koje tek imaju ulogu naglašavanja razigranosti boja i oblika. Aktovi pokazuju sasvim drugu tendenciju. Tijela su stilizirana, u smislu plošnih volumena, dvodimenzionalnosti koja je naglašena apstraktnim prostorom u kojem se ti likovi nalaze. Ljudske figure djeluju nadrealno, kao svojevrsna snoviđenja, ponovno živih, nestvarnih boja.
Branko Ceković je samozatajni autor od kojeg se može očekivati još mnogo slikarskih, a samim time i umjetničkih propitivanja u pronalaženju znatnije vlastitosti izraza.
Alma Trauber


Akademija-Art.hr
16.06.2011.

 

Akademija-Art.hr
28.09.2010.