Izvješće EGSO-a otkriva prave razmjere migrantske krize
Progon, sukobi i siromaštvo prošle godine prisililo je više od milijun osoba da sigurnost potraže u Europi. Na zahtjevnom putu mnogi su nestali ili poginuli (većina se utopila). Pritom većina onih koji su stigli do Europe preplovil su Sredozemno more i uglavnom pristigli u Grčku i Italiju. Za one koji su preživjeli dolazak u Europu pokazao se kao kraj patnjama i teškim uvjetiima
Kao dio svojih promišljanja o migracijskoj strategiji EU-a, EGSO je objavio izvješće na osnovu posjeta državama u svrhu utvrđivanja činjenica na sastancima s više od 180 dionika, uglavnom iz organizacija društava građana koje aktivno rade s izbjeglicama i migrantima. Izvješće je predstavljeno tijekom plenarnog zasjedanja EGSO-a u okviru rasprava o vanjskoj politici EU-a i migracijama u kojima su sudjelovali visoka predstavnica Federica Mogherini i povjerenik za migracije, unutarnja pitanja i građanstvo Dimitris Avramopoulos.
U prosincu 2015. i siječnju 2016. izaslanstva EGSO-a posjetila su 11 država članica EU-a (Austriju, Bugarsku, Grčku, Hrvatsku, Italiju, Mađarsku, Maltu, Njemačku, Poljsku, Sloveniju i Švedsku) kako bi utvrdila probleme i potrebe te razmijenila najbolje prakse raznih aktera u tekućoj izbjegličkoj krizi.
Predsjednik EGSO-a Georges Dassis u vezi s tim posjetima izjavio je: „EGSO će institucijama EU-a uputiti napomene i ključne poruke iz misija za utvrđivanje činjenica kojima bismo ispunili svoje obveze prema europskim građanima i njihovim organizacijama ali i svoju odgovornost prema čovječanstvu.
Potpredsjednik EGSO-a za komunikaciju Gonçalo Lobo Xavier poručio je: „Organizacije društava građana igraju značajnu ulogu u raznim fazama postupka za traženje azila. Ipak moramo učiniti više: krijumčari, pljačkaši, korupcija i nasilje, iznimno nepovoljni meteorloški uvjeti, zatvorene granice, loši uvjeti prihvata i sve veća netrpeljivost građana samo su neke od teškoća s kojima se susreću muškarci, žene i djeca u potrazi za utočištem u Europi. EGSO je nakon misija za utvrđivanje činjenica bolje pripremljen pružajući doprinos u rješavanju izbjegličke krize, kao i izradi politika za integraciju izbjeglica.“
Pavel Trantina, predsjednik Stručne skupine EGSO-a za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, istaknuo je: „Humanitarna katastrofa je u velikoj mjeri izbjegnuta zahvaljujući iznimnoj mobilizaciji i izvanrednoj ulozi organizacija društava građana i volontera u nekoliko država članica. Htjeli smo osigurati da se njihov glas čuje na razini EU-a jer se njihova uloga često podcjenjuje pa se susreću s poteškoćama, a kadkad i s mržnjom.“
Predan tomu kako bi iznio glas onih koji rade na terenu, EGSO je državama članicama i institucijama EU-a prenio nekoliko ključnih poruka u vezi s rješavanjem izbjegličke krize, a to su: Smanjiti broj (nepropisnih) ulazaka: potrebno je riješiti problem samog broja osoba koje dolaze u što kraćem razdoblju uz činjenice kako većina njih stiže u Europu nepropisnim kanalima. Učinkovite kontrole na vanjskim granicama ključni su preduvjet koje uz osiguravanje granica ne smije podrazumijevati zatvaranje vrata onima kojima je zaštita potrebna iz humanitarnih razloga. Registracija na vanjskim granicama Europe mora biti obvezna, a Frontex bi u tomu trebao imati veću ulogu. Izbjeglice trebaju sigurne i propisne rute za dolazak u EU; smrtni slučajevi, kršenje ljudskih prava i izloženost krijumčarenju i trgovini ljudima moraju se spriječiti. Uzimajući u obzir mandate Odjela za humanitarnu pomoć i građansku zaštitu Europske komisije (ECHO) i Frontexa, EU bi trebao uložiti veći trud u koordinaciju humanitarnih napora i osigurati veću prisutnost na terenu.
Ujedno u državama podrijetla potrebno je uspostaviti težište za vladavinu prava, ljudski i socijalni razvoj i sigurnost, uz pružanje konkretnih izgleda lokalnom stanovništvu, a posebice mladim ljudima. EU bi trebao dati potporu izbjeglicama u državama koje graniče s područjima sukoba. Turska, Libanon i Jordan prihvatili su najveći dio izbjeglica. Stoga bi u tim regijama trebalo povećati ulaganja za pomoć ali i osigurati više razvojnih inicijativa, uključujući i one koje provode organizacije društava građana, a koje poboljšavaju stanje u kojem se nalazi raseljeno stanovništvo. Informativne kampanje trebaju odvraćati gospodarske migrante od dovođenja života u opasnost pri pokušaju dolaska u EU. Priče povratnika trebaju služiti kao preventivno sredstvo i pobijati neobjektivne informacije koje šire krijumčari.
Prihvatiti izbjeglice i pomoći im na human način: društvo ili udruga građana žali zbog nepostojanja zajedničkog pristupa EU-a upravljanju velikim priljevom izbjeglica, kao i zbog nepostojanja funkcionirajućeg zajedničkog sustava azila. Dublinskim sustavom ne može se prikladno odgovoriti na masovan priljev pa se on mora revidirati. EGSO preporučuje dovršenje istinskoga zajedničkog europskog sustava azila zasnovanog na zaštiti ljudskih prava, solidarnosti i podjeli odgovornosti. U tom bi sustavu trebali postojati jedinstveni kriteriji za pružanje zaštite azilom kako bi se okončalo biranje države s najboljim uvjetima za azil, a uz poštenu raspodjelu izbjeglica. Nezadovoljavajuće djelovanje vlada ostavlja mogućnost beskrupuloznim ljudima da iskorištavaju izbjeglice koje su prepuštene sebi samima. Europska komisija trebala bi osigurati da sve države članice poštuju zakonodavstvo EU-a o azilu, posebno u pogledu Direktive o uvjetima prihvata.
Osigurati veću potporu organizacijama društava građana: organizacije (udruge ili društva) građana igrale su bitnu ulogu učestalo pokrivajući propuste (nacionalnih i regijskih vlasti) u raznim fazama postupka traženja azila što je uključivalo ispunjavanje osnovnih potreba izbjeglica, osiguravanje smještaja, pružanje informacija o socijalnoj i psihološkoj pomoći. Međutim te su organizacije kadkad međusobno i konkurencija za sredstva ili za ispunjavanje kvota, što može oslabiti ukupnu vrjednost njihovih usluga. Trebalo bi im omogućiti da lakše i brže dobivaju sredstva EU-a. EU bi također trebao organizirati razmjenu i primjenu dobrih praksi među organizacijama društava građana pa i osigurati da se baš te prakse djelotvornije rabe pri izradama politika.
Promijeniti priču: javna potpora za prihvaćanje izbjeglica preduvjet je za promjenu sve raširenijeg negativnog stava pa bi uz pomoć medija i organizacija (društava građana) javnost morala dobiti objektivnije informacije o izbjeglicama zasnovane na činjenicama. Pitanje izbjeglica mora se depolitizirati, pritom države članice moraju zajamčiti da se organizacije ne diskriminiraju na osnovu političke odanosti ili političkih sklonosti. U javnosti bi se trebalo više govoriti o pozitivnim primjerima uspjelog migrantske ukolopljenosti ali i o njihovom doprinosu gospodarskom, socijalnom i kulturskom životu Europe. Na izbjeglice se ne bi trebalo gledati kao na prijetnju, već kao na priliku za europski gospodarski i socijalni model; rast i otvaranje radnih mjesta čime se pomaže u suzbijanju netrpeljivosti prema izbjeglicama. Uspjeh s izbjeglicama trebao bi biti vidljiv i kao uzor, a EU treba podupirati razmjenu primjera dobre prakse na tom području. Države članice moraju ojačati višekulturske i nediskriminacijsku izobrazbu u školskim programima.
Osigurati integraciju izbjeglica: Održive dugoročne integracijske politike koje obuhvaćaju analizu i priznavanje kompetencija, izobrazbu i osposobljavanje, uključujući građansku izobrazbu i tečajeve jezika, moraju se primijeniti u najranijoj fazi postupka traženja azila. Izbjeglice trebaju se pridržavati zakona države domaćina i prihvatiti njezinu kulturu. To podrazumijeva poštovanje ravnopravnosti spolova i ženskog autoriteta, npr. u slučaju nastavnica, liječnica, socijalnih radnica itd. U tu svrhu države članice trebaju osigurati financijska sredstva za savjetovanje i mentorstvo, pritom je razmjena dobrih praksi među državama od presudnog značaja. Potrebno je na odgovarajući način uzeti u obzir pitanja koja zabrinjavaju lokalno stanovništvo.
Integracija započinje učenjem jezika a može se postići samo integracijom na tržištu rada. Prepreke pronalaženju održivog zaposlenja uključuju gubitak osobnih potvrda kao i nepriznavanje diploma i kvalifikacija, uz manjak mogućnosti za zaposlenje u državama s visokom stopom nezaposlenosti. Države članice trebale bi uključiti organizacije društava građana, poglavito poslodavce i sindikate, ali i regijske vlasti u osmišljavanje integracijskih politika, a sve kako bi se zajamčilo izbjeglicama da razviju kompeticije za popunjavanje specifičnih praznina na tržištu rada. Države članice tražiteljima bi azila trebale omogućiti da se zaposle što je prije moguće kako bi se izbjeglo zastarijevanje kompetencija ali i kako bi se tražiteljima azila omogućilo da postanu samostalni i ekonomski produktivni.
