Izvedbe plesne predstave Prema početku, plesačice i koreografkinje Ane Kreitmeyer, koja je svoju premijeru doživjela na prošlogodišnjim festivalu Improspekcije2014. pogledajte 06. i 07. veljače u Polukružnoj dvorani Teatra &TD. Početak je u 20 sati. Više na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr
Riieč je o predstavi čije je koreografsko istraživanje moguće sažeti pitanjem: kakvo je tijelo infantiliteta i kako se takvo tijelo artikulira? Koreografski materijal u fokus svog istraživanja stavlja razvoj pokreta i tjelesne ekspresije tek rođenog tijela koje pokret čini ali o njemu nema još nikakvu svijest.
Uzimajući razvojni pokret kao koreografski predložak projekt propituje kako određene razvojne faze dječjeg pokreta i njegova obilježja prevesti u koreografsko polje, što proizvode, kako se interpretiraju te što donose kad se ponovo vrate odraslom tijelu koje ih pokušava rekonstruirati. Je li izvođačici uopće moguće na trenutak ugasiti svijest i biti samo pokret? Je li moguće elaboriranom plesačkom tijelu kontaminiranom s previše značenja i znanja vratiti njegov refleks, njegovu mišićnu kontrakciju u koju nije upisano ništa više od fizičke energije tijela, ništa više od apstraktnog mišićnog impulsa i nemoći?
Dramaturško načelo organizira koreografsku cjelinu svodeći elaboriranu virtuoznost plesačkog pokreta prema njegovu ishodištu, prema točki u kojoj pokret polako gubi značenje, odnosno, u kojem pokret prepoznaje mjesto svojega početka.
Krećem se jer se kreću moji mišići. Ne pokreće ih moja volja već impuls samog mišića. Imam dvije ruke i dvije noge. Glava je još preteška, osim za nesvjesne grimase lica. Pokrećem glavu. Pokušavam je podignuti od podloge i zadržati uspravno. Ispruženim rukama dosežem stopala i privlačim ih glavi. Prevalim se na stranu. Ispustim glas. Ponavljam pokrete sve dok ne sjednem. Ruke više nisu bez funkcije. Gledam ih, zatim njima dohvatim, srušim, pomaknem ili držim u ruci. Onda bacim. Sve dalje već je lakše. Prebacim se na dlanove i koljena, odvajam se od “čuvara”. Tijelo već zna kamo i kuda hoće. Zatim stanem na noge. Padnem. Stanem na noge. Padnem. Stanem na noge. Padnem.
Koreografija i izvedba: Ana Kreitmeyer
Dramaturgija: Goran Ferčec
Svjetlo: Igor Pauška
Glazba: Adam Semijalac
Kostim: Silvio Vujičić
Suradnica na projektu: Sandra Banić Naumovski
U predstavi se koristi pjesma “Olimpia” autorice Mile Čuljak.
Projekt je nastao uz potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanja i šport te je realiziran u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i Školom suvremenog plesa Ane Maletić.
