Istkane šifre
Princip nastajanja deset crteža Gorana Kujundžića zasniva se na unaprijed promišljenoj i određenoj ideji, lišenoj intuitivnih trenutaka čak i u stvaralačkom tijeku. Ponavljanje i umnažanje geometrijski strukturiranih izdvojenih znakova postupno tvori ritmičko polje nove forme i dinamike koje virozno zahvaća svaku podlogu. Osnovni nositelj izraza je akromatska linija, na nekim mjestima združena s monokromnim plohama. Ova dva elementa tvore spletove stiliziranih mentalnih tlocrta, ornamentu sličnoga površinskog interpretacijskog sloja. Autor prati vlastitu zamisao koja pak titra pred našim očima, zavaravajući nas stabilnošću svoje geometrijske strukture. No ispod krhkih mreža gradbenih linija ulazimo u virtualni svijet jednako lomljivih međuljudskih odnosa, vlastitih dilema i ustručavanja, naznačen kratkim nazivom rada, koji u buci linijskih spojeva i tkanja ostaje gotovo neprimjećen.
Ipak, praznina bjeline papira ulijeva strah koji prethodi susretu s medijem. Umjetnikova nelagoda pred besadržajnom podlogom stvara se pri suprotstavljanju plohe s njegovom idejama punom svijesti koja dotiče Beskrajno i Neopipljivo. U tim trenutcima počinje ekstatično i dervišu nalik nizanje minijaturnih formi nebrojenim, polaganim i usredotočenim pomacima šake. Minucioznim pristupom sugerira se i doslovno fizičko približavanje crtačkoj podlozi te postavljanje umjetnikova tijela u položaj koji odgovara trenutku. ‘Riječ položaj upotrebljavam da bih označila onaj trenutak prividne nepokretnosti kada je tijelo zadržano pred najsnažnijom, najsuptilnijom radnjom, tijelo u momentu najveće potencijalne djelotvornosti’.[1] Navedeni tjelesni položaj nikako nije zanemariv pokušamo li si predočiti nastanak tek jednoga crteža: autorov um gradi svoju vizualnu šifru kontroliranim pokretom ruke i, poput plesača, više ne primjećuje grč i ozljedu – posljedicu njegove neobuzdane izvedbe. U stanju kontinuirane vrtnje otkriva harmoniju razuma, oblikovanja i mašte.
Polagano, prateći rukom misao, mijenja se i svijest, rasterećujući se nizanjem sitnih linija na mjestima koje dotiče crtaće sredstvo. Približavajući se kraju stvaralačkoga tijeka, nakratko se javlja bjelina, poput one na papiru, a trenutna besadržajnost misli zavarava svojom lakoćom i više nije, kao na početku, nelagodna. Položaj tijela se počinje mijenjati, oslobađajući ruku zamršenog geometrijskog spleta. Tkanje je obrubljeno, a njegova sposobnost širenja za sada je onemogućena.
Mr. art.
Jelena Kovačević
Goran Kujundžić je rođen 1976. godine u Subotici. Godine 2003. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja, smjer grafika. Od 2008. zaposlen na Učiteljskom fakultetu u Osijeku kao asistent. Godine 2009. upisuje Poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Aktivno izlaže od 2002. godine. Sudionik je petnaestak skupnih izložbi, te dobitnik više nagrada za umjetnički rad.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2007. Hrvatski klub Augusta Šenoe, Pečuh, Mađarska
2009. Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač", Vinkovci
2009. Klub kulture, Galerija Kvark, Križevci
Adresa:
Goran Kujundžić
Osječka 54, 31326 Darda
