Izvaci iz likovnih kritika
Krešimir Ivić bez grčevite žurbe da nakon akademije uleti u neki od pomodnih trendova u svjetskoj umjetnosti, gradi svoje viđenje svijeta, pejsaža, figura. Na iskustvima postimp- resionizma širokim potezima kista zahvaća cjelinu iz koje zrače virtuozni akcenti kao vrt- lozi dramatičnog likovnog doživljaja…
Slikarstvo Krešimira Ivića, i to upravo takovo kakvo jest, čvrsto je utemeljeno u ovo naše civilizacijsko vrijeme. Taj njegov nemirni i siloviti „udarac“ kistom po platnu i papiru nije više samo posljedica stilskog opredjeljenja već neodvojiva sastavnica vizije ovog našeg svijeta u samom rubu (i)realnosti.
Ako stil nije samo površinsko obilježje i ona „karakterna crta prepoznavanja“ već ako pripada, kako tvrdi Goethe, „najdubljim temeljima spoznaje, unutrašnjem bitku stvari“, onda je time sve rečeno u slikarstvu Krešimira Ivića, o njegovom veltanšaungu i polazištu prema umjetnosti. Umjetnik danas više ne promatra i ne prenosi svijet u svoju viziju samo kao likovnu činjenicu, on ga nastoji objasniti a time se neprekidno nalazi jednom nogom u filozofiji i socijalnim problemima svoga vremena.
Ovaj novi i složeni odnos slikara spram vanjske pojavnosti iz temelja mijenja odnos slikara spram slikarskog čina, a Ivić mu zaista odgovara bez ustupaka. Svoje Dalmatinske motive (a to bi se moglo kazati i za aktove) Ivić slika nekom uznemirenom emotivnošću, strastvenom temperamentnošću unutar raskošne i kontrastne palete dok je svojim „kontinentalnim“ motivima stroži, za nijansu discipliniraniji i skloniji prigušenoj i trpkoj paleti.
Premda se, dakle, ne radi o nekom odlučnom razgraničenju, dvojnosti ili podjeljenosti, ipak se očito sve ne završava na formalnim razlikama. Smatram da ni u kojem slučaju nije riječ o neopredjeljenosti i neodlučnosti. Ivić se kao slikar (diplomirao je 1981 god. u klasi prof. V. Jordana) našao izvan „generacijskih kliješta“ (neo)avangarde, nevezan bilo kakvim programatskim zahtjevima, on je danas sasvim određen u svom svjetonazoru i čvrsto oslonjen na svoju osobnost.
Krešimir Ivić je rođen 1945 godine u Zagrebu. Godine 1981. diplomirao je slikarstvo na na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Vasilija Jordana. Priredio je 50-tak samostalnih izložbi diljem Hrvatske, a najčešće u Zagrebu. Djela mu se nalaze u mnogim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Bavi se i pedagoškim radom. Član je HDLU-a, ZUH-a i LIKUM-a.
Josip Rubes, slikar i dr. med.
josip.rubes@kr.t-com.hr
Akademija-Art.hr
