Dana 17. ožujka 2016. u 19 sati u Galeriji 3.14 u Martićevoj 31a, otvara se izložba Dubravke Rakoci Izvan kruga
Dubravka Rakoci rođena je u Zagrebu 1955. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti. Njezina poetika minimalizma i artikulacije ambijenata čistim obojenim kružnim formama karakteristka je analitičkog slikarstva koje je bilo u zamahu od šezdesetih do početka osamdesetih godina. Elementarna stvaralačka metoda sugestija je nesimboličkog viđenja slikarstva.
Kada s radom izađe iz prostora galerije u urbane eksterijere, nameće se vizurama, nameće se gradovima. Takve akcije umjetnica je izvela po fasadama i zvoniku u Umagu 1994., na Mletačkoj kuli u Splitu 1997. i u Győru u Mađarskoj 2000.
Ovoga puta Dubravka Rakoci svoj crveni krug želi postaviti pred mjesto velike simbolike – ispred Meštrovićevog paviljona, odnosno Doma HDLU-a i to na fontanu koju je projektirao Stjepan Planić. Crveni krug unutar Planićevog oktogona izveden je virtualno, intervencijom na fotografiji iz zraka Milana Pavića.
Tekst za katalog potpisuje Goran Trbuljak, koji između ostaloga o krugu Dubravke Rakoci navodi:
„Njegova snaga i energija
ondje nije u njegovoj formi već
u asocijaciji na koje nas potiče fotokolaž.
Crvena boja kruga u fontani u inače crno bijeloj tehnici
i richterovskoj Stadbild vizuri postaje moćno grotlo vulkana
koji je proradio u srcu grada i koji će svoju magmu tek izbaciti.
[…]
Svakako, realizirane skice obojenih horizontalnih krugova
u gradskim ambijentima djelovat će opet samo
snagom boje i forme bez pomoći naracije”.
Urbana/fotografska intervencija ne završava na grafici, seli se također na ulicu kao virtualni prizor u obliku jumbo plakata.
Galerija 3.14 nalazi se u Martićevoj 31a i orijentirana je na suvremenu / novomedijsku umjetnost.
Dosad smo Dubravkine krugove
viđali samo uspravne iznad nas na zidu sobe,
kuće ili čak zvonika.
Mi smo tada pred njima uvijek bili mali,
sitni, naspram njihove veličine
i koncentrirane energije koju su
tako postavljeni oni otamo isijavali.
Sada su oni polegnuti,
a mi na njih gledamo odozgo, s visine.
Ali zbog toga njihova energija
nije manja i pitomija.
Samo je drugačije vrste.
Dok se okomiti krug na zidu
svojom veličinom suprotstavlja
čovjeku, njegovu tijelu,
jasno mu dajući do znanja da se u njegove
dimenzije ne može ucrtati
kao u onaj Da Vincijev kanon,
da smo fizički puno sitniji od njegova
obojenog polja.
No umjetnica, sama sitne figure,
nije se ni bavila tom mišlju.
Ono što se ne može fizički dosegnuti
prstima raširenih ruku i nogu,
može se dosegnuti, po njezinu kanonu,
idejom i duhom.
Zato su njeni krugovi
toliko veliki a onda i moćni.
Tu moć osjećamo trenutačno, instiktivno,
bez asocijativnog i metaforičkog razmišljanja.
Predočen u skici, na fotografiji, polegnuti krug
kao mogući projekt za realizaciju sigurno djeluje drugačije.
Njegova snaga i energija
ondje nije u njegovoj formi već
u asocijaciji na koje nas potiče fotokolaž.
Crvena boja kruga u fontani u inače crno bijeloj tehnici
i richterovskoj Stadtbild vizuri postaje moćno grotlo vulkana
koji je proradio u srcu grada i koji će svoju magmu tek izbaciti.
Ili je u pitanju druga prijeteća katastrofa
gdje ogromno vanzemaljsko leteće tijelo, koje lebdi izvan kadra,
baca svoju obojenu kružnu sjenu
tek trenutak prije napada kao u nekom SF filmu.
No, Mars atak efekt ili druge prijetnje gradovima
dr. Noa, dr. Strangelovea i sličnih, izostati će kad se projekt realizira.
Svakako, realizirane skice obojenih horizontalnih krugova
u gradskim ambijentima djelovat će opet samo
snagom boje i forme bez pomoći naracije.
A za to će se pobrinuti
dr. akoci alias Circle.
