Akademski slikar Dimitrije Popović, nedvojbeno je jedan od nekoliko najistaknutijih autora suvremene umjetnosti kod nas, umjetnik iznimno značajnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Gospodine Popović, nedavno ste zatvorili retrospektivnu izložbu 1966.-2016. u Klovićevim dvorima, Misterij metamorfoza s 340 djela. Kakav je dojam, sada, na Vas ostavila retrospektiva? Prvu ste retrospektivu imali 1987, druga je bila svojedobno u Italiji, ova najnovija je najcjelovitija. Je li bi se, sada, odlučili za neki drugi izbor?
Retrospektivna izložba koja se održavala od 25. siječnja do 19. ožujka ove godine bila je do sada najkompleksnija izložba moga pedesetogodišnjeg stvaralaštva.
Prvu je retrospektivu mojih crteža priredio Tonko Maroević u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1987. godine. Drugu je priredio talijanski likovni kritičar Giorgio Segato u Padovi u izložbenom prostoru Ex macello 2002. godine.
Na ovoj zagrebačkoj retrospektivi održanoj u Klovićevim dvorima na tri kata izložbenog prostora bili su izloženi radovi iz mojih sedamnaest ciklusa svjetovne i sakralne tematike. Izbor radova je uradila Biserka Rauter Plančić, Ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, a postav izložbe je koncipirala dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.
Što je ključno u Vašem pristupu, od tehnike do motiva?
Na izložbi su bile zastupljene sve tehnike odnosno tradicionalni i moderni mediji od crteža i slike , grafike i skulpture do kolaža i asemblaža objekta ili instalacije. U mom stvaralačkom postupku tema je posebno važna. Dakle iz karaktera teme proizlazi i način njene likovne artikulacije bilo da sam se bavio Leonardom ili Marilyn Monroe, Kafkom ili Frojdom, biblijskim motivima ili Danteovim Paklom. Premda se radi o različitim tematskim cjelinama i likovnim medijima kojima su izražene, sve te kompozicije u osnovi povezuje ona imaginarna nit koja je svojstvena čovjeku kao tragičnom biću. Njegovoj zamršenoj i tajnoj prirodi koja svoje posebnosti izražava na planu njegove duhovne i fizičke egzistencije.
Doista, godinama Vaš opus privlačan je i kritici i publici.
Posebno mi je drago da je retrospektivu naslovljenu “Misterij preobrazbe” vidjelo preko deset tisuća posjetitelja. Smisao umjetnosti jest da bude predata drugima i da svaki posjetitelj odnosno promatrač umjetničkog djela u tom djelu, u motivu koji predstavlja, nađe vlastitu projekciju kroz doživljaj tog djela ili njegovog racionalnog ekspliciranja. To mi je tim prije draže jer na mojim kompozicijama svjetovne ili sakralne tematike ništa nije plod nekakve slobode što bi imala ambiciju da provocira ili šokira. Sve proizilazi iz teme kojom se bavim i koju likovno obrađujem na moderan način. Vjerojatno je otuda veliki interes za moje djelo.
Intenzivno ste bavite i književnim radom.
Što se tiče mog literarnog rada nedavno je iz tiska izašla moja knjiga eseja naslovljena “Eros, krv i svetost”. Riječ je o zbirci eseja o tri biblijske žene ; Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni u likovnoj umjetnosti od renesanse do danas. Izdavač je Zavod za udžbenike iz Podgorice. Jučer je na Međunarodnom sajmu knjiga koji se održava u Podgorici spomenuta knjiga dobila nagradu.
Što se tiče fenomena slike i riječi oni su u mom slučaju na izvjestan način pomireni. Jer slika izaziva riječ isto koliko i riječ potiče sliku.
Prije nekoliko dana održana je projekcija dokumentarnog filma o Vama.
Preksinoć je u Muzeju Mimara održana hrvatska premijera dokumentarnog filma “Preludijum za snajper” koji je o meni i mom radu uradio mladi crnogorski redatelj Danilo Marunović. Riječ je o jednom modernom pristup na način da se neke bitne odlike moje umjetnosti daju kroz metafore dinamičnih filmskih prizora. Lajt motiv filma je moja instalacija koja je bila izložena u Parizu u UNESCU 2014 godine u povodu sjećanja na Prvi svjetski rat. U apsurdnom spoju klavira i snajpera koji su činili tu instalaciju simbolički su bila naznačena dva suprostavljena pola ljudske prirode . Jedan kojim se izražava potreba za stvaranjem koju simbolizira klavir i drugi koji izražava nagon za razaranjem i smrti što ga simbiolizira snajper . Nažalost ta je likovna mračna metafora odraz našeg vremena , vremena za koje je Papa Ivan Pavao II, pjesnik Karol Wojtila, jednom prilikom rekao da je vrijeme u kojem dominira “kultura smrti”.
Film je do sada bio uvršten u selekcije dokumentarnih filmova i prikazivan na festivalima u Veneciji u okviru programa Venecijanskog bijenala, zatim u Holywoodu, Firenci i Stockolmu.
Novosti u atelijeru, izložbe?
Trenutno priređujem izložbu koja će se održati od 26. lipnja do 10. kolovoza u Landesmuzeumu u Lihtenštajnu. Izložit ću dva ciklusa koji se višestruko prožimaju “Ole Dali” i “Frojdizmi”.
